– Piše: Tamara Gavrić –

Tragedija Romeo i Julija je jedna od najpoznatijih ljubavnih tragedija ikada. Šekspir nije izmislio ovu priču, već je pronašao u poemi Artura Bruka  pod istim nazivom. U poemi je važna priča, dok su u drami važni akteri priče i njihova osjećanja. Romeo i Julija je drama osjećanja, drama ljubavi.

Nakon čitanja tragedije, uvijek se zapitam koja su to značenja ljubavi. Da li je ljubav najplemenitije ljudsko osjećanje koje čovjeka održava u životu? Da li ona čovjeka oplemenjuje? Da li ona predstavlja snagu koja može svemu da se suprotstavi? Da li ljubav zna za zabrane? 

U središtu drame tema je ljubav, odnosno sukob ljubavi, mašte i onog unutrašnjeg, sa svakodnevnim životom, ljudima i spoljnim svijetom. Ljubav između Romea i Julije se odnosi na svaku nedozvoljenu ljubav bilo kojeg vremena. Kako ističe N.Koljević; ,,Oni predstavljaju simbol tragičnih ljubavnika, za koje čitav svijet zna, oni su najpoznatiji literarni ljubavnici, LJUBAVNICI SVIH VREMENA”.

Velika ljubav se nalazi u svijetu koji je bez ljubavi i bez razumijevanja za nju. Na jednoj strani imamo stvarni svijet koji je ispunjen mržnjom, prizemnim sklonostima, u njemu nema životnog elana već samo mrtvilo kako moralno tako i duhovno. Na drugoj strani ljubav između Romea i Julije, neiskvarenu, naivnu, toplu i nježnu.

Ljubav između njih se događa spontano i iznenada, a njihov razgovor pri prvom susretu teče jezikom najbolje ljubavne lirike koja je ispjevana u renesansi. Prepoznajemo tihe i nježne emocije, mirne i meke tonove. Do nemira dolazi u trenutku kada Julija saznaje kojoj porodici pripada Romeo, jer shvata da dolazi do sudara ljubavi i stvarnosti koji sam već pomenula, a se ogleda u neprijateljstvu između dvije porodice.

To su ugledne porodice iz Verone koje su predstavljene kao neprijatelji, što saznajemo na samom početku djela. Odmah možemo da zaključimo da je ljubav između njih dvoje nemoguća, a to postaje činjenica u trenutku kada Julijini roditelji odlučuju da je udaju za Parisa, uglednog i mladog plemića. Tada Julija bira smrt zbog vječne ljubavi koju je obećala Romeu, ali monah Lavrentije pokušava da spriječi tragediju smišljajući plan kako da spriječi njenu udaju. On daje Juliji napitak koji bi trebalo da je uspava, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Svi pomisle da je Julija mrtva i sahranjuju je. Međutim, glasnik koga je poslao Lavrentije ne stiže na vrijeme do Romea. Romeo odlazi u grobnicu Kapuletija i misleći da mu život bez Julije više nema smisla, ispija otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i, vidjevši mrtvog Romea, uzima nož i oduzima sebi život. Julija je složena ličnost koju krase osobine kao što su čednost, iskrenost, nesebičnost ali i tvrdoglavost naglost i nepromišljenost. Ona nijednog trenutka  ne odustaje od ljubavi koju osjeća prema Romeu. Zato se odlučuju na smrt, ne bi li na nekom drugom svijetu bili zajedno. Nakon tragedije, u grobnicu dolaze ostali članovi obje porodice (Monteki i Kapuleti). Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvataju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i time donijela svima veliku nesreću.

,,Mir mračan jutro donosi nam ovo

Sunce od tuge ne pomalja glave

Hajdmo da čujem šta još ima novo

I kaznim krive, a oprostim prave

Bolnije priče usud ne isplete

No kob Romea i kob Julije”.

Ne želim da bilo koji tekst koji napišem bude samo informativnpg karaktera, već da bude neka vrsta debate između Vas i mene, zato volim uvijek da Vam postavim pitanje na samom kraju.

Koje je Vaše mišljenje o ljubavi koja je tema ove tragedije, da li smatrate da je pobijedila?

Da li ste pogledali neku od dramatizacija ovog teksta? Ako jeste, da li je ispunila Vaša očekivanja i šta je ono što je razlikuje od samog teksta?