– Piše: Tamara Gavrić –

– Da li ste znali da datum proslavljanja Nove godine, nije uvijek bio 1. januar?

– Da li znate zašto je običaj da se kiti i ukrašava baš zimzeleno drvo?

– Da li znate kako su izgledali prvi ukrasi za jelku?

– Da li znate koja je simbolika boja koje se koriste za obilježavanje Nove godine?

Sigurna sam da je većinu Vas iznenadila konstatacija da se Nova godina nije uvijek proslavljala u januaru. Datum proslavljanja i dočeka nove ere nekada je zavisilo od naroda, vremenskih prilika i godišnjeg doba. Kalendari nisu postojali, pa se Nova godina dočekivala u zavisnosti od položaja države u svijetu od januara pa do decembra. Prvu proslavu Nove godine vezujemo za Mesopotamiju, prije više od dvije hiljade godina, i mjesec mart. Za Persijance i Kineze Nova godina je predstavljala praznik proljećnog Sunca, ali nije bilo novogodišnjih svečanosti. Što se tiče Grka, početak godine se takođe dovodio u vezu sa Suncem, međutim hriščanstvo je dugo zaziralo od slavljenja Nove godine 1. januara kao od paganskog običaja, pa crkva tek od 12. vijeka prihvata 1. januar kao početak Sunčeve godine.

Tek 1582. godine, kada je zvanično prihvaćen gregorijanski kalendar, katolici su prihvatili ovaj običaj. Britanci su ove izmjene prihvatili tek 1752. godine, a do tada su, kao i njihove američke kolonije, ovaj praznik obilježavali u martu.Razne kulture i religije imaju različite običaje vezane za doček Nove godine, ali se gregorijanski kalendar danas iz praktičnih razloga koristi u gotovo cijelom svijetu.

Što se tiče zimzelenog drveća, ono nije izabrano slučajno. Antičke civilizacije su vjerovale da unošenjem zimzelenog drveća u svoje domove odaju počast BOGU SUNCA, ali sa druge strane neki su smatrali da te biljke predstavljaju simbol vječnog života. Rimljani konkretno su vjerovali da u jelama žive duhovi šuma, pa se u novogodišnjim danima oni kite i darivaju kako bi njih kasnije duhovi umilostili. Danas, skoro sve države svijeta slave Novu godinu kićenjem drveta koje se donosi kući kao simbol godine koja dolazi. Ali bitno je pomenuti da nije uvijek u pitanju jela, već se koristi i smrča i bor pa to onda i opravdava naziv “novogodišnje drvo” umjesto “novogodišnja jelka”. Svjesni smo da danas je sve manje ljudi koji uzimaju baš svježe drvo i donose kući, već običaj postaje da kupuju vještačko. Iz tog razloga moram pomenuti da je prvo vještačko drvo, prva jelka prodata 1883. godine u Americi za samo jedan dolar. Nakon toga je postao trend da se baš vještačko drvo kiti, pa postoje razni vašari prodaje istog u svijetu i kod nas.

Prvi ukrasi na jelkama su bili ručno rađeni, pa su korišćeni i orasi, kolači, jabuke a kasnije i kokice. Kada je u pitanju dodavanje svjetla na novogodišnje drvo neki smatraju da je za to odgovoran Martin Luter, osnivač hrišćanske protestantske crkve u Njemačkoj. Navodno, on je prilikom jedne zimske šetnje po šumi bio fasciniran svjetlucanjem zvijezda kroz grane zimzelenog drveća, pa je odlučio da doda upaljene svijeće u dekoraciju svog novogodišnjeg drveta što je vremenom prešlo u svjetlucave lampice koje i mi danas koristimo. Kako je vrijeme prolazilo ukrasi su se mijenjali, u jednom trenutku su to bili i bomboni, čokoladice, pa bi djeca uspjeli da pojedu dekoraciju nakon kićenja, međutim danas su prisutni ukrasi raznih materijala koji samo za to i služe. Ukrasi su od najjeftinijih materijala kao što je plastika, pa sve do nekih skupocjenih čak i zlatnih.

Simbolika boja je nekada bila beoma važna pa ću i nju objasniti .

Crvena boja simbolizuje boju života, boju zdravlja, ali za kićenje jelke se crvena boja povezuje najčešće sa hrišćanima i Isusom Hristom – konkretno snažan simbol novog rađanja.

Zlatna boja prije svega asocira na boju sunca, na treperenje sunčevih zraka pa predstavljaju borbu sa zimskom tamom i hladnoćom. Takođe se na neki način vezuje za hrišćanstvo, ali za paljenje badnjaka koje treperi i u dom unosi sjaj i toplotu sunčevih zraka.

Srebrna boja djeluje hladnije od zlatne, ali asocira na treperenje zvijezda na hladnom zimskom nebu.

Plava boja nije u našoj tradiciji slavljenja Nove godine, ali je u srednjem vijeku postala simbol Djevice Marije i korišćena uglavnom za slikanje i predstavljanje njene odjeće.

Danas se ukrasi na taj način ne gledaju u velikoj mjeri, već se obraća pažnja na sasvim druge stvari kao što je estetika, dobar izgled, jednostavnost ili kič u zavisnosti od ukusa i samog budžeta onog koji kiti.

Za kraj me zanima da li Vi kitite vještačko ili pravo drvo, koja boja ukrasa preovladava na njemu, pa i koje ukrase koristite?