Književni program ovogodišnjeg festivala “Grad teatar” u Budvi nastavljen je sinoć, a gost Trga pjesnika bio je prof. mr Janko Ljumović, koji je predstavio svoju knjigu eseja “Pozorište kao kapital”, u izdanju Matice crnogorske.

Moderator večeri je bio doc. dr Hazim Begagić, teatrolog i producent i direktor Narodnog pozorišta Zenica, koji je kazao da knjiga predstavlja zbirku 16 pozorišnih eseja koji su nastali u razdoblju od 2012. do 2020. godine, piše u saopštenju festivalskog tima.

“U tom periodu Ljumović je intenzivno pisao i objavio je ove eseje u nekoliko crnogorskih časopisa i na drugim jezicima, a nastali su u okviru njegovog istraživačkog i analitičkog rada, ali i prezentacija njegovih radova u regionu i šire. Eseji govore o vrlo širokom dijapazonu tema koje se kreću u interdisciplinarnim oblastima studija teatra, dotiču se savremene umjetničke i pozorišne produkcije”, naveo je Begagić.

Naslov knjige se oslanja na naslov eseja u samoj knjizi, a riječ je o eseju “Festival kao kapital”, koji predstavlja dio monografije festivala Grad teatar.

Ljumović je objasnio da je naslovom izbjegao podrazumijevajući okvir da se različiti naslovi i eseji smjeste u jednu knjigu i da se knjiga nužno nazove “Pozorišni eseji”.

“Tragao sam za imenom i onda mi je taj esej posvećen tridesetogodišnjici Grada teatra bio rješenje da knjigu naslovim ‘Pozorište kao kapital’. Objasniću naslov na primjeru nagrade koju je ovih dana dobila predstava ‘Krvave svadbe’ na Bijenalu scenskog dizajna. Mi kada govorimo o pozorištu kao kapitalu, mi govorimo o njegovim vrijednostima. Te vrijednosti propituju publika, stručna javnost, teatrolozi. Jedna široka lepeza feedbacka na teatar koji traje toliko dugo i uprkos izazovima traje još intenzivnije i sve je potrebniji.

Ta priča i festivala i pozorišta kao kapitala jeste njegova pozicija i mjesto u društvu, razlozi i načini zbog kojih ono djeluje tako moćno, a taj socijalni i kulturni kapital jeste i potencijalna priča kako valorizujemo određene pozorišne produkcije i reperotare, a to jesu nagrade i percepcija javnosti”, kazao je Ljumović, ističu organizatori.

Monografsko izdanje “Glas vrline – Igor Vuk Torbica”, u izdanju JU „Grad teatar“, dobar je primjer, dodao je Ljumović, uz napomenu da je velika rijetkost da predstava dobije svoju knjigu.

Ideja je bila da eseji u jednoj knjizi daju odgovor na koji način mi situiramo savremeno pozorište u Crnoj Gori i na koji način reflektuje određene teme kulturnog identiteta i veza koju pozorište kao medij pravi u zajednici, dodao je Ljumović, i naglasio da je fokus eseja na repertoaru i repertoarskim politikama.

“Pozorište nije samo medij koji je efemeran, on ima i veću moć i mogućnost da bude utkan u tkivo jednog grada i kulture. Okvir pozorišta kao kapitala je jedna tema na kojoj se može dalje raditi i o kojoj se može razmišljati, posebno na ovakvoj vrsti materijala i pristupu pozorištu na ovakav način. Eseje sam pisao iz potrebe da materijalizujem misao vlastitog pozorišnog iskustva određenog broja naslova i repertoara.

Teorijski okvir za ove teme na našim prostorima nije toliko zastupljen i to je bila dodatna motivacija da se dodatno propituju te teme i da se uvede studija slučaja crnogorskog pozorišta. Knjiga je, ipak, vrhunski kapital, govorimo o pozorištu kao prolaznoj umjetnosti, ali je knjiga ta koja ostaje i kada prođe život predstave”, naglasio je on.

Ljumović je tokom večeri kazao da u Crnoj Gori imamo i problem pozorišne kritike, podsjećaju organizatori večeri.

“Neko ko će za dvadeset ili trideset godina analizirati današnje pozorište, pitanje je iz kojih izvora će on moći da uradi analizu. Teatrologija ima taj hendikep da tretira umjetničko djelo koje ne može u cjelosti da posmatra za razliku od filma ili nekih drugih umjetnosti. Teatrologija se onda snalazi, koristi indirektne izvore. To, ipak, nije cjelovit čin sagledavanja totaliteta umjetničkog djela što jeste suština žive umjetnosti poput pozorišta.

Crna Gora ima dobro istraženo pozorište u periodu do 1941. godine, ali tu postoji i paradoks da u tom periodu Crna Gora nema profesionalno pozorište”, kazao je Ljumović.

Između ostalog, na kraju večeri publika je bila u prilici da razgovara sa Ljumovićem i da mu postavi pitanja.

Akademik Siniša Jelušić je pitao koji je smisao današnjeg pozorišta, a Ljumović je kazao da korupcija ulazi u samo biće teatra.

“Nemam iluziju da pozorište ima moć, ali mislim da je veoma važno, ako je samo jednom čovjeku u javnosti bitno kao transfer iskustva i vrijednost koja mu daje nadu i mogućnost da vjeruje i doživi. Određene teme u određenim zajednicama su imale jako važan narativ za procese ili pokrete. Teško je odgovoriti na to pitanje jer je mnoštvo narativa, primjera i iskustava, ali ja vjerujem u potrebu da pozorište kao živa umjetnost ima magiju. Ima puno primjera gdje je pozorište vrlo angažovano pristupilo nekim važnim pitanjima”, odgovorio je Ljumović.