Produkcija: Gradsko pozorište Podgorica

Urlich Hub

“KOD NOJEVE BARKE U OSAM”

Režija: Robert Waltl

Prevod: Đorđe Krivokapić

Scenografkinja: Natalija Vujošević

Kostimografkinja: Tijana Todorović

Kompozitor: Nemanja Bečanović

Koreografkinja: Slavka Nelević

Igraju: Slaviša Grubiša, Smiljana Martinović, Goran Slavić, Branko Ilić, Sejfo Seferović

Riječ reditelja:

Priča o Potopu  sastavni je dio religijske baštine cijelog Bliskog istoka i drevne Mesopotamije. U skladu s time, biblijski tekst ima određenu mitološku pozadinu u vidu sakralne naracije kojom se pokušava objasniti taj prirodni fenomen koji se vrlo vjerojatno u nekom obliku i dogodio. Nedostatak naučnih metoda i tehnologije koja bi to mogla adekvatno dokumentovati ostavlja nas isključivo s mitom. Baš jako često, naša šira regija potopljena je na način kakvu naše generacije ne pamte. S druge strane ne tako davno je u kinima igrao veliki holivudski spektakl “Noa” kojeg je režirao Darren Aronofsky. Biblijski lik postao je futuristički junak.

U nesigurnom vremenu, čovjek poseže za mitovima i pričama iz prošlosti kako bi sebi pojasnio razloge straha od kataklizmi i ćudi prirode s kojima se teško nosimo. Junaci naše predstave su tri pingvina koja su spletom okolnosti, putem goluba dobili vijest o Potopu koji je prekrio zemlju, i o Noi koji se u osam sati naveče sprema da na svoju barku ukrca po dva predstavnika od svake žive vrste. Dva prijatelja pingvina odluče da neće napustiti trećeg najmlađeg, i lukavošću ga u koferu ukrcaju na barku prepunu životinja sa cijele Zemlje.

Tekst njemačkog autora Ulricha Huba himna je prijateljstva, solidarnosti i tolerancije . Rafiniranog stila, s puno humora, katkad i vesele burleske, koja nikad ne ulazi u karikaturalnost, tekst se afirmisao posljednjih godina kao najveće evropsko otkriće za mladu publiku . Ako poznajemo “efekt leptira” čiji zamah krilima na jednom kraju svijeta uzrokuje kataklizme na drugom, s ovom predstavom naučiti ćemo nešto o “efektu pingvina” kroz priču o uzajamnoj povezanosti, o kreiranju suživota, o podsticanju mašte da kroz radoznalost otkrije drugačije horizonte. Pingvini se pitaju postoji li Bog, a ako da, zašto je onda nevidljiv. Pitaju se ima li smisla izbjeći sveopšti potop ako će u njemu nestati najbolji prijatelj, pa makar bio dosadno zanovjetalo. Ludička, filozofska, teološka dimenzija teksta primjerena najmlađem uzrastu, podređena je jednostavnoj ljepoti ljudskih osjećaja. A njih izgleda bolje od nas samih, znaju izraziti pingvini.

Robert Waltl, reditelj