Izvor: Pobjeda

Spoljni ekspert za resor kulture u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta Dragan Koprivica okarakterisao je predstavu “Snježna kraljica” Gradskog pozorišta, prikazanu premijerno 5. februara, kao “fijasko za koji je kriv reditelj Jagoš Marković”.

Profesor Koprivica, dugogodišnji poslanik u Skupštini Crne Gore, obratio se tim povodom saopštenjem.

– Tačne impresije o isforsiranom glamuru i lažnom sjaju predstave Gradskog pozorišta ,,Snježna kraljica“, za čiji fijasko je isključivo kriv reditelj Jagoš Marković, ponajbolje možemo prenijeti citatom iz čuvene pripovijetke Laze Lazarevića, „Sve će to narod pozlatiti“: „Sve ličaše na razlupanu skupocenu porculansku vazu.“

Dakle, u književnosti već odavno imamo sve, pa i recenziju o fijasku našeg, inače, izvrsnog reditelja, Jagoša Markovića, koji ima značajan ugled već duži niz godina, ali se, izgleda, upravo zbog tog ugleda, uspavao na lovorikama. A ono što doprinosi kritikama je i činjenica da je Gradsko pozorište bezrezervno bilo stvorilo sve uslove da se uradi sjajna predstava, a sve je ispalo ispod očekivanja.

Pomalo je groteskno iskusnog reditelja „podučavati“ režiji, ali je činjenica da je Jagoš Marković ovog puta zaboravio na osnovni kriterijum: da se predstave u kvalitativnom pogledu dijele isključivo na interesantne i dosadne, a da svi ostali kriterijumi padaju pred tim osnovnim načelom.

Samim tim je zaboravio da se stavi u ulogu običnog gledaoca, željnog pozorišne magije i scenskog ugođaja, pa mu je bilo važnije da briljira režijom, pokaže svu raskoš svog talenta na hiljadu i jedan način. A pritom je zaboravio na pozorišnu publiku, koja se tokom predstave slavno dosađivala, pogledivala na mobilne hoće li ikad kraj „Snježne kraljice“, ili će svi ostati zasuti sniježnom lavinom rediteljskih ispraznih egzibicija na velikoj sceni KIC-a „Budo Tomović“.

S obzirom na to da je predstava namijenjena za djecu i odrasle, kao gledalac premijere od 5. februara, lično potvrđujem atmosferu dosade u publici, uz detalj da su me neka djeca, zijevajući pitala: „Čiko, koliko je sati, kad će kraj?“

Zato sam se i dodatno krstio kako iskusan reditelj može napraviti tako savršeno dosadnu predstavu, ne sjećajući se da je tekst H. K. Andersena u takvoj viziji trebalo žestoko štrihovati, i da djeca ne mogu predugo gledati čak ni dobre predstave, a loše pogotovo. Fijasko komada, krivicom reditelja, nije mogao biti izbjegnut ni uz iskrena zalaganja kompletnog glumačkog ansambla, ni uz svjetlosne i zvučne efekte, kao ni uz mrtvu scenografiju, to jest, maštovito urađeni veliki zidni sat, koji je sve vrijeme stajao van scenske funkcije.

Stevan Koprivica i Dušan Kovačević učinili su sve da Jagošu Markoviću omoguće najbolje uslove za rad u Gradskom, a na kraju su dobili nus-produkt, koji treba što prije zaboraviti. Očigledno, ni Uprava Gradskog, i pored najboljih namjera, ubuduće više ne smije vjerovati nijednom reditelju na riječ, niti ugledu bilo koga, nego se na kontrolnim probama mora, i pored rediteljske sujete, ukazati na evidentne propuste režije.

Naravno, kad je razočarana publika napustila salu uz začuđene poglede da je to ta, navodno, sjajna predstava, uslijedile su visokoparne ocjene u medijima, po kojim je spinovana kulturna atmosfera, predstava ocijenjena kao maestralna, a i reditelj dao maestralne izjave, pa su i ostaci porculanske vazne maestralno razlupani. Zato, u stilu Laze Lazarevića, možemo reći i: „Sve će to kritika pozlatiti.“… I dodati ono čuveno: „Car je go.“

Očigledno, ne samo strani, nego i domaći reditelji smatraju da je Crna Gora pozorišna palanka, u kojoj se sve i svašta može prodati blefirajući. Ali crnogorsku publiku ne može niko prevariti, jer nepogrešivo uvijek prepozna kvalitete svake predstave, ali se ne oglašava iz pristojnosti.

A objektivnu pozorišnu kritiku nemamo, pa se sve šteluje, kao i dometi predstava, tek da se ne naškodi ugledu poznatog reditelja, koji ovog puta od drveća nije vidio šumu. Autor ovog prikaza, pitajući se da nije tokom premijere bio indisponiran, nakon predstave je razgovarao s nekoliko vidno razočaranih gledalaca, a neki vrsni pozorišni djelatnici su se samo diskretno smješkali žureći da odu što prije, da ih neki novinar ne zaskoči, da moraju štelovati umivene izjave za medije.

A, da bismo do kraja bili iskreni i dobronamjerni u ocjeni kompletnog komada, treba reći da je makar posljednjih petnaestak minuta bilo odlično, ali je trebalo preživjeti prvih dosadnih sat vremena. Zato su se, gledajući „Snježnu kraljicu“, gledaoci od dosade posmrzavali, za šta je kriv isključivo reditelj, jer nije bio dobro naložio predstavu. „Snježna kraljica“ i smrznuta publika, kako to kompatibilno zvuči… – stoji u saopštenju Dragana Koprivice.