#Muzički april

– Piše: Krsto Giljen –

Ako niste ljubitelji komercijalne i „shoping mall“ muzike, i tražite nešto novo, drugačije, eksperimentalno i avangardno, onda je ovaj članak idealan za vas. Danas ću pokušati da obradim i prezentujem neke od meni dragih kantautorskih albuma sa strane scene za koje smatram da nisu dovoljno zapaženi kod nas.

Kate Bush – „The Dreaming“

Četvrti studijski album engleske kantautorke, koreografkinje i producentkinje Kate Bush „The Dreaming“ najbolje bi mogli opisati sa rečima „zapanjujuće čudno, zbunjujuće i nekovencionalno“. Kritičari za njega kažu da je pozornišno i apstraktno djelo kroz koje provejava organska hibridizacija, upotreba digitalnih i analognih tehnika zbog čega album postaje delirično iskustvo koje se vrti kroz glavu goneći vas na ludilo. Naslovna korica albuma preslikana u sepiji, predstavlja fragmente jedne od pjesama („Houdini“) i dočarava izmaštanu scenu predavanja ključa uz pomoć kojeg će žena čuvenog mađioničara Hudinija oživjeti njegov duh nakon smrti. Na albumu su zastupljeni fairlight megafon, zvuci mandoline, seoskih lula, poliritmičkih udaraljki, bas gitare… Osim Hudinijevog života, album je inspirisan i starim kriministaličkim filmovima („There Goes A Tenner“), dokumentarnim filmom o ratu u Vijetnamu („Pull out the Pin“), nevoljama domorodačkih Australijanaca („The Dreaming“), romanom Sjaj čuvenog Stivena Kinga („Get out of my house“). Pored toga album progovara o mračnoj strani ljudskog uma, i egzistencijalnoj potrebi čovjeka za znanjem.

FIona Apple „Fetch The Bolt Cutters“

Dugo očekivani album Fione Apple, objavljen u vremenu karantina, najvećeg očajanja i ljudske apatije donosi eksperimentalni, nekonvencionalni udarački prizvuk, prkosan vapaj žene koja u svojim 40tim godinama ispituje probleme ugnetavanja. Glavna referenca i poruka albuma glasi: „Uzmi rezače zavrtnja i oslobodi se problema!“ Album je nastao u kući pa je samim tim zvuk potkovan improvizacijom i pozadinskim šumom. Na albumu dominiraju zvukovi klavira, bubnjeva, udaraljki, ali i predmeta na koje je slučajno nailazila: metalni leptir, kosti njenog pokojnog psa… Po kritičarima ovaj album predstavlja divlji i grozničav pokušaj da se rasvjetli haos koji se odvija u ljudskom umu kada je on potpuno zagrejan. Ako mene pitate rekao bih da je ovaj album oličenje depresije koja počinje prelaziti u bijes i ogorčenje, o čemu svjedoči i pjesma Heavy Ballon koja govori o ljudima koji se prema sopstvenoj depresiji ophode kao prema igrački ili prijatelju. Autorka se sveti svima koji su joj za života naneli zlo, progovarajući čak i o problemima seksualnog i vršnjačkog zlostavljanja. Kao što i sama u jednoj pjesmi kaže „Zlo postaje sport onoga trenutka kada onaj kojeg spališ postane baklja“.

Joanna Newsom – Have One On Me

Treći nezavisni album čuvene harfistkinje i kantautorke Joanne Newsom „Have One On Me“, predstavlja jedan od najapstraktnijih i najčuvenijih albuma iz muzičkog talasa pod nazivom freak folk. Ona slijedi svoje uobičajene kriptične i pastirske tekstove ukrašavajući ih unapređenim muzičkim tonovima, upotrebom čembala, klavira, tambura, kavala i koketiranjem sa džez i bluz muzikom. Jedna od ubjedljivo najvećih pjesnikinja u muzici sa uspavljujućim glasom pjevuši o fantazmagoričnim predjelima do kojih samo njena mašta može da dopre. Album se smatra jednim od „najljepših ostvaranje 2010te, ali i bilo koje godine“, s čim se apsolutno mogu složiti. Joanna ne mari i ne robuje ustaljenim pravilima o metraži i dužini pjesama zbog čega je mnogi kritičari doživljavaju kao preambicioznu i pretencioznu autorku. Dvosatni album podjeljen je u nekoliko segmenata koji zajedno čine savršen sklad i odvode nas u svetove seltičkih vila i ostalih paganskih bića, i sa svojim tonovima ispunjavaju svaki naš trenutak puhorom procvjetalog proljećnog bilja. Za kraj ću izdvojiti jedan od meni najdražih stihova iz uvodne numere: “Vidjela sam zvjezdu sa neba kako pada, laki komad bačenog uglja, i pomislih da to možda bog na nas pljuva poput ugaonog pacova”

https://youtu.be/EuMsDbUmyM8

Mitski – Bury Me At Make Out Creek

Treći studijski album japansko- američke indi muzičarke Mitski „Bury Me At Make Out Creek“ svoj čudesan naslov pronalazi u rečenici izgovorenoj u jednoj od epizoda Simpsonovih. Iako ne nužno nostalgičan, zvuk sa ovog albuma domišljat je i izvanredan, i predstavlja mješavinu akademske pop muzike i post-panka. Njen glavni talenat ogleda se u krojenju i stvaranju tekstova kroji prave duboke rezove što doprinosi tome da ovaj album poprima notu depresivnosti, uz sve to obljubljen snažnim gitarskim rifovima koji nas po kritičarima vraćaju u to neko vrijeme Black Sabbatha, pa čak i Liz Phair. Ljubav, nasilje i smrt se izjednačavaju i postaju jedno predstavljajući osnovnu tematiku i koncept čitavog albuma.

Bjork – Biophillia

Sedmi album islandske pjevačice Bjork „Biophillia“ nastao je iz njenog interesovanja za prirodu i brigu o životnoj sredini i predstavlja jedan od onih „koncept“ albuma koji su angažovani na društvenom polju što se vidi kroz njen rad na aplikaciji koja prati album i još gomilom akcija koje su pokrenute u svrhu istog. Album je okarakterisan kao omamljujuće lep i hipnotičan samo ako mu date vreme i ogromnu koncentraciju, zbog toga što Bjork u njemu stvara zvukove koji su isključivo njeni i koji se nikada više ne mogu ponoviti ili rimejkovati. Na momente zapanjujuće čudesan, album Biophillia predstavlja jedno od najfantastačnijih putovanja na koje će vas ova plodonosna umjetnica odvesti. Kritičari album opisuju kao divlje razdragan i divan zapis prepun čudesa baš kao i svet prirode kojim je inspirisan. Album se može pratiti i slušati i bez propatnih informacija o njegovom postanku i razlozima istog, zato što predstavlja remek djelo sam po sebi.

Lana Del Rey – Chemtrails Over The Country Club

Najnoviji album američke kantautorke Lane Del Rey, čiji je rad prepoznat većinom kod mlađe populacije raskida sa svim onim na što smo kod nje navikli. Album se bavi temama eskapizma, ljubavi, slomljenog srca i nostalgije, istovremeno provlačeći uobičajene reference na Amerikanu po čemu je autorka osobena, uvrštavajući uz sve to i momente razočarenja. Ovaj album predstavlja jedno snažno autobiografsko djelo koje je iskusna pjesnikinja kao što je ona uspjela da prenese svojoj publici. Na osnovu tekstova i melanholičnosti koja projevajava kroz svaku od numera, naslućujemo da je ovo žal umjetnice za izgubljenom mladošću i njeno odrastanje i buđenje iz dugog stanja obuzetosti američkim snom. Na albumu je uvršćena takođe i obrada pjesme „Free“ čuvene hipi kantautorke Joni Mitchell što ovaj album dodatno podupire i čini dosta izazovnim i nesvakidašnjim od Lane na koju smo navikli. Kao što ona sama kaže ovaj album donosi ranjiviju stranu njene duše i predstavlja uvod u buđenje i pogled ka nekom novom sunčanijem poglavlju njenog stvaralaštva.

Pored gore navedenih albuma, možete potražiti i album „Plantasia“ sačinjen od muzike namjenjene biljkama i ljudima koji ih vole autora Morta Garsona, album „Silk and Honey“ hipi djevojačke grupe Honey LTD., album „Different Kind Of Human“, mlade norveške viking-djevojke Aurore koji ide rame uz rame sa Bjork i njenom „Biophillia“ fazom. Osim toga, ako tražite nešto psihodelično i transcedentno, možete potražiti prvi album grupe Ultimate Spinach, pank-operske mantre na albumu „Om namah shivaya“ njemačke majke panka Nine Hagen ili prosto možete upaliti jedan od dva najčudesnija albuma Pink Floyda „Ummagumma“ i „Echoes“. Sve u svemu, posvetite se onome što vam odgovara, leži i ne dozvolite nikom da kroji vaše afinitete. Muzika je svuda oko nas, zato dišite duboko i prepustite se zvukovima!