U srijedu, 14. jula, na Trgu pjesnika otpočeo je književni program „Grada teatra“, predstavljanjem monografskog izdanja Glas vrline – Igor Vuk Torbica na festivalu „Grad teatar“, u izdanju JU „Grad teatar“.

Publika festivala bila je u prilici da u periodu od 2015. do 2020. godine prati rediteljski rad jednog od najtalentovanijih pozorišnih stvaralaca mlađe generacije, ujedno se upoznavajući sa novim mogućnostima pozorišnog izraza.

O monografiji su govorili Katarina Pejović, dramaturškinja, rediteljka i multimedijalna umjetnica iz Zagreba, Janko Ljumović, profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju i Svetlana Ivanović, urednica izdanja.

“Nakon izuzetno problematične godine za djelovanje u kulturi, posebno u onom segmentu koji se tiče izvođačkih umjetnosti, ipak smo odlučili da ne govorimo o izazovima pred koje nas je postavila pandemija več da pokažemo da i u takvim vremenima vrijednost kulture jeste neupitna konstanta. Stoga smo i period koji je prethodio pripremi festivala posvetili još jednoj aktivnosti JU “Grad teatar” koja se ovoga puta tiče izdavačke djelatnosti, i dalje u vezi sa pozorištarijama kako ih je Jovan Ćirilov zvao, misaonim procesima i njihovoj jezičkoj realizaciji koji prethode pozorišnom činu, prate ga u procesu nastajanja ali ga i čuvaju u vremenu prevazilazeći njegovu neumitnu efemernost. Stoga nam je čast što ove godine književni program festivala otpočinjemo predstavljanjem sopstvenog izdanja.” kazala je Ivanović.

Kako je istakla direktan povod za ovaj poduhvat Grada teatra jeste tragičan, i dalje bolan i dalje zbunjujući.

“Njime svakako nećemo nadomjestiti sve ono bez čega smo ostali odlaskom reditelja Igora Vuka Torbice. Međutim, ipak smo se odlučili da pripremom ovog izdanja proslavimo život i rad jednog od svakako najtalentovanijih reditelja današnjice zahvalni što smo bili u prilici i da živimo i u njegovom dobu.”

Dramaturškinja Katarina Pejović je istakla da osjeću ogromnu zahvalnost što je ovakav dokument, koji će biti jedan u nizu dokumenata o Igorovom radu, poetici, estetici i etici, dokument pun ljubavi, taj koji obilježava početak dokumentiranja i arhiviranja.

“Dok sam čitala monografiju imala sam osjećaj dinamike njegovog prisustva ovdje u Budvi. Ono što znam od njega, iz naših razgovora, do koje mjere mu je bilo uvijek stalo da bude ovdje, da ovdje radi u uslovima koji nisu nimalo jednostavni. Raditi ambijentalnu predstavu uvijek podrazumijeva biti u nekom aktivnom dijalogu sa mjestom u kojem se sve to događa, ali znam do koje mjere je njega to ispunjavalo.”, kazala je Pejović.

Kako je istakla, u monografiji je dat glas Igoru.

“Oko tog glasa, oko tih fragmenata njegovih ideja, razmišljanja, poetike se kao neki vijenac nabiraju stavovi i mišljenja onih koji su progovorili kao kritičari o predstavama koje su ovdje gostovale i o “Krvavim svadbama” i zaista je moj osjećaj bio da se stvorila neka vrsta pejzaža i mislim da je to jedan veliki kvalitet ove knjige. Ogromno hvala na tome što ste učinili jedan ovako značajan poduhvat”, naglasila je.

Profesor Janko Ljumović je kazao da mu je izuzetno važno i drago da govori o knjizi čiji je izdavač JU “Grad teatar”, a koja sabira jednu čvrstu i uspješnu vezu koju je Grad teatar kao festival imao sa rediteljem Igorom Vukom Torbicom.

“Rijetke su pozorišne knjige koje su posvećene jednoj predstavi, možda zbog toga što čekamo da prođe neko vrijeme, uvijek nešto čekamo. Možda zbog toga što pozorište najviše od svih drugih umjetnosti živi kroz sjećanja i što je zahtjevno rekonstruisati predstavu neuhvatljivu i neponovljivu u budućnosti. Pozorište kao umjetnost trenutka ili njegova apsolutna sadašnjost, kako ga definiše Erika Fišer – Lihte. Lorkine Krvave svadbe u režiji Igora Vuka Torbice još žive i dok žive dobile su svoju knjigu i čini mi se da je to još važnije za ovu knjigu. Knjiga svjedoči koliko je važna veza između reditelja i producenta, a ništa manje ansambla i publike. Knjiga je svjedočanstvo uspostavljene saradničke veze koju odlikuje i vrlina pamćenja, a pamćenje je umijeće koje je važno učiniti dostupnim baš kao što to čini monografija Glas vrline.”, kazao je Ljumović.

On je dodao da monografija daje uvid u poetiku Igora Vuka Torbice, svjedoči o izuzetnoj moći njegovog znanja i načinu kako je u svojim poetičkim tekstovima promišljao savremene tekstove. U monografiji, kako je istakao, otkrivamo strategije izbora i procesa stvaranje uzbudljivog i dobrog pozorišta.

“Za Torbicu je to bio i prostor slobode koju je pronalazio u dramskim klasicima ili kako kaže – slobode koja je meni nužna da bih ispričao ono što me tišti ili ono o čemu bih volio progovarati.”

Kako se navodi u uredničkom tekstu ovog izdanja: „Razlog ovom pregnuću nije samo privilegija što smo na festivalu ’Grad teatar’ uspjeli da odgledamo trećinu pozorišnih ostvarenja rediteljskog opusa Igora Vuka Torbice, već i potreba da ukažemo na značaj njegovog stvaralačkog zaloga i budvanskom festivalu i pozorišnoj umjetnosti Crne Gore. Uprizorenje ’Krvavih svadbi’ Federika Garsije Lorke, rađeno u koprodukciji sa Srpskim narodnim pozorištem iz Novog Sada za XXXII izdanje festivala, kao i gostovanja njegovih predstava ’Razbijeni krčag’ (JDP, Beograd), ’Ožalošćena porodica’ (SLG, Celje/PG, Kranj), ’Hinkeman’ (ZKM, Zagreb) i ’Bakhe – kratak pregled raspadanja’ (NP Bitolj) na festivalu ’Grad teatar’, nesumnjivo će biti neizostavna činjenica istorije festivala, istorije pozorišta i tetarologije Crne Gore, čije će stranice u budućnosti biti oplemenjene pamćenjem i razumijevanjem pozorišne poetike Igora Vuka Torbice. Tekstovi pred nama nastajali su bilo povodom gostovanja pomenutih predstava na festivalu, bilo povodom rada na ’Krvavim svadbama’, odnosno povodom Igorovog učešća u drugim festivalskim programima. Radi se o brojnim intervjuima, prikazima, kritičkim osvrtima, ali i osvrtima stručne javnosti, u crnogorskim i regionalnim medijima, koji su, u njegovom slučaju, po pravilu, odjekivali priznanjima i rezultirali nagradama“.

Saradnici i prijatelji o Igoru Vuku Torbici

Među prisutnima u publici na Trgu pjesnika su bili prijatelji, kolege i ljudi bliski Igoru Vuku Torbici.

Dramaturg Željko Hubač je prisutnima ispričao zanimljivosti u radu na predstavi “Carstvo mraka”, u režiji Igora Vuka Torbice.

“Jedini čovjek koji je pored mene dao iz svog džepa novac za produkciju je bio Igor Vuk Torbica. On je kupio jedan skupocjen element te scenografije od svog novca jer je svaki detalj bio bitan. I svaki pokret glumački je bio bitan. Težio je ka savršenstvu, bio je čovjek koji je mnogo tražio od svojih saradnika, ali je najviše i davao. Ako može na neki način čovjek da vam uđe pod kožu, on je bez ikakve namjere da to radi, uspijevao u tome. Ja sam ga zaista mnogo volio, prije svega kao reditelja, a potom i kao čovjeka.”, kazao je Hubač.

On je dodao da je pozorište iznad života te da je knjiga o kojoj se govori jedna vrsta pozorišta, a to znači da smo na neki način večeras iznad života.

Glumica Hana Selimović, Igorova životna saputnica, istakla je da su se tokom ovog razgovora dotakli jedne veoma bitne stvari, a to je humor.

“Igor je pored svih magičnih stvari bio izuzetno zabavna osoba. Igor nije volio mistifikaciju bilo koje vrste. Moja mama živi u jednom stanu u Beogradu u jednoj zgradi koja povremeno ima Kućni savjet. I Igor je, jednom prilikom, nažalost ili na sreću, prisustvovao jednom od tih sastanaka i on je bio do te mjere šokiran da jedna tako mala zajednica ljudi ne može da uradi nešto za sopstveno opšte dobro. I tako je nastao Tartif. Krenuli smo u rad na toj predstavi, počeli smo improvizacije iz nekih komšijskih razgovora upravo zbog činjenice da ta nekolicina ljudi ne može da dođe do nekog zajedničkog imenitelja koji bi svima nama učinio da nam bude bolje. U tome leži, na neki način, njegovo čuđenje nad svijetom i u isto vrijeme njegovo duboko razumijevanje svijeta i ljudi.”, kazala je.