Nestašni Pera Detlić na svjetsku scenu crtanih filmova stupio je 25. novembra 1940. godine, kao gostujući lik Endi Pandi u filmu „Kuc, kuc“. Od tada, svakim danom i sve više osvajao je srca mališana, ali i njihovih roditelja.

Njegova priča počela je na medenom mjesecu bračnog para Voltera Lenca i Grejs Steford. Naime, njima je prve dane braka zagorčavao dosadni i uporni detlić, što im je dalo ideju da baš prve zajedničke muke pretvore u crtani film.

Lenc je svoje djelo predstavio publici 25. novembra 1940. godine, a kako su crtani filmovi u to vrijeme pravljeni za bioskopsko prikazivanje, Pera u svojim nestašlucima nije bio sputan „manirima“ dostojnim televizije.

Njegov lik i izgled su vremenom evoluirali i mijenjali se – od lude, iritantne ptice, Pera je vremenom postao prefinjeni detlić, prava dobrica.

Peri Detliću je glas u početku pozajmljivao glumac Mel Blank, a kasnije Volterova žena Grejs. Melov glas je ipak ostao u uvodnoj špici, kada Pera kaže „Pogodi ko sam?“ (Guess who?).

Sedam godina nakon premijere, Pera Detlić je dobio i svoju prvu tematsku kompoziciju koja je, naravno, sadržala njegov čuveni, zarazni smijeh. Ova kompozicija, prvi put upotrijebljena 1948. godine, postala je prva i jedina numera iz nekog crtanog filma koja je nominovana za Oskara za najbolju filmsku muziku.

Kako se postepeno gasila era prikazivanja crtanih filmova u bioskopima, Pera Detlić je prelazio na televiziju.

Prvi Šou Pere Detlića na malim ekranima je prikazan 1957. godine. Ipak, zahvaljujući svojoj popularnosti, Pera je punio bioskopske sale sve do 1972. godine, kad je Lenc zatvorio svoj studio zbog sve većih producentskih troškova, a popularni detlić se u potpunosti preselio na televiziju.

Osim epiteta omiljenog detlića, koji ponosno nosi već 80 godina, Pera Detlić posjeduje i zvijezdu na poznatom Bulevaru slavnih.