– Piše: Dubravka Matičić –

---

– Najpoznatiji kabare na svijetu, koji je bio i ostao inspiracija mnogim umjetnicima:  slikarima, piscima, muzičarima, kao i tema mnogih predstava i filmova je Mulen Ruž.

Poznati francuski kabare Mulen Ruž, kolijevka kan-kan pleasa, je ove godine proslavio 131-i  rođendan.

Šestog oktobra  davne 1889. godine, dvojica prijatelja Žozef Oler i Šarl Zidler, otvoriće u prostoru kluba “Pariska bašta” salu namijenjenu plesu, pjesmi i zabavi. Vođeni ljubavlju prema Monmartru i njegovim mlinovima, na vrhu zgrade postaviće crvenu vetrenjaču, a klub će nazvati Mulen Ruž (Crveni Mlin). U početku je imao više reputaciju bordela u kojem su dolazili stariji Parižani koji su tu gledali mlade i zgodne djevojke. Međutim, vremenom se klijentela promijenila i Mulen Ruž postaje jedno od najprestižnijih mjesta za izlazak i opuštanje. Poznati slikar Anri Tuluz Lotrek je bio redovan posjetilac kabarea. Ovjekovječio je Mulen Ruž velikim brojem slika koje su poznate širom svijeta.

Nonšalantnost, svjetlost i radost života – su riječi koje najbolje opisuju Mulen Ruž. Svijet zabave Mulen Ruža najbolje se posmatra iz samog kraja Pigal na kojem se uzdiže, ali takođe treba sagledati i carstvo boema iznad ovog kabarea, čuveni Monmartr. Sam Monmartr postaće važan i stjecište ljudi slobodnog duha i velike strasti. Zato su se ovdje nastanili umjetnici, radnici, svi koji su bili željni zabave u noćnim satima, kada sklone u stranu svoje četkice i štafelaje, korpe za pranje veša, metle i varjače. Pigal će postati i simbol razvrata.

U tom periodu kabarei su postali simbol društvenog i kulturnog zbivanja. Radnici, umjetnici, aristokrate i buržoazija sastajali su se za istim stolom u veselom okruženju slavlja i neozbiljnosti. Poznati umjetnički kabarei toga vremena bili su: le Chat Noir, les Folies-Bergère, le Moulin Rouge… Publiku Mulen Ruža većinom su sačinjavali džentlmeni i bogati Francuzi, koji su osejećali atmosferu ovog mjesta kao utočište od ludila koje je tih dana vladalo Parizom. U društvu umjetnika, prije svega slikara, ali i djevojaka koje su po čitav dan mukotrpno radile naporne poslove, Mulen Ruž je “eksplodirao” energijom koja je postala simbol zabave. Bogataši će sa strane posmatrati razuzdanost i plesnu energiju siromašnih Parižanki, koje su sa teškom mukom tih večeri na sebe stavljale ručno sašivene šarene kostime i haljine, a kroz pjesmu i igru “surov i težak dan pretvarale su u divnu zabavnu noć”. 

Mulen Ruž je veoma brzo postao popularan. Razvio je nove ritmove i plesove, među kojima je kan – kan. Ovaj tipično francuski ples, se u stvari nazivao “kvadril”, sve dok ga jedan opčinjeni Britanac u londonskim novinama nije nazvao kan – kan. Tada svijet dobija novo umjetničko djelo – plakate,  čiju je slavu podstakao slikar Tuluz Lotrek koji je prvi naslikao plakat za Mulen Ruž. Na plakatu je bio crtež plesačice “La Goulue”, njegove muze koja će postati slavna.

Najpoznatiji šou Mulen Ruža je “Čarolija” koji se sastoji od četiri segmenta. Prvi je posvećen Mulen Ružu danas i juče, kada svih 100 umjetnika teatralno uđu na scenu i na tren stvore magiju nostalgije za najslavnijim danima ovog mesta. Drugi segment posvećen je gusarima, treći cirkusu, a poslednji segment je posveta istoriji Mulen Ruža sa čuvenom završnicom i legendarnim kan-kanom.

“Doris djevojke” – plesačice koje nose naziv po čuvenoj Njemici Doris Haug, koja je kao djevojčica došla u Pariz. Bez znanja roditelja je uzimala časove plesa i krišom postala strastvena plesačica u Mulen Ružu. Dobila je ime “Miss Doriss” koja je bila  slatki i grešni san svih pariskih džentlmena. Doris Haug 1957. godine postaje direktorka i koreograf Mulen Ruža kao i  kreatorka glavnih revija u tom čuvenom kabareu. Ona je sredinom prošlog vijeka kreirala svoju plesnu grupu koju su sačinjavale prelijepe djevojke. Zajedno sa kolegama i sa vlasnikom Žaki Klerikom, donosi novu slavu Mulen Ružu. Zavode stroga pravila koja se i danas poštuju prilikom odabira plesača i plesačica, “Doris djevojke” ne smiju biti niže od 175 cm, dok plesači ne smiju biti ispod 185 cm. Uz svakodnevne probe, kontrolišu im težinu i ne smeju izgubiti ni dobiti više od 2 kilograma.

Nekada visoka sala koja je imala najveći plesni podijum u Evropi, danas je kombinacija restorana i romantičnih separea. Publika – gosti sjede tako da im je pogled uperen ka sceni odakle dolazi magija. Godišnje Mulen Ruž posjeti oko 600.000 posjetilaca. Svake večeri, bez izuzetaka, održavaju se po dva šou programa u kojima igra 80 plesača i plesačica. Među njima su pripadnici čak 14 različitih nacija.

Poslednjih 131 godina, Mulen Ruž je bio mjesto ekstravagancije i izvor zabave. U kojem je nastala “filozofija šou-biznisa”. Istorija će pamtiti čudne momente Mulen Ruža: Petomanea “čuvenog prdonju”, zabavljača koji je prvi na svijetu na “originalan” način proizvodio neprijatnu muziku; golu Kleopatru koju su na sceni u nosiljci unosila četiri muškarca obučena u latice cvijeća; Marlen Ditrih čiji je glas osvojio Pariz, i mnoge druge. Sredinom prošlog vijeka Parižani su upravo ovdje ugledali prve plesačice razgolićenih grudi. Nakon Drugog svjetskog rata Edit Pjaf je upravo sa ove scene pjesmom slavila slobodu.

Mulen Ruž je imao velikog uticaja i na kinematografiju. Snimljeno je ukupno šest filmova sa nazivom Moulin Rouge. Ostavio je svoj pečat i na pozorišnu umjetnost, jer brojne predstave širom svijeta su inspirisane upravo ovim kabareom.

Mulen Ruž je bilo mjesto gdje su nastupale najveće zvijezde svjetskog šou-biznisa: Ela Fitzdžerald, Lajza Mineli, Frenk Sinatra, Elton Džon i mnogi drugi. Njihovi nastupi bili su fascinantne gala večere, koje su samo nastavak tradicije koju su u Mulen Ružu postavile legende francuske šansone: Moris Ševalije, Edit Pjaf, Iv Montan.

Najposjećeniji kabare na svijetu i dan danas dočekuje milione posjetilaca koji se dive čuvenim performansima i plesnim virtuozijama.