Izvor: Pobjeda
Autor: Svetlana Višnjić

Publika, koja je bar jednom imala priliku da pogleda predstavu bjelopoljskog Centra za kulturu „Vojislav Bulatović-Strunjo“ ili bude dio Festivala dramskih amatera, svjedočila je, prije svega, kvalitetnim teatarskim događajima. Jedan od najdugovječnijih festivala u Crnoj Gori nedavno je proslavio i pola vijeka postojanja, ali uprkos tome, ostaje otvoreno pitanje koliko u našem društvu ima sluha za dramski amaterizam.

Uprkos mnogobrojnim problemima koje je u prethodnom periodu izazvao korona virus, Centar za kulturu ,,Vojislav Bulatović-Strunjo“ uspio je da organizuje i realizuje jubilarni 50. Festival dramskih amatera Crne Gore, koji je održan od 18. do 25. juna u Bijelom Polju.

Značaj

Koliko je ovaj festival važan za našu kulturnu scenu i Crnu Goru uopšte, prema riječima dugogodišnje članice anasambla Slađane Bubanje-Merdović, najbolje govore njegove godine kojima potvrđuje svoju utemeljenost i značaj, te činjenica da su na njegovim daskama svoje prve glumačke korake napravila mnoga značajna pozorišna imena ne samo iz Crne Gore nego i iz regiona.

– Festival dramskih amatera je mnogim mladim talentovanim ljudima prekretnica da se odluče na profesionalno bavljenje glumom, režijom i drugim profesijama koje su vezane za pozorišnu umjetnost. U prilog značaju Festivala ide i činjenica da je afirmisan i van granica naše države što potvrđuju rezultati koje su postizale njegove pobjedničke predstave na međunarodnim festivalima u okruženju. Svoju državu ćete najbolje i najljepše promovisati kroz kulturu i umjetnost, pa bilo kroz pozorišnu, književnu, likovnu, muzičku, filmsku ili neku drugu umjetnost, jer su kultura i umjetnost okosnica svakog društva, odnosno države. Dramsko amatersko stvaralaštvo kod nas nije u položaju kakav zaslužuje, a i te kako je dragocjeno i neophodano crnogorskoj kulturi – kazala je Bubanja-Merdović.

Da je izuzetno važan bilo kakav jubilej u Crnoj Gori, a pogotovo u kulturi na sjeveru države, smatra i član savjeta Festivala, reditelj Zoran Rakočević.

– Nadam se da će se u budućim vremenima, i to skorim, steći uslovi da festival bude podržan od strane resora kulture onako kako zaslužuje, i kako to dramski amateri u Crnoj Gori zaslužuju. Amatersko stvaralaštvo u sferi pozorišta je pred gašenjem. Vidljivo je golim okom da opada i u kvalitetu i kvantitativno. Mora da se stvori godišnji fond koji će društva moći da crpe. Takođe i neka vrsta udruženja dramskih amatera, ili makar stvaralaca koji se njima bave – kazao je Rakočević.

Prema riječima reditelja Blagote Erakovića, koji je dugo godina bio dio festivala u Bijelom Polju, amaterizam u Crnoj Gori je izuzetno važan, ne samo u kulturnom smislu nego i u fenomenu društvenih zbivanja i kretanja, države.

– Jer, ako ništa drugo, u bukvalnom smislu jednu grupu zaljubljenika makne sa ulice. Festival dramskih amatera se praktično održao 52. put ove godine, jer je prvi upriličen u Nikšiću 1969. godine, više kao smotra nego kao festival, a 1971. održan je prvi u Bijelom Polju. Trebalo bi vratiti kulturno-prosvjetnu zajednicu jer mi smo, prema mojim saznanjima, jedina država u bivšoj Jugoslaviji koja je nema. A, ona se upravo bavi amaterskim radom – rekao je Eraković.

Glumac Petar Novaković prije nego je krenuo u profesinalne glumačke vode bio je dio amaterskog društva u rodnom gradu, te na amaterizam gleda na svoj način.

– Festival kao takav od vitalnog je značaja za amaterizam Crne Gore i Bijelog Polja pogotovo budući da je „odskočna daska“ za festival u Trebinju na kojem se organizuje susret amatera iz čitave bivše Jugoslavije (?) ili par susjednih zemalja, gdje se vrednuju najveća dostignuća. Amaterizam je u dobrom položaju čim postoji interesovanje kod ljudi, u principu odnos je proporcionalan, što više ljudi bude uključeno to će ozbiljniji status dramski amaterizam imati. Dramska umjetnost je umjetnost čiji instrument je čovjek, i čovjeku treba da bude data – kazao je Novaković.

Stagnacija

Činjenica je, saglasni su Pobjedini sagovornici, da amaterizam posljednjih godina stagnira, a kako je kazala Bubanja-Merdović, to se posebno odnosi na kvalitet amaterskih predstava, čemu je najviše doprinio nedostatak finansijskih sredstava i prostornih uslova.

– Mada, nije presudno da će velika finansijska sredstva rezultirati dobrom predstavom, ali svakako da su finansije jedan od glavnih problema stagnacije amaterskog dramskog stvaralaštva. Naravno, ovo se ne odnosi na bjelopoljsku amatersku scenu koja zaista ima dugu pozorišnu tradiciju i uvijek ima podršku lokalne samouprave i svoje edukovane i vjerne publike. Možda će izgledati da sam pristrasna kada je u pitanju bjelopoljska amaterska scena, ali to su zaista neosporne činjenice. Nadam se da mi amaterske scene iz drugih crnogorskih gradova neće zamjeriti – kazala je ona.

Takođe, država bi, prema riječima Merdović-Bubanje, trebalo da posveti više pažnje dramskom amaterizmu – da pozorišnim grupama, pored finansijske pomoći, pruži podršku kroz organizaciju okruglih stolova na kojima bi se govorilo o problemima sa kojima se srijeće crnogorsko amatersko dramsko stvaralaštvo.

– Neophodno je osnovati udruženje dramskih amatera Crne Gore koje bi bilo samostalno i nezavisno, a okupljalo bi reditelje, glumce i sve one koji se isključivo iz ljubavi bave pozorištem. Osnivanjem ovog udruženja umnogome bi se doprinijelo razvoju i unapređenju ove oblasti umjetnosti što bi, sigurna sam, rezultiralo većim brojem kvalitetnih amaterskih predstava – rekla je Bubanja-Merdović.

Sličnog mišljenja je i Rakočević, koji ističe da stagniramo u obrazovanju.

– Dramska umjetnost mora da uđe u škole, jer je riječ o ljekovitoj i plemenitoj djelatnosti, za rast i razvoj djece i mladih, edukaciju, sticanje građanske svijesti i probuđivanje mjerila estetičnosti. Ubi nas ovako primitivizam. I kič. Onda, položaj kulture treba unaprijediti kroz lokalne institucije kulture od kojih većina u Crnoj Gori ne služi kulturi nego svakodnevnoj politici, zapošljavanju partijskih zaslužnika i nefunkcionalnim skupštinskim zasijedanjima – kazao je Rakočević.

Da je potrebno bolje organizovati određne stvari smatra i Eraković.

– Stagniramo jer su ovi umjetnici prepušteni potpuno sami sebi. Dešavaju se neke stvari koje ne idu u prilog amaterizmu. Morao bi se pod hitno pri resoru kulture napraviti jedan odsjek koji se bavi amaterizmom, ili opet, ponavljam, osnovati kulturno-prosvjetna zajednica – kazao je Eraković.

Važnost

Amaterske dramske sekcije, kako je kazala Bubanja-Merdović, izuzetno su važne za kulturnu scenu svakog grada jer omugućavaju da se mlada populacija a i šire stanovništvo – kojima gluma, režija ili uopšte umjetnost nije profesija, izražavaju na kreativan način i svojim talentom pomjeraju granice amaterskog stvaralaštva.

– Naravno da će ovakve sekcije dati doprinos sveukupnoj kulturnoj ponudi i uticaće da se određeni broj mladih talentovanih ljudi, kroz učešće u amaterskoj sceni, opredijeli za jednu od pozorišnih profesija. I na kraju ono najvažnije – publika. Čemu pozorište ako nema publike? Da bi pozorište imalo publiku i da bi publika imala pozorište neophodno je unapređivati pozorište, a cjelokupnom društvu, naročito mladim generacijama, ukazivati na ulogu i značaj pozorišta. Pozorište nas oplemenjuje, vaspitava, edukuje, uči nas pravim vrijednostima, čini nas boljim ljudima – rekla je ona.

Na sličan način na ova dramske sekcije gleda i Rakočević.

– Od nesagledivog su značaja. Jugoslavija je kulturu i prosvjetu na taj način i započinjala da gradi. Nijesam zagovornik amaterizacije, ali mislim da dobar didaktički pristup sa sekcijama koje se bave aktuelnim, lokalnim i svjetskim temama, koje ih tište, mora da proizvede čudesne rezultate. Sredina koja sebe gleda u ogledalu svakako je svjesnija svojih nedostataka od one koja se nikad ne pogleda u oči – kazao je on.

Svojevrsna škola

Bjelopoljske sekcije i festival, kako je kazao Eraković, jedina su svijetla tačka u crnogorskom dramskom amaterizmu.

– Oni imaju i selektora, komisiju i žiri. Okrugli stolovi su takvi da može da im pozavidi Sterijino pozorje ili bilo koji veliki festival. Tu se vode ozbiljne priče, u pitanju je svojevrsa škola dramske umjetnosti. Taj festival zlata vrijedi. Mnogo je mladih glumaca poteklo iz amaterizma. Na tom festivalu se mogu vidjeti i najklasičnije predstave, ali i najsavremenije tendencije u pozorišnoj umjetnosti. Ti momci i djevojke koji rade u tim društvima su veoma informisani – kazao je Eraković.

Prilika za ljude da se zaljube u pozorište

Kao neko čija su prva glumačka iskustva počela u amaterizmu, glumac Petar Novaković na ove sekcije gleda sa posebnom emocijom.

– Za mene predstavljaju sve što se može zamisliti, od druženja do dobre igre, od laskanja do bratimljenja, žilu kucavicu pozorišnog života na sjeveru Crne Gore, priliku za ljude da se zaljube u pozorište, da se bave razgovorom i upoznavanjem, dobru šalu i dragocjene trenutke. Ljudi su me upravo tokom festivala nagovorili da probam akademiju i evo me, sad je moj red da nagovaram – kazao je on i dodao da je najbolje doba za upoznavanje sa pozorištem i generalan rast kulturološke svijesti upravo tokom srednje škole i to treba i šire praktikovati.

– Osim očiglednosti rasporeda u školovanju (srednja škola – fakultet), ljudi koji se pozabave i pozorištem i sobom kroz pozorište zadržavaju razumijevanje pozorišta i čine sjajne dugogodišnje poštovaoce, saradnike, amatere i publiku – kazao je Novaković