– Piše: Tamara Gavrić –

Svjedoci smo da u književnosti ne postoji veliki broj djela koji se baziraju na ženi kao glavnom liku, iz tog razaloga sam željela da napišem nešto više o Gospođici koju je napisao Ivo Andrić.

Na samom početku moram istaći da je ovo djelo objavljeno iste godine kada i djela “Na Drini ćuprija” i “Travnička hronika”, ali da se od njih umnogome razlikuje. Svako ko je studiozno čitao djelo, shvatio je da je kod Gospođice u pitanju romaneskna struktura djela u kojoj središnju ulogu ima jedan lik i to ženski, što nije slučaj sa pomenutim djelima Iva Andrića koja su objavljena u istom periodu kad i Gospođica.

Mjesto i vrijeme radnje ovog romana je Sarajevo prije i za vrijeme Prvog svjetskog rata, a zatim Beograd, glavni grad novoostvarene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u prvim godinama poslije rata,a sve gledano kroz prisjećanje i retrospektivu glavnog lika romana .

Glavna junakinja je Rajka Radaković, koja posjeduje jednu strast – strast prema novcu. Ta strast nije uvijek postojala, već je postala rezultat svih onih životnih okolnosti i prilika koje je sam život nametnuo. Rajka je rođena u Sarajevu, u bogatoj trgovačkoj porodici. Tragedija koja joj se dogodila je predstavljala okidač za sve ono kasnije što se dešavalo u njenoj glavi, za njena razmišljanja, odluke. Naime kada je napunila petnaest godina, Rajkin otac je bankrotirao a ubrzo zatim preminuo. To i ne bi bilo toliko bitan detalj, da upravo to nije predstavljao već pomenuti okidač za postanak Rajke kao osobe koja posjeduje strast prema novcu. Njegova smrt, možemo reći fiksira Rajkin život za taj trenutak. Ona ostaje sama sa slabašnom majkom i preuzima vođenje domaćinstva vodeći se amanetom koji joj je otac ostavio. Amanet se ogleda u tome da treba da svoj život podredi štednji i da nemilosrdno brani svoje interese. Štednja postaje njen “viši cilj”,pa je vremenom shvata sve ozbiljnije. Tada se njen život mijenja, pa i ona sama iznutra postaje kruta, gruba, neosjećajna prema sebi i prema drugima. Počinje sama da ide u trgovinu, odbija da daje milostinju, otpušta poslugu, ne druži se sa vršnjacima, povlači se u sebe i sa neodobravanjem gleda na svaki trošak. Jedina svijetla tačka u njenom životu, osoba koja je kod nje uspjela da izazove emociju je ujak (DAJDŽA VLADO), koji tragično strada mlad i time učvršćuje Rajkinu nepomičnu tačku kakvu joj je život nametnuo. Na interesantan način ali veoma dubokouman je Ivo Andrić prikazao način na koji Rajka gleda na vijest da je Gavrilo Princip ubio austro- ugarskog prijestolonasljednika, govoreći da se nje to ne tiče. To je samo jedan od primjera prikaza njenog tvrdičluka, počev od nekih sitnih stvari pa čak i do nečijeg života. Na samom kraju, Rajka gubi i majku iz istog razloga. Međutim, čitajući ovo djelo, tvrdičluk bismo mozda shvatili kao podređivanje svega sebi, kao tvrdičluk prema svemu zbog nekih svojih ličnih ciljeva, ali na samom kraju iščekivanja su nam iznevjerena. Rajka tragično gubi svoj život, umire od srčanog udara ne poslušajući doktore da uradi neke ljekarske analize zbog slabosti svog srca.

Čini joj se da je vek provela u neoprostivoj i nerazumljivoj lakomislenosti i nebrizi ne predvidevši i ne preduzimajući ništa, i da sada gubi, evo i novac i život, ludo, žalosno, nepotrebno samo zbog svoje rođene maloumnosti i nehata. Sad bi, izgleda joj znala I kako se štedi i čuva i krije i brani ali sad je dockan. Pred njom stoji podmukli razbojnik u tami, sa ove strane brave. Sve je svršeno. Očekivala je još samo njegov nepoznat glas : “Pare daj!” Ali ništa nije ni čula ni stigla da oseti. Neodoljivo, sve jače nju je gušilo njeno rođeno srce.

…

Telo se opusti i smiri i ostade ispuženo u mraku u tišini.

Roman kroz sebe ne sadrži ni pohvale ni osude ali je Ivo Andrić kako navode kritičari, uspio maestralno da prikaže život bez brige za druge ljude, bez srca i osjećanja i kako je to kad čovjekom ovladaju stvari koje su mu nametnute a ne prirodne. Kroz lik Rajke Radaković svako od nas će pronaći neku svoju vrlinu ili manu, koja je u nama postaviti pitanje, koliko mi ustvari živimo život onako kako mi želimo i koliko je djetinjstvo i odnos između djece i roditelja bitan za dalji život svakog čovjeka. Rajka je tragično stradala radi ciljeva koji nikome dobro nisu donijeli, pa ni njoj samoj.

Željela bih da znam kakav je Vaš utisak nakon čitanja romana?

Holivud se interesovao za filmsku adaptaciju romana, ali je Ivo Andrić to odbio jer kako se pretpostavlja nije imao pozitivno mišljenje o tadašnjim holivudskim filmovima. Ipak filmska adaptacija Gospođice, snimljena je 1980. godine u koprodukciji Jadran filma i Radio televizije Zagreb. Film je režirao čehoslovački režiser Jasni, ulogu Rajke je glumila austrijska glumica Hejderlinde Vajs,a Rade Šerbedžija je tumačio dvije uloge, ujaka Vladu I prevaranta Ratka.

Što se tiče adaptacije na našim prostorima, Marko Fotez je adaptirao roman u istoimenu dramu (1962) kada je Ivo Andrić bio predsjednik Umjetničkog savjeta Jugoslovenskog dramskog pozorišta, ali komad nije postavljen sve do 2013. godine kada je predstavu režirao Gorčin Stojanović, a glavnu ulogu tumačila Nataša Ninković. Predstava je gostovala na festival mediteranskog teatra “Purgatorije” u Tivtu, kao i u Zagrebu, Lazarevcu, Rumi, Požarevcu, Valjevu, Pančevu.

Ukoliko bi predstava gostovala opet kod nas u nekom od naših pozorišta, da li biste je pogledali?