Izvor: Pobjeda
Autor: Svetlana Višnjić

I ako je mart mjesec u kome se slavi pozorište, složena epidemiološka situacija pooštrila je dosadašnja pravila i dovela u pitanje sve aktivnosti, a teatre stavila u marginalne položaje. I, baš u trenutku kada se normalnost činila blizu, pa i napokon odškrinula vrata pozorišta, mjere su stihijski odaljile teatre od publike.

Sva pozorišta se od početka pandemije, kako su kazali Pobjedi iz Crnogorskog narodnog pozorišta, nalaze u situaciji stalne neizvjesnosti i straha od ponovnog potpunog zatvaranja.

– Skoro da je nemoguće održati kontinuitet u realizaciji repertoara, većina naših predstava podrazumijeva veliki broj glumaca na sceni i članova ekipe koja priprema i realizuje izvođenje. Glumci su zaštićeni tokom proba kada je moguće nositi maske, međutim, samo izvođenje i pozorišni čin ne trpi ovo ograničenje. Sa druge strane, preporučena testiranja glumaca pred svako izvođenje iziskuju velike finansijske troškove. Zbog toga je jedan od prioriteta da obezbijedimo što skorije vakcinisanje glumačkog ansambla i na tome radimo intenzivno, kako bi zaštitili one koji su najizloženiji riziku a najbitniji za teatar – kazali su iz CNP-a.

OGRANIČENJA

Gradsko pozorište je, prema riječima direktora Stevana Koprivice, u istoj poziciji kao i sva pozorišta u regionu i još malo goroj.

– Naime, mi imamo i scenu za djecu, aktivan i atraktivan repertoar koji je potpuno onemogućen jer nije za očekivati da djeca ne idu u školu, a idu u pozorište. Neka vrsta sublimata je PIR festival koji organizujemo po drugi put od kada je korona počela, takmičenje regionalnih pozorišta za djecu preko našeg Jutjub kanala. Početak aprila biće u znaku tog festivala, kao kakva-takva zamjena za nasušnu potrebu djece za pozorištem. Repertoar za odrasle je teško održiv zbog tih matine termina – ne možete očekivati od ljudi koji su na poslu da trče da stignu u pozorište na predstavu koja se igra od 16 sati. Tu i tamo odigrali smo ponešto, vikendom, kada su nam to omogućavali termini u KIC-u „Budo Tomović“. Ali, raditi se mora. Tako smo započeli probe za predstavu „Konje ubijaju zar ne“, u režiji Kokana Mladenovića, za našu večernju scenu. Radićemo, izvodeći kristijanije između korona prepreka, poštujući epidemiološke mjere – rekao je Koprivica.

Kraljevsko pozorište „Zetski dom“, kako je objasnio direktor Ilija Subotić, poput drugih domaćih i međunarodnih teatara, u vrijeme pandemije suočava se sa brojnim ograničenjima i nemogućnošću kontinuirane realizacije repertoarskih aktivnosti neposredno pred publikom.

– To se, prije svega, odnosi na stalno prilagođavanje epidemiološkoj situaciji i mjerama čiji je karakter, sasvim prirodno, promjenjiv, a sve u cilju očuvanja zdravlja svih činilaca pozorišnog sistema koje predstavlja apsolutni prioritet. S druge strane, funkcionisanje u takvim uslovima podrazumijeva kratkoročno planiranje koje nije imanentno ovoj vrsti djelatnosti, zatim neredovnost repertoara, skraćeno radno vrijeme, redukovan broj posjetilaca zbog neophodnosti poštovanja propisane fizičke distance, odnosno distance između posjetilaca i izvođača na sceni, troškove igranja predstava bez obzira na broj gledalaca, uvijek prisutnu mogućnost pojave novih slučajeva među zaposlenima ili angažovanim saradnicima koja uslovljava nastavak aktivnosti, zastoj regionalne i međunarodne saradnje, upućenost na onlajn prostor djelovanja i slično – kazao je Subotić.

Model po kome jednom kulturnom događaju može da prisustvuje maksimum 50 ljudi, kako ističu naši sagovornici, dodatno otežava funkcionisanje iz više razloga.

– Neodrživ je. To je odredio neko ko ne ide baš često u pozorište, ali što je, tu je. Apsurd je da u sali od 600 mjesta može da dođe samo 50 posjetilaca. Dakle, neophodna distanca mogla bi se poštovati i sa nešto većim brojem gledalaca. Pozorišta bi svakako zahtijevala neki poseban tretman, ali, bojim se, o tome nema ko da misli. Vidimo da nema dovoljno vakcina, da kampanja vakcinacije ide traljavo, a to je suštinsko pitanje, pitanje opstanka, tako da broj posjetilaca u pozorištu i vrijeme početka postaje efemerno – objasnio je Koprivica.

NEODRŽIV MODEL

U CNP-u će se, kako kažu, truditi da sa nadležnim institucijama dođu do rješenja po uzoru na beogradska i zagrebačka pozorišta koja se odnose na dozvoljeni broj publike, a to je jedna trećina, što bi za njihovu Veliku scenu značilo 125 posjetilaca i veoma je značajno povećanje.

– Sva iskustva pokazuju da je rizik od prenošenja infekcije u pozorišnim salama uz obavezno nošenje maski minimalno, a da je pozorištima veći broj publike važan, ne samo zbog prirodne potrebe glumaca da ne igraju u skoro praznoj sali, već i zbog finansijskih gubitaka sa kojima se suočavamo u nemogućnosti da ostvarimo bilo kakav značajniji prihod od prodatih ulaznica. Takođe nam ne ide na ruku ni ograničenje rada pozorišta do 18 sati jer na dolazak publike utiču brojni činioci, a vrijeme početka predstave je jedan od značajnijih – kazali su iz CNP-a.

Iako privremenog karaktera, navedeni model je i prema riječima Subotića veoma teško održiv.

– Prvi razlog odnosi se na broj publike, koji, bez obzira na dozvoljeni maksimum od 50, u slučaju Kraljevskog pozorišta, odnosno raspoloživosti njegovih prostornih kapaciteta spram propisane fizičke distance u publici, mora biti još manji, tako da je dosadašnjim programima prisustvovalo najviše 25 gledalaca po izvođenju. Takođe, poznato je da publiku Kraljevskog pozorišta ne čine samo gledaoci iz Prijestonice, pa na njihovu brojnost i prisutnost na predstavama negativno utiče i česta zabrana međugradskog saobraćaja – kazao je on.

REPERTOAR

Repertoarski program naša pozorišta realizuju svako na svoj način.

– Mi smo, za divno čudo, upornošću i profesionalizmom, uspijevali, do sada da ispunimo repertoarski plan. Premijere su održavane, predstave odigrane premijerno pa onda „na led“, kao i već postojeće. Postoji tu jedan problem koji niko ne pominje a to je da dugo neigrane predstave valja obnavljati novim probama, naročito ove nove gdje glumci nemaju dovoljno igranja „u nogama i glavi“. Dakle, jednom, niko ne zna kada, kada pošast stane, valjaće maksmimalno opetertiti cijelu pozorišnu mašineriju velikim brojem proba i paralelnim igranjima. Problemi, dakle, neće prestati ni kada korona prođe – objašnjava Koprivica i dodaje da ih osim premijere „Konje ubijaju zar ne“, tokom proljeća, čeka i premijera predstave „Zelena čoja Montenegra“ po romanu Moma Kapora, u koprodukciji sa „Budva grad teatrom“ i Beogradskim dramskim pozorištem, na ljeto, u okviru Budvanskog festivala.

– Tu predstavu radimo „na rate“ od prošle godine, sve zbog uslova vezanih za pandemiju. Da je sreće i normalnog života do sada bi je, što u Podgoroci, što u Budvi i Beogradu, odigrali sto puta, ovako premijera poslije godinu dana rada. No, to je projekat vrijedan čekanja. Očekuju nas i ljetnji festivali, prvenstveno Festival pozorišta za djecu u Kotoru za koji imamo spremne čak tri predstave. A mi očekujemo vakcine. Kao Godoa, sva je prilika – kazao je on.

U CNP-u su u toku probe za predstavu „The effect“, Lusi Prebl, u režiji Danila Marunovića, a uskoro planiraju i početak rada na novoj predstavi.

– Repertoarski plan za 2021. godinu, uz izvjesne izmjene i dopune, obuhvatiće produkciju četiri nove predstave na Velikoj i dvije predstave na Maloj sceni. Projekti na Sceni Studio biće prilika za mlade reditelje i pozorišne umjetnike da stvaraju u Crnogorskom narodnom pozorištu – naveli su iz CNP-a.

PRATE SITUACIJU

Umjetnički program Zetskog doma, kako je Subotić kazao, pripremljen je i čini ga nekoliko novih naslova čija se inscenacija očekuje do kraja godine, uz igranje postojećih, višestruko nagrađivanih predstava, kao i komada čije je izvođenje prošle godine zaustavila pandemija korona virusa.

– Međutim, planiranje u smislu preciznih rokova i datuma trenutno nije moguće iz više razloga, tako da ostaje da pratimo situaciju i prilagođavamo se postojećim okolnostima. Takođe, ukoliko epidemiološka situacija dozvoli, na jesen bi trebalo da bude organizovan „MIT Tranzit“ festival, doduše revijalnog karaktera, kao sublimacija novih komada iz naše i produkcije jednog broja drugih zemalja – ispričao je Subotić.

Onlajn pozorište je privremena nužnost

Iako upućenost na prikazivanje programa u onlajn prostoru ne odgovara prirodi pozorišne umjetnosti, kako je podsjetio Ilija Subotić, Zetski dom je vezu sa publikom tokom marta održavao na taj način, odnosno kroz realizaciju Jadransko-jonskog onlajn pozorišnog festivala o nematerijalnim kulturnim dobrima.

– Saglasan sam s konstatacijom da je onlajn pozorište privremena nužnost u kontekstu očuvanja zdravlja ljudi, a istovremeno zadovoljenja kulturnih potreba, odnosno navika. Tačno je da i onlajn prostor nudi određeni vid zajedništva umjetnika i publike i to sa mnogo šireg prostora nego što je pozorišno gledalište, te da su brojna regionalna i svjetska pozorišta svoj rad privremeno preselila u tu sferu, uz primjere predstava koje je na taj način pratilo više desetina hiljada gledalaca. Ipak, bez obzira na određene pogodnosti koje takav model može da podrazumijeva u smislu dodatne afirmacije pozorišta u širem kontekstu, stava sam da snimljeno pozorište urušava njegovu osnovnu suštinu i značaj i kreira novi umjetnički medij koji iz izvođačke prelazi u prikazivačku djelatnost, lišen neposredne interakcije umjetnika i publike na kojoj scenska umjetnost počiva – kazao je Subotić.