Produkcija: Centar za kulturu Tivat/ direktor produkcije Vojislav Kaluđerović, organizator Damir Pjetrović

Režija, adaptacija, izbor muzike i scenski pokret: Jagoš Marković

Tekst: Ljubomir Simović

Uloge:  Kristina Stevović, Branimir Bane Popović, Anita Mančić, Aleksandar Srećković Kubura, Radmila Živković, Momčilo Otašević/Petar Novaković, Emir Ćatović, Stefan Kapičić/Mišo Obradović, Miloš Pejović, Nebojša Kundačina.

“Hasanaginica” je trinaesta pozorišna produkcija CZK Tivat premijerno je igrana 15. jula 2015. godine.  Još jedna uspješna drama, antička tragedija, smještena u mentalitet naših prostora, predstavljena kao DNK naše tuge, bola, patnje, gnijeva i nepravde. Markovićeva radnjapočinje odlukom Hasanage da mu žena, iako još doji njihovo dijete, napusti dom, jer ga nije obišla ranjenog na ratištu, onda kada bi to po istim njegovim pravilima bilo zabranjeno, i sramota. Hasanaginica skrhana, i iznenađena odlukom da je istjerana, da će biti razvedena, i najgore da će je odvojiti od djeteta, pa i posljednje da će je brat odmah i udati za drugoga, proživljava emocionalno ludilo u kojem traži razumijevanje od svoje ali i Hasanagine majke, ponajviše od brata. Inat je prisutan, aliiI velika tuga koja akcentuje odvajanje majke od djeteta, i položaj žene sa kojom muž I brat čine što im je volja, ne razmišljajući o posledicama. Hasanaginicu, navodno udaju za Imotskog kadiju, za kojeg je nekada nisu htjeli dati, a koji je zapravo odavno preminuo od tuge. Pod svadbenim velom, misleći da je odvode u novi život, zaustavlja se da se pozdravi sa djetetom, i umire nad kolijevkom. Tragedija više nije samo njena, već svih likova koji takođe pokazuju ludilo i očaj tokom krvlju okupanih dešavanja.

Prisutan je pijesak, sve je u tim bojama, suvo je, bijelo, atmosvera lebdi tako da joj se ništa ne može – ukazuje na to da će se desiti ono što je namjereno da se desi, bez šanse da se išta promijeni popravi. Hasanaginicina nevinost, i besmisao njene smrti praćena je muzičkim, svjetlosnim i pješčanim efektima, ostavljajući gledaocima grčevit osjećaj i preispitivanje koliko kao društvo griješimo u besmislenim i pogrešnim moralnim načelima.