Amelija Erhart (1897.-1937.)

Amelija Erhart (1897.-1937.)

Ameliju Erhart
#Osam veličanstvenih žena

– Piše: Sarabela Drljan –

U prethodnim kolumnana upoznala sam vas sa izuzetnim ženama koje su imale da tako kažem, hudu sudbinu da prođu neslavno u „muškom svijetu“. Zaboravljene i zabranjene.

Ipak, jedna žena nije zaboravljena niti je zabranjena. Rijetkost..

Predstavljam vam Ameliju Erhart, ženu koja je bila najbolja u svom poslu, letjenju. Ako treba da predstavim ovu impozantnu ličnost, rekla bih vam prvo da je riječ o neustrašivoj i nesalomivoj ženi koja se drznula da bude svoja, pa tek onda žena sa preko 28 zanimanja, od kojih su samo ukratko bili letjenje, fotografija, medicina, pisanje..

Iako mislite, otkud pilotkinja među naučnicama, odmah da vam kažem: otkud onda bilo ko od nas tu gdje jeste? Svako od nas je u nečemu najbolji, i svako ima nešto da pokaže ili da se dokaže drugom.

Njena vrijednost je utoliko veća zato što je pokušala nezamislivo: da ukrade „parče neba“ od muškaraca i da suvereno vlada njime i nakon svoje smrti.

Za ovakvu samouvjerenost potreban je poseban karakter ili odgoj. Ona je imala i jedno i drugo. Rođena je u Kanzasu 1897. godine. Njena majka je dosta uticala na njeno odrastanje jer joj je dozvoljavala da bude samostalna, te tako Amelija nije imala vaspitanje poput ostalih djevojčica, zato se i oblačila kao dječak.

Ameliju Erhart

Njen otac je bio sudija (Semjuel Edvin Stanton Erhart). Poslije dvije godine, Amelija je dobila sestru Mjuriel, a 1905. roditelji sele u Des Mojnes, Ajova, u potrazi za poslom, ostavljajući djecu naredne tri godine baki i djedu. Bezbrižni dani djetinjstva nisu dugo trajali: Edvin Erhart zbog poslovnih neuspjeha u poslu počinje da pije, te 1914. sasvim ostaje bez posla i biva primoran da proda kuću na aukciji. Godinama kasnije, Amelija je priznala da joj se tada naglo prekinulo djetinjstvo i da joj je prodaja porodične kuće slomila srce. Kako bi ćerke poštedjela nimalo zavidne situacije, majka Ejmi ih šalje prijateljima u Čikago, gdje je Amelija završila srednju školu.

Mada, ne zaboravimo, 20-te godine u ondašnjoj Americi su bile poznate ne samo po velikom razvoju i naučnim dostignućima, filmovima, već i po Velikoj depresiji koja je uticala na propast ekonomije. Naravno, kasnije se zemlja oporavila što zbog zasluge Džon Mejnard Kejnsa (ekonomiste) što zbog same volje ljudi da moraju da izađu iz krize, pa je tada i potpisan čuveni New Deal.

U takvim okolnostima gdje je zemlja počela da se razvija Amelija je uvidjela svoju šansu da napreduje. Upisala je medicinu, mada ju je Prvi svjetski rat spriječio da u potpunosti završi studije, jer je bila smještena u Kanadi pomažući ranjenike. Amelija je rekla da ona u ratu nije vidjela junake već samo krv i izmučene ljude.

Njen prvi susret sa „avionom“ i letenjem je takođe prošao vrlo zanimljivo, naime, 28. decembra 1920. godine, Ameliju je otac odveo na aeromiting u Kaliforniji. Ona je tvrdila dugo da je, kada je avion prošao tik pored nje čula kako joj avion „šapuće“, naravno, to je metafora, jer je nakon prvog leta izjavila: „Znala sam da moram da letim.“

Amelija je naporno radila i zahvaljujući svojoj i majčinoj ušteđevini, uspela je da priušti časove letenja. Kasnije tokom karijere je kupila avion koji je nazvala „Kanarinac“, pošto je bio jarke žute boje. Amelija je u svom „Kanarincu“ oborila visinski rekord za ženske pilote, popevši se na visinu od 4267 metara.

Zanimljivo je i da spomenem da je iz prktičnih razloga, Amelija skraćivala kosu, oblačila pantalone, kožne jakne i šal, kasnije je to postao odraz bunta drugih žena. Sve do danas, njen stil je inspiracija mnogim modnim kreatorima, pa i samom Armaniju. Poreed toga, odbijala da po udaji uzme muževljevo prezime i čak ga nagovorila da on uzme njeno i postane gospodin Erhart. Na svom primjeru dokazala je budućim pokolenjima žena, ne samo u Americi nego i u čitavom svijetu, da je moguće izaći na kraj sa predrasudama društva i ukinuti sve stigme.

Godine 1928. Amelija je pozvana da učestvuje u istorijskom preletanju Atlantskog okeana. Zajedno sa pilotom Vilmerom Šulcom uspjela je da ostvari taj podvig u avionu po imenu „Prijateljstvo“. 18. juna 1928. godine, nakon dvadeset jednog sata letenja, avion je sletio u Vels. Amelija Erhart je bila prva žena koja je preletjela Atlantski okean.

Amelija je u Sjedinjenim Američkim Državama dočekana kao heroj. U Njujorku je priređena parada u njenu čast, a omogućeno joj je i da upozna predsednika Kalvina Kulidža.

Ameliju Erhart

Naredna etapa je bila „osvajanje svijeta“. Naime, Amelija i njen navigator su napustili saveznu državu Kaliforniju 20. maja 1937. godine, uz planirani put oko svijeta preko Kariba, Južne Amerike, Afrike, Bliskog Istoka, Australije i lokalnih ostrva, Havaja i na kraju povratak u Kaliforniju.

Nakon relativno dobrog puta tokom prvih 35.000 kilometara, preostalo je samo još 11.000 kilometara preko Pacifika, ali ovaj dio puta se smatrao najopasnijim zbog nedostatka većih ostrva. Amelija i navigator su se spustili na Novu Gvineju, ostrvo u blizini Australije, 29. juna, a put su nastavili tri dana kasnije.

Sljedeća lokacija je trebalo da bude Havlend, malo nenaseljeno ostrvo udaljeno oko 4.000 kilometara, gdje je Electra trebalo da sleti i dopuni rezervoare gorivom, sa broda Itaska. Na dan sletanja Amelija je poslala nekoliko poruka preko radija uz objašnjenje da ne vidi ostrvo zbog velike magle i da je avion gotovo bez goriva.

Zatim joj se izgubio svaki trag, a postoji nekoliko teorija šta se zaista desilo. Najpoznatija od njih kaže da je avion ostao bez goriva i srušio se negdje u okean, a postoji i ona da su je zarobili Japanci i ubili kada su započeli rat sa Amerikancima nekoliko godina kasnije.

U posljednjih nekoliko godina je popularna i priča odnosno spekulacija, koja kaže da je Amelija letjela u pogrešnom pravcu i sletela na ostrvo Gardner, koje je udaljeno oko 500 kilometara južno od Havlenda. Na njemu je pronađen leš 1941. godine, uz određene aluminijske djelove slične onima od kojih je izgrađena letjelica Electra.

U blizini Nove Gvineje, na okeanskom tlu, je nedavno pronađen avion prekriven pijeskom i travom za koji istoričari smatraju da je nekada pripadao Erhartovoj. Oni koji su imali prilike da vide avion kažu da ima sve karakteristike kao i Electra, a nedavno je osnovana stranica preko čuvenog sajta GoFundMe, za donacije koje bi pomogle da se otkrije cijela istina.

Misteriozna smrt ili bolje da kažem, nestanak, neustrašivost i riješenost  su od Amelije načinili heroja. Ona je bila slobodna baš kao i ptice. Vinula se u nebo sa kojeg kao da nikada nije ni silazila. Nekako, na kraju mislim, zašto dostina žena ima tu „zlu kob“ da trpi nepravde i omalovažavanja, ako već može uživati u zasluženim priznanjima za postignuće poput Amelije koja je svoje ime utisnula u zvijezde među plejadom slavnih.

Message
x