– Piše: Tamara Gavrić –

Don Kihot predstavlja remek djelo španske i svjetske književnosti  autora Migela de Servantesa. Roman predstavlja parodiju viteških romana na tadašnji viteški romantizam, a Migel de Servantes stvara svog lika koji pod uticajem knjiga donosi odluku da svoj život posveti idealima srednjevjekovnog viteštva. Duboko vjerujući u svoje ideale, Don Kihot je ubijeđen da svojim srcem koje je plemenito i slabim kopljem može uspijeti da ukloni sva zla na svijetu i stvori idealan svijet, svijet časti i pravde. On svojom istinom suočava čitaoca sa vječitom težnjom svakog čovjeka za promjenom i pravednim svijetom. To suočavanje na neki način predstavlja univerzalnost djela koje djeluje i traje i nakon puna četiri vijeka od nastanka.

Servantesova namjera je bila da ovim djelom stane na put romanima čija popularnost nije bila srazmjerna umjetničkoj vrijednosti , a nije slutio da usvajanjem parodijskog postupka stvara viteza tužnog lika, najpopularnijeg ikada.

Da li je Don Kihot komičan?

Jeste, ali ta komika ne izaziva smijeh nego sažaljenje i tugu, jer je on spreman na žrtvu a njegova vjera u ideale prevazilazi realni svijet. Zato i možemo reći da on ne razlikuje stvarnost od vizije svoje mašte, pa sa tim osjećanjem važnosti te misije, juriša na vjetrenjače za koje misli da su divovi, siječe glave marionetama u lutkarskom pozorištu jer mu se čini da predstavlaju Arape, oslobađa zatvorenike za koje misli da ih odvodi kao roblje. Ali on koji je vječni sanjar, vitez tužnog lika, zaštitnik slabih i borac sa vjetrenjačama gubi bitku sa onim svakodnevnim i umire ostavljajući za sobom svoju ideju požrtvovanosti, hrabrosti, dobrote i viteštva. Trenutak u kom Don Kihot vidi sebe onim očima kojima ga drugi vide, udaljava ga od njegovog sna i predstavlja njegov kraj.

S obirom na to da svaki moj tekst u sebi sadrži neko pitanje koje bi možda u Vama probudilo razmišljanje i dilemu, neću ga ni ovog puta izostaviti.

Da li mislite da ideal postoji u bilo kom obliku  (ljubavi, politici, životu)?

Da li smatrate da njemu treba težiti?

Da li je mašta ono što nam pruža vjeru u bolje sjutra?

Po motivima romana Migela de Servantesa rađene su mnoge dramatizacije, a jednu od njih kod nas u sklopu Barskog ljetopisa režirao Andraš Urban koji je o predstavi rekao:

Na početku smo  samo htjeli miran život. U biti. Borba za ideale postane samo budalaščina iz mladosti. Krizis adolescensis. Svi nas ubjeđuju da su to samo vetrenjače… da je pozorište samo ono što oni razumeju, samo ono što umeju da rade.

…

Znači da Vama ipak samo ostaje da se udobno namestite na Vašim stolicama i prepustite se predstavi.

Nadam se da Vas je tekst dovoljno inspirisao da pročitate djelo ukoliko već niste, ili ga uzmete opet u ruke nakon nekog vremena, a riječi Andraš Urbana da pođete u pozorište I pogledate predstavu. Pišite mi utiske.