– Piše: Tamara Gavrić –

S obzirom na to da sam se po ko zna koji put vratila djelima Lava Tolstoja, posebno Ani Karenjinoj poželjela sam da podijelim sa Vama nešto o tome.

Lav Tolstoj ( 1828 – 1910) ruski književnik i filozof, potiče iz stare aristokratske porodice u kojoj se nije držao aristokratskih  manira niti prava, već je bio naklonjen narodu volio ga i trudio se da mu pomogne. Ljubav prema ljudima je njegova najbitnija osobina, posebno ljubav prema običnom čovjeku iz naroda, pa je zato oslobađao svoje kmetove, dijelio zemlju seljacima,pisao knjige, podigao školu za seljačku djecu i mnogo toga. Preminuo je u osamdeset drugoj godini svog života na željezničkoj stanici Astapovo kao sasvim običan čovjek.

Lav Tolstoj je počeo da piše u svojoj dvadeset četvrtoj godini (autobiografsko djelo Detinjstvo, 1852), pa je za šezdesetak godina književnog rada stvorio obiman književni opus. Napisao je veliki broj eseja i drama, a najpoznatija djela su mu Rat i mir i Ana Karenjina. On je pažljivo i studiozno radio na svojim knjigama, proticalo je po nekoliko godina od zamisli do početka rada na romanu, pa je konkretno djelo Ana Karenjina stvarao punih pet godina. Pomenuti roman spada u grupu romana koji su stekli svjetsku popularnost, pa je kako mnogi kritičari ističu ocijenjen kao najveći društveni roman u svjetskoj književnosti. Rađen je u šest redakcija i sa drugačijim imenima junaka. Prvo je to bio porodični roman, kasnije se pretvario u društveni, a tek u četvrtoj verziji je dobio današnji naslov. Ove činjenice ističu težinu stvaralačkog procesa ovog pisca, visoku umjetničku zrelost istog i nejgovu odgovornost pred djelom i čitaocima.

Tokom stvaranja mnoge pojedinačne sudbine koje su se događale oko njega su mu poslužile kao prototipi, mada je unio dosta svojih misli i ideja u isti. Kako ističe Staniša Veličković, Tolstoj je na samom početku zamislio tip udate ali izgubljene žene iz visokih krugova, željeći da je prikaže kao nesrećnu. Nije mu išlo od ruke da djelo napiše u “jednom dahu”, već je povremeno padao u stvaralačke krize , pa je zato mijenjao koncepciju romana ,likove ,imena… Interesantan detalj je da Ana u prvoj redakciji ima lik vulgarne žene, neprijatne i nesimpatične, u sljedećim redakcijama postaje privlačna ,dok u petoj i šestoj redakciji postaje tragičan lik. Lik je snažno i višedimenzijalno oblikovan pa možemo reći da ova junakinja najživotnija u poređenju sa svim drugim književnim junakinjama. Roman Ana Karenjina ima razvijenu i složenu kompoziciju jer obuhvata kompletno rusko društvo druge polovina 19. vijeka (seljaci, činovnici, intelektualci, plemstvo) pa je izdvojeno nekoliko porodica koje će poslužiti kao osnova prikaza različitih mentaliteta porodica (Karenjin, Oblonski, Ščerbacki, Vronski, Ljevin). Glavna tema Ane Karenjine je problem braka, ljubavi i preljube osvijetljen sa svih aspekata – između traganja za ličnom srećom i idealom, društvenih konvencija i moralnog zakona.

Postoji i veliki broj dramatizacija ovog djela kako kod nas tako i u svijetu, pa tako postoje i različiti doživljaji istih. Tokom stvaranja predstave, tekst se mijenja, neki se djelovi dodaju a neki izostavljaju. Predstavu će svako razumjeti na svoj način i imaće svoj način viđenja iste, kako predstave tako i romana.  Zato umjetnost i postoji, zar ne? Iz toga razloga ću ovaj tekst završiti prvom rečenicom iz Ane Karenjine, u nadi da ćete mi pisati kako ste je Vi razumjeli.

“Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način”.

Smatrate li da je u pitanju generalizacija koja je slična filozofskim raspravama ili je samo narativni početak koji nam priča priču o određenim likovima i njihovim postupcima?