Dvije pjesme iz “Ženskog paviljona”
– Autor: Katarina Sarić –
KRUŽNICA
Koliko ćemo još karbonskih otisaka
ostaviti u ovom krugu bez vazduha?
Planeta tvoje kose od zlata
okrene se svakog jutra
za još jedan puni krug Sunca.
Živimo jedan te isti dan
preslikan.
Good morning Sunshine
Još koji mjesec iza ovih žica i izrašće ti ombri.
Još koja godina i izrašće nam rogovi.
Zri
ljeto u krugu:
The Earth says hello
Da tebe nema tu
ne bih se imala za koga držati,
Don’t miss me!
Na leđima krugovi targeta.
Slobodna zona za odapinjanje strelica.
A
B
Sun C e
Ženskog paviljona
u tangentama tvojih zjenica počiva.
Od guljenja kruga vrtoglavica.
Krug se naduvava u loptu.
Lopta udara u glavu.
U pleksus solaris,
Miss!
Od A do F i natrag, od komarca do slona posla očas.
Jesi li znala da si kliker nacije?
Gospođice Sunce,
teška 30 miliona,
snajpera kroz pleksiglas,
lova paparazza preko krovova
da uđu ti u trag.
Tražim te na svakom zaokretu.
Samo da znam da si tu!
Dignuta fama oko tvog imena
ne jenjava.
U žamoru sikćućih, kreštavih,
piskutavih, parajućih žica glasnih.
Žica navidanih na repeat
Ad inffinitum
S’ tobom bih da ćutim.
Od tišine tim oformim.
(S’ njima ni preko rukavice!)
Gospođice Sunce,
svjetlo perifernog vida.
Ostanimo jedine
koje su se ćutanjem odbranile iza ovog zida.
PLAVE LISICE
Mreža na prozoru
tek fiktivno služi zabrani ulaska komarcima u ćeliju.
Krčka se
ljeto u podmazanoj tepsiji paviljona.
Od nje (mreže)
mogla bi se napraviti idealna zamka za leptire.
Po krugu lijeno mile gušterice
ćuleći uši na svaki koraka bat,
Dega šalje Papiju kokosov nugat.
Ona
koju zovem lejdi Merien sa mog prozora
hvata krugove.
Lovi leptirice što se noću u vampirice transformišu.
Ulaze u ćeliju krv da piju.
Mogu da joj vidim lice
samo iz profila
Plave Lisice.
Mreža je na dva mjesta probijena
taman da se uvuče crna Sobranie elegantna cigareta.
Lejdi.
Idi!
Da te ne ulovi kamere oko
mreža špijuna radi k’o dragstor.
Zar je krug modna pista?
Sedam godina otkako od njegovog guljenja
puca ti peta.
Odavno je trebalo da saviješ šiju
u znak pitanja:
Od čega si to skrojena?
Pa nijednoj strani nije pošlo za rukom da te slomi?
Tvoje noge od dva metra
razapete
do četiri ćoška ove naše kockice od kruga.
Pregazile su gvozdeni prsten svijeta
- Od prkosa!
A mogla sam te sresti:
u prolazu
na tržnici
u liftu.
Bilo gdje sem tu,
gdje objema nam je pukao kraj.
U kaputu,
sa plavom lisicom oko vrata.
Cvjetao bi tad maj
Novosibirskog.
Udijelila bih ti kompliment dostojan ruskih kraljica.
Idi moja lejdi!
Od lica plavih lisica.