Drama i religija
– Piše: Mirjana Portić –
Drama i religija. Dvije riječi koje na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkih stvari, međutim, da li je to zaista tako?
Dobro nam je poznato da je drama žanr u književnosti, nastao u petom vijeku prije nove ere, koji se i dan danas razvija. S druge strane, imamo religiju koja predstavlja skup kulturnih sistema, sistema vjerovanja i pogleda na svijet koji se odnose na čovjeka i njegov odnos prema Bogu i svijetu koji ga okružuje. Kako su oni međusobno povezani?
Poći čemo od činjenice da je drama imala dugu, nekad intimnu, nekad kontradiktornu vezu sa religijom. To se može zaključiti iz toga što mnogi svjetski dramski oblici izvedeni iz vjerskih rituala još uvijek na neki način povezani sa vjerskim slavljem. Takođe, vjerske prakse i dramske prezentacije često dijele mnoge zajedničke elemente kao što su: kostimi, pripovjedanje priča, prostor za igru i publika.
Iako su mnoge religije uključivale dramu kao važan dio vjerskog poštovanja, neke religije (naročito hrišćanska i islamska) zabranjivale su pozorište. Čak i prije nego što je Rim postao hrišćansko carstvo u kasnom četvrtom vijeku, ranohrišćanska crkva je s nemilošću gledala na dramske performanse. Tertulijan, hrišćanaki apologeta iz Kartagine, objašnjavao je zašto hrišćani ne bi trebalo da prisustvuju nijednoj zabavi poput trka, gladijatoskih borba, kao i tragedije. Uvidjeo je da je gledanje ovakvih vrsta zabava probudilo strasti koje bi mogle dovesti do grešnih osjećanja i djela. Njemu je sama ideja da se izvrši neka uloga bila grešna. Pozorište je vremenom postalo sukob između rimskog panteizma i novog hrišćanstva.
Katolička crkva, svojom kampanjom protiv pozorišta, odredila je ekskomunikaciju za svakog ko je pohađao pozorište umjesto crkve i izjavila da se predstave ne smiju izvoditi nedeljom.
1264. godine počela je da se formira vjerska drama na otvorenom. Predstave su se bavile životima svetaca ili su učestvovale u debati o crkvenim kontroverzama. Izvodile su se i predstave morala koje su uputile publiku kako da budu dobri hrišćani.
Otvoreno pozorište, 1968. godine, započelo je Biblijske radionice, osmišljene da istraže neke koncepte u Bibliji. Kroz ove radionice istraživao se Isusov život i priče iz Postanja.
Budućnost drame i religije nemoguće je predvidjeti. Iz svih situacija može se uvidjeti da su se religija i drama međusobno razvijale, potiskivale jedna drugu, međusobno sukobljavale ali i da su produžile život jedna drugoj. Svakako je sigurno da će one nastaviti da dijele zajedničke elemente, a prije svega njihov kreativni potencijal. Istraživanje novih vjerskih ideja nastaviće da stvara novi materijal za dramske prakse, a s druge strane, drama će oblikovati i širiti vjerske ideje, kroz kreativan način, koje će biti dostupne širkom auditorijumu.