Izvor: Vogue UK

Suvišno je govoriti o tome da je Frida Kalo bila je neverovatna umjetnica. Interesovanje za njenu pojavu ne jenjava već decenijama, ali mora se priznati da veliki broj ljudi danas bolje poznaje njen lik i detalje iz privatnog života, nego slikarsko umijeće. Na sreću, to se već sada može promijeniti, jer je pred nama dokumentarac jednostavnog naziva Frida Kahlo, koji nas uvodi u svijet ove Meksikanke i njenih magičnih radova.

„Kalo je bila ikona različitih grupacija ljudi, uvažavana zbog svojih političkih uvjerenja, odnosa prema invaliditetu, rodne neustaljenosti, kulturnog identiteta, i, naravno, načina odjevanja”, izjavila je rediteljka Ali Rej za britansko izdanje magazina Vogue. Zatim je dodala i sledeće: „Dovoljno je da sagledamo koliko je zainteresovanih kupaca za kućne predmete, torbicu ili majicu sa njenim likom, i jasno je da mnogi žele da je prisvoje, ili bar ono što ona za njih simbolizuje. Sa druge strane, shvatila sam da je uprkos tome, veliki broj njenih djela i dalje nepoznat široj publici. Umjetničko stvaranje neodvojivi je deo njene ličnosti, pa mi je neobično to što je za razliku od privatnog života, njen slikarski svijet nedovoljno obrađen dokumentarnim putem. Moj zadatak je da ispravim tu nepravdu”. Stoga, ostvarenje u trajanju od 90 minuta, koje se odnedavno prikazuje u bioskopima, otkriva pravu prirodu Fride Kalo, od sjaja do očaja.

Rediteljka je utrošila godinu dana na snimanje filma u saradnji sa Exhibition on Screen, a prethodno je iščitala sve knjige na koje je naišla o njenom životu. Prema onome što vidimo u trejleru, stiče se utisak da je odabrala ispravan pristup. Naime, na ekranu imamo priliku da poslušamo riječ istaknutih poznavalaca umjetnosti i kustosa muzeja, kao i članova porodice lično. „Snimanje u Meksiku bilo je nevjerovatno iskustvo”, istakla je Rej, koja je po prvi put boravila u ovoj zemlji. „Zaljubila sam se u energiju, boje i duh mjesta. Činjenica da sam izvesno vrijeme provela u Plavoj kući, u kojoj je slikarka rođena, provela život i kasnije umrla, a gdje se i dalje nalaze njeni lični predmeti, slikarski pribor, knjige i garderoba, umnogome mi je olakšala proces stvaranja.”

Gledaoci će izbliza upoznati njen lik, i tragičan splet okolnosti, nakon saobraćajne nesreće, koja ju je zadesila kada je imala 18 godina. Najednom je usled ozbiljnih povreda morala da odustane od sna da studira medicinu. Dokumentarac nam donosi pogled na neustrašivu borbu za prava žena, na prkos standardima ljepote, ali i na Fridine načine na koje je protezu za nogu učinila prihvatljivom još u to vrijeme. Takođe, obrađeni su i izazovi kakav je pobačaj, koji je oslikala na platnu, ali i želja za potomstvom. Ovo je važno istaći, jer se mnoge žene i dalje povlače u sebe zbog osećaja sramote.

„Kalo je bila nadarena i za pisanu riječ, prije svega pisma, od kojih je dio dostupan javnosti, ovaj film otkriva puno o njenoj ličnosti. Snažna, samopouzdana i moćna dama, kako je mnogi doživljavaju, zapravo je krhkija kada se zagrebe po površini”, smatra Rej. „Bila je puno više od toga, a tu prije svega mislim na kontradiktornu ćud. Pisma nam pružaju uvid u njenu ranjivu crtu, osetljivost i zahtevnost, ali mi se to veoma dopalo. To ju je činilo realnom i pristupačnom. Niko od nas nije jednodimenzionalna ličnost, pa nije bila ni ona… Bila je načitana, bistra, politički aktivna i prava akademska građanka.”

Njen jedinstveni stil odevanja i dalje je neprevaziđen i nakon gotovo 70 godina od smrti, 1954. godine. Rej je tokom rada na filmu dovela u vezu odeću koju je Frida nosila sa političkim stavovima. Naime, tokom 20-ih kada se udala za slikara Dijega Rivijeru, birala je tradicionalne „tehuana“ haljine. To, međutim, nije bio slučaj u ranijem uzrastu, kada je šetala odjevena u kostime nalik evropskim. Nakon meksičke revolucije njen izgled bio je inspirisan korijenima, te je prigrlila tamošnju nošnju i zavoljela navedene haljine, kao znak solidarnosti sa svojim narodom.

Ova meksička umjetnica umrla je mnogo prije nego što je dostigla svjetsko priznanje, ali njena buntovna priroda i dalje intrigira. „Osvrt na rad Fride Kalo i te kako je relevantan u ovom trenutku, kada svi polako shvatamo da je biti ranjiv i loše se osećati sasvim na mjestu, jer pokazuje da smo stvarni i složeni kao i osoba do nas”, pred kraj ističe Rej. „Bez obzira na psihičke probleme, fizički deformitet, traumu, nestabilan brak, alkoholizam, Frida Kalo je živjela nestvarno ispunjenim tempom, u kome je pronašla dovoljno mjesta za strast, prijateljstva, daleka putovanja, seks i ispoljavanje umjetničke mašte. Ona je ovo postigla uporedo sa nedaćama, ne uprkos njima – a tu postoji velika razlika”, zaključila je rediteljka.