Pola – pola predstava koja govori o ljubavi

Pola – pola predstava koja govori o ljubavi

Foto: Damjan Spasojević

Autor: Tamara Gavrić –

Pozorišna predstava ,,Pola – pola” Homerovog dramskog studija iz Podgorice bila je premijerno izvedena u ponedeljak 5. jula u sali Dodest u Podgorici. Predstava je urađena na osnovu istoimenog dramskog teksta Milene Bogavac koji je adaptiran. Režiju je potpisala Minja Novaković, a igraju glumci Nikola Kalezić i Bogdana Kostić kao i glumci amateri oštećenog vida Miljan i Bojana Otašević i Tijana Janković. Za kostime bila je zadužena Slađana Dakić. Za naš portal razgovarali smo sa nekima od njih pa Vam to prenosimo u nastavku.

Rediteljka Minja Novaković nam je otkrila da se čitav proces koji se vezuje za predstavu trajao oko četiri mjeseca te da je bilo divno biti dio svega toga.

Mislim da je kroz predstavu uspjela da ispliva ljubav kao glavna tema, da to ne smije da bude kliše jer je to ono čemu svako biće teži.

Novaković je istakla da je pozitivno iznenađena odzivom publike i time što je publika jako lijepo prihvatila sam sadržaj predstave pa se možda i prepoznala u nekim djelovima iste, gdje postoje priče neke lične prirode. Kako navodi Novaković poruka predstave odnosi se na to da NIKO NIJE SAM!

Sa druge strane kostimografkinja Slađana Dakić za naš portal izjavila je da se trudila maksimalno da ispuni očekivanja kako svoja tako i drugih ljudi što se tiče samih kostima, te da je nakon same premijere ponosna na ljude sa kojima je radila.

Miljan i Tijana su bili fantastični, a ja sam njima kionkretno bila desna ruka, ali svakako svi glumci koji igraju u ovoj predstavi kao grupa su sjajni.

Dakić je pomenula da je na kostimima radila oko dva mjeseca, i da je imala veliku tremu pred samu premijeru, kako ona tako i sami glumci ali da je presrećna jer je sve prošlo i bolje od očekivanog.

Porazgovarali smo i sa glumcem Nikolom Kalezićem koji je istakao da postoji poruka koju on šalje kroz svoju ulogu, a to je da ljubav može biti rešenje za bilo kakav problem, bila ljubav prema sebi ili nekom drugom.

Emocije koje budimo kod ljudi u publici za nas, konkretno za mene nam govori da smo na pravom putu, jer kao što ste primijetili postoje situacije u predstavi koje izazivaju tugu ali i one koje izazivaju sreću pa publika ne zna da li da plače ili da se smije.

Kalezić nam je rekao da je rad na ovoj predstavi njegov prvi veći projekat u glumi ali da se nada da nije poslednji. Na naše pitanje da li je on bio dijete koje je doživjelo nešto slično što doživljava dječak kojeg on tumači, Kalezić nam je otkrio:

Da i ja sam dijete razvedenih roditelja, pa mi je na neki način bilo lakše da shvatim situacije koje moram da tumačim kroz svoju ulogu, ali daleko od toga da sam doživio situacije koje se u predstavi prikazuju. Smatram da sam kroz ovu ulogu uspio da prikazem ljudima da je nekad sam razvod i poželjan ako roditelji ne mogu da funkcionišu zajedno, te da je razgovor najbitniji segment pomenutog.

Kalezić nam je takođe rekao da je Novaković uspjela da njih kao glumce izvuče iz zone komfora, pa je samim tim predstava i dostigla uspjeh kako u njihovim očima takoiI u očima publike.

Bogdana Kostić, takođe jedna od glumica pomenute predstave rekla nam je nešto više o istoj. 

Kostić je otkrila da je nakon same premijere pozitivno iznenađena kako odzivom publike tako u njihovom reakcijom. Istakla je da joj mnogo znači sama potvrda publike da je uživala u predstavi, ali i da je nakon premijere osjetila neopisivu sreću i ispunjenost koju se trudila da prenese na ljude oko sebe.

Odavno se nisam osjetila ovako ispunjeno! Imala sam utisak da sam dala nešto nekome i da je taj neko to prihvatio, kako publika tako i ljudi koji su igrali sa mnom na sceni.

Kostić je istakla da u predstavi igra tri uloge, ali da joj je sama uloga majke bila najveći izazov. Takođe nam je rekla da je ovo prvi put da glumi u predstavi sa ljudima oslabljenog vida ali da to nije predstavljalo nikakvu prepreku jer je vrlo brzo uspjela da se uklopi u njihov sistem rada, te da su vrlo brzo počeli da funkcionišu kao grupa, grupa sličnih ljudi, grupa ljudi koji imaju dušu.

Na samom kraju uspjeli smo da stupimo u kontakt sa Miljanom Otaševićem koji je na početku razgovora pohvalio rediteljku Novaković, ali istakao da bi bila velika šteta da ova predstava stane na samo par igranja. Otašević je rekao da se predstava najviše tiče tinejdžera, ali da je publika kroz interakciju pokazala određenu zrelost samim tim što je shvatila srž pojedinih scena koje predstavljaju sištinu iste.

Suština predstave prema mom mišljenju vezuje se za to da svako od nas u životu mora da prođe različit put, svako od nas se uči na tuđim ili svojim greškama, ali da je sve prolazno a samo ljubav vječna, – zaključio je Otašević.

Message
x