Produkcija: Kraljevsko pozorište Zetski dom

Tekst: Karl Marks

“Kapital”

Režija: Andraš Urban

Dramaturg: Vedrana Božinović

Kostimografija: Lina Leković

Izrada maski: Marko Petrović Njegoš

Songovi: Irene Popović Dragović

Asistenti na projektu: Jelena Odalović i Minja Novaković

Organizacija: Đorđije Radoičić

Muzičari: Milivoje Pićurić, klavir; Jovan Bjelica, gitara; Blažo Tatar, bubnjevi i Vedran Zeković, bas gitara

Igraju: Jelena Laban, Jelena Šestović, Stevan Vuković i Pavle Prelević

• 

• 

• 

• 

• 

Riječ reditelja:

„Mi smo krenuli od „Kapitala“ sa izrazitim ciljem da pojasnimo određene termine i pojmove, da ne govorimo više u vazduh, već da nam bude jasno o čemu govorimo, da odredimo taj prostor, koji bi nazvali nekim našim životom u savremenom svijetu. Čovjek se bavi preispitivanjem, ne lokalno, već u vremenu u kom postojimo. Stvarnost je samo inspiracija. Smisao svake umjetnosti je da dovodimo u pitanje sebe i određene pojmove. Predstava govori o brutalnim stvarima. Ekonomisti kažu da kapitalizam nije dobar, ali da ne postoji bolji sistem. Mi nismo naučno društvo koje nalazi rješenja, ali baš kada dovodimo u pitanje neke stavove dolazimo do istine. Ovo nije priča o Jugoslaviji. Ta priča se, kao i ona iz 1918, 1945. završila u krvi. Mi to stalno imamo u istoriji. To je lažni mit Balkana, biću intiman, toga mi je dosta. Mi se mažemo tom krvlju kao da je to naš folklor. Prihvatamo demagoške neistine koje nam se plasiraju kao fundamentalnu istinu. To se čini uglavnom na račun ugroženosti.“

Andraš Urban

Riječ dramaturškinje:

„Teško je transponovati roman na scenu, a „Kapital“, činilo mi se gotovo nemoguće, jer je to jedno zamršeno klupko raznoraznih pojmova, od ekonomske do društvene teorije i treba naći nit, koju će čovjek povući, ali tako da se sve razmrsi. Mnogo niti sam vukla, ali zapravo sam uvijek znala – treba krenuti od toga – „A gdje je tu čovjek?“ … Marks piše o tome, u svakom poglavlju, bilo da piše o radu, novcu, akumulaciji, ispod tih zamršenih redova i brojki, pita – „Gdje je čovjek?“ Postavljam to pitanje od devedesetih. Pola svog života živim u društvu za koje kažu da se zove tranzicija, u njoj smo zarobljeni. Gdje je čovjek u Crnoj Gori? Radimo u ovoj zemlji. Šta se dešava sa ovim mladim ljudima? Oni nisu živjeli u socijalizmu. Mi jesmo. Socijalizam smo srušili nacionalizmom. Prvobitna akumulacija kapitala desila se kada smo ubijedili ljude da će im biti bolje, ako se vratimo unazad. Mi klizimo unazad. Ova predstava postavlja i pitanje – Gdje ćemo se zaustaviti?                                                                                                                     

Vedrana Božinović