#Osam veličanstvenih žena

– Piše: Sarabela Drljan –

Smatra se da ljepota i inteligencija ne mogu ići zajedno. Jedan od najvećih primjera degradacije i pogrešne slike koje se nameću je da su plavuše glupe Holivud je 50 – tih godina predstavio Merlin Monro kao simbol seksipila koju su krasile savršene mjere ali nesavršene uloge površnih i plitkoumnih žena. Sa druge strane, glumice su se takmičile u ljepoti, od Ave Gardner, do Elizabet Tejlor, Grejs Keli.. dakle ljepota je bila neophodna za uspjeh. Ipak, neke glumice su izgradile karijere sa ozbiljnim ulogama poput Ketrin Hepburn koja je poznata po tome što je uvijek nosila pantalone, neprevaziđene Grete Garbo, Marlen Ditrih… Dakle, sve je bilo stvar trenda i ukusa ( koji se nametao ženama, jer poznato je da je nakon rata mjerilo ideala bila pin up djevojka ), ali, postojala je jedna glumica među naučnicama, ili naučnica među glumicama koja je imala sve: ljepotu, pamet i slobodu, njeno ime je Hedi Lamar.

Hedi Lamar (Hedy Lamarr) je bila holivudska glumica dramatične i uzbudljive životne priče. Rođena je u Austriji kao Hedvig Eva Marija Kisler. Poznata je po svojim liberalnim shvatanjima, brojnim neslavno završenim brakovima i kao zvezda prodaje ratnih obveznica u SAD za vreme Drugog svjetskog rata. Smatrana je jednom od najlepših žena na svijetu. Snimila je preko 30 filmova, a najzapaženije uloge je ostvarila u filmovima “Samson i Dalila”, “Zigfildova devojka” i u kontroverznom filmu “Ekstaza”.

Ipak, ona nije bila samo ljepotica od koje zastaje dah već i genijalka kojoj dugujemo dosta jer veći značaj, od njenih filmskih ostvarenja, predstavljaju njeni  patenti. Danas, možemo reći, da je Hedi Lamar, bila pionir bežičnih komunikacija i da se proizvodi koji koriste njen patent, nalaze u svakoj kući.

Njen “sistem tajnih komunikacija” uspješno je protiv nacista primenjivala vojska Sjedinjenih Američkih Država u Drugom svjetskom ratu. Hedi Lamar, još 1941. godine, zajedno sa Džordžom Antejlom, registrovala je patent tehnologije proširenog spektra, koje je nakon 10 godina počela da koristi američka mornarica da bi se ubrzo proširio na čitavu vojsku. Nagli razvoj digitalnih komunikacija, bez patenta Hedi Lamar, ne bi bio moguć. Njen patent se uspješno primjenjuje kod mobilnih telefona, faks aparata i svih bežičnih uređaja.

Imućni roditelji  su joj pružili vrhunsko obrazovanje. Bila je odlična učenica, vrlo sigurna u svoje znanje ali i samopouzdana zbog svoje ljepote koja ju je vrlo brzo vinula u zvijeze. Prihvatila je ulogu u čehoslovačkom filmu Ekstaza gdje se u potpunosti obnažila snimajući eksplicitne scene,  ubrzo je naišla na salve optužbi za nemoral, ali postala je slavna ulogom u čehoslovačkom filmu Ekstaza.

Ipak, njena udaja za industrijalca i proizvođača oružja Fridriha Mandla je ubrzo osuđena na propast. Ne želeći da se njegova lijepa žena bavi glumom, zatočio ju je u vili. Posvetila se svojoj djeci, ipak, život zatočenika nije srećan, uprkos izobulju. Ptica u zlatnom kavezu čija je duša željela slobodu. Tu slobodu je pažljivo čekala, vrebajući priliku.

Bila je toliko lijepa da je muž lud od ljubomore odlučio da pokupuje sve postojeće primjerke Ekstaze. Musolini je odbio da proda svoj primjerak Mandlu. A u razgovoru sa njom Hitler je zaboravljao da je Jevrejka.

Žene su smatrale njeno prisustvo prijetnjom i stoga je imala veoma malo prijateljica. Muž je smatrao njene riječi suvišnim i stalno ju je ućutkivao. Ali ona je znala da nije glupa. Na sastancima za razvoj novog oružja na koje ju je muž tjerao da ga prati, ona je samo naizgled bila odsutna – pažljivo je slušala i pamtila, i to će kasnije koristiti.

I konačno, spoznala je da ne može bez slobode: lukavo je unajmila služavku koja je ličila na nju, na prevaru se maskirala i pobjegla. Da je ostala u kući možda nikada ne bi snimila filmove koji su ostali zauvijek zabilježeni u filmskoj industriji, a sasvim sigurno ne bi lansirala patent koji je svima nama omogućio da koristimo mobilne telefone kao i ostale bežične uređaje.

U američkom zavodu za patente pod brojem 2.229.387 stoji i ime Hedi Lamar. Patent pod nazivom „sistem za tajnu komunikaciju“, koji je razvila 1942. zajedno sa avangardnim kompozitorom Džordžom Antejlom, dok je bila na vrhuncu glumačke karijere, bio je u osnovi prijedlog za nov način vođena radio upravljivih torpeda koji bi bio nemoguć za ometanje. Takva zamisao nije bila novost, ali njen koncept „frequency hopping spread spectruma“ jeste. Sama mašina predviđala je upotrebu sitnih papirnih rolni, sličnih onima na klaviru, koje bi sinhronizovale brzu promjenu frekvencija između odašiljača i risivera, a čak je sugerisala upotrebu tačno 88 slučajnih frekvencija – što je broj klavirskih dirki. Međutim, kako vojska u početku nije smatrala da bi se sam uređaj mogao na praktičan način staviti u torpeda, patent je ostavljen da skuplja prašinu sve do 1962. Tada su ga Amerikanci tokom blokade Kube u prerađenoj verziji montirali na svoje brodove kao sistem za tajnu komunikaciju, a mnogo godina kasnije poslužio je i kao osnova za jedan vid moderne mobilne telefonske mreže. Zbog zasluge na izradi patenta, kao i zbog svog doprinosa nauci, fondacija Electronic Frontier nagradila ju je 1997, ali Hedi je oduvijek bila skromna.

 „Nažalost, nikada nisam bila mudra. Zdravlje sam uzimala zdravo za gotovo. Ljubav sam zahtijevala, možda previše i prečesto. A što se tiče novca, njegovu vrijednost shvatila sam tek nakon što sam ostala bez njega.“

Preminula je 2000 godine, u Altamonte Springsu, na Floridi. Vođen posljednjim riječima iz testamenta, njen sin Entoni odneo je njenu urnu u Austriju i prosuo pepeo iznad četinara Vinervaldske šume, čiji duh je ovekovječen i u jednom Štrausovom valceru. Pet godina kasnije u svim zemljama njemačkog govornog područja prvi Dan pronalazača proslavljen je 9. novembra, na njen rođendan.

Ipak, od 40- tih kada se pročilo za njen patent pa do njene smrti, kolege i vlasnici studija su zbijali šale na njen račun ne vjerujući da je ona zaista inteligentna. Čak su i njene memoare proglasili za laž, ona je sve to ćutke podnosila.

Možda da je progovorila tada, možda bi cio svijet znao za Hedi. Zato ako ste se pitali šta ova lijepa glumica radi među naučnicama, piscima i filozofkinjama, sada znate da je ona svoje mjesto opravdala.

O njoj možete pročitati i knjigu Jedina žena za stolom koju je napisala Meri Benedikt.