Književni program XXXV festivala „Grad teatar“ nastavljen je u subotu, 24. jula, na Trgu pjesnika. Gošća večeri je bila književnica i lingvistkinja Slavica Perović koja je predstavila svoj posljednji roman „Beton bluz“.

Moderator večeri je bio pisac i književni kritičar Nikola Nikolić, koji je kazao da je roman “Beton bluz”, s obzirom da je izašao krajem prošle godine, pobrao mnogo simpatija i duže vrijeme bio na vrhu top liste po prodaji u gradskim knjižarama.

“Imam poseban odnos prema ovom romanu jer sam učestovao u izlasku romana kao urednik i to je za mene bio veliki izazov i velika čast. Susreo sam se sa jednim zaista nevjerovatnim tekstom. Sve se to događalo tokom prvog talasa pandemije, to je bilo prvo što sam počeo da čitam nakon zvaničnog proglašenja epidemije i onda sam stavio sebi do znanja da to nije običan tekst, zaokruženo djelo koje je već izašlo. To je za mene bilo prilično uzbudljivo iskustvo i drago mi je što smo zajedničkim radom došli do jednog ovako odličnog romana.”, istakao je Nikolić.

Slavica Perović je istakla da joj je drago što predstavlja svoj roman na Trgu pjesnika.

“Ovo je zaista jedno ikoničko mjesto za mene, puno značenja. Nije to od danas, nije ni zato što je ovo prvi put, dosta sam sjedjela na ovom mjestu u raznim ulogama. Za mene je to ikoničko značenje, ikoničko mjesto, taj svitak koji pada sa zidina sa mojim imenom, sa imenom još nekoga koga ja predstavljam ili nekog ko predstavlja mene. Zaista sam zadovoljna što sam tu.”

Prvi roman Slavice Perović “Life lift” izašao je 2012. godine i bio je u užem izboru za NIN-ovu nagradu. Pisanje drugog romana bio je veliki izazov.

“Napisati drugi roman znači da molite Boga u sebi da vas ne zadesi sudbina Harper Li, koja je napisala “Ubiti pticu rugalicu” pa je onda napisala ništa mnogo godina. I svi koji znaju to znaju tu metaforu šta znači mučiti se, ne pisati, a htjeti pisati. Ja sam vjerovatno izbjegla tu zamku ili zamku te metafore pa sam se odvažila na neko pisanje. Srećom, to pisanje je imalo smisla i zaokruženo je u ovom romanu. Naporno sam na njemu radila zato što je pisanje romana jedan prilično zametan posao i to znaju svi koji bilo šta pišu. Zaokružiti jednu priču uvijek podrazumijeva i jako puno predradnji, radnji i jako mnogo izbacivanja teksta. Odvažila sam se da uradim “Beton pluz“ sa svim posrednim i neposrednim inputima za jedan takav zadatak”, kazala je Perović.

Perović je prisutnima u publici ispričala anegdotu vezanu za sam naslov svog novog romana, a čiji je akter i moderator večeri.

“Kada sam ja Nikoli ponudila rukopis koji je imao jedan naslov, on mi je bez mnogo uvijanja kazao da to ne valja. Nije rekao da bi trebalo malo bolje, drugačije već je rekao da ne valja i to je bila prava stvar, to je bila prava riječ. Onda sam se ja potrudila da uradim nešto što će valjati i tako sam nekih petnaest puta pokušavala i smislila isto toliko naslova, a Nikola mi je petnaest puta rekao da ne valja. Razlozi su bili razni i kada sam poslije razmišljala o svim njegovim objašnjenjima bila su veoma utemeljena i shvatila sam da su prava. Onda se pojavio “Beton bluz” kao proizvod brejnstorminga jer sam morala da sažmem priču romana u dvije riječi i to je ta mini priča koja jeste jedna betonirana, betonska priča koju živimo. Jedna betonirana i betonska stvarnost i jedan bluz, jedna tužna priča koja se ponavlja sa raznim varijacijama zbog koje smo mi tužni”, navela je Perović.

Junak romana je, kako je dodala, bio bezimen.

“Imao je jedno generičko ime, recimo mogao je da se zove stolica ili drvo. Onda mi je Nikola rekao da ne može jer je lik isuviše složen i živ da bi mogao da ima takvo ime. Mora da ima ime, recimo Viktor. I tako je Viktor dobio ime, moj glavni junak, protagonista zove se Viktor zato što ga je Nikola krstio. Puno je značenja jer je Viktor pobjednik na nekoliko nivoa: nad sobom, nad situacijom, nad jednim dijelom života koji se prostreo pred njim. Morao je da savlada i ono što mu je bio životni izazov, ali i ono što mu je bio životni problem. Morao je da savlada sebe i da pritom sazrijeva po ubrzanom postupku što nije lako. Zbog toga je on “victorious”, zbog toga je on pobjednik.”

Perović: Ja sam feminista zato što nema ko da bude feminista umjesto mene

Perović je tokom večeri istakla i da se bavi rodnim pitanjima. Jedno od pitanja koje se može pronaći u romanu je i pitanje žrtvovanja koje vodi do pitanja ženskih prava, a ona je naglasila da su ženska prava – ljudska prava.

“Neki teoretičari kažu da postoji trojstvo koje drži stvari u svijetu prilično betonirane, a to su liberalni kapitalizam, patrijarhat i ustanovljena dominacija ili hijerarhičnost. Sve dok to trojstvo postoji, u manjem ili većem obimu, uvijek će biti neko kome neće biti dobro i uvijek će biti mnogo onih koji će se teško izboriti za neko svoje pravo. Ja sam feminista zato što nema ko da bude feminista umjesto mene, ali feminizam znači i podrazumijevanje demokratskih prava, emancipacije, da je dobro i muškarcima i ženama. To je prosto jedna politička osviješćenost. Stanje stvari u društvu na globalnom nivou je takvo da treba da se popravlja. Rodna situacija treba da se popravlja.“

Feminizam je dobio mnoge brojne forme, dodala je Perović.

“Danas je aktuelan ekofeminizam. To su prava žena u odnosu na materijalna dobra, u odnosu na sve ono što jednu ženu čini diskriminisanom u odnosu na drugu ženu ili drugog muškarca. Feminizam ne podrazumijeva da su sve žene na istoj strani, mnoge žene su u vrlo velikoj ulozi dominantne paradigme dominacije, hijerarhičnosti. Imate jako mnogo političarki, manje ili više poznatih žena, koje podržavaju dominantnu paradigmu fiksiranih odnosa u kojim ženama i nije tako dobro. Ekofeminizam je dobio udaljenu formu od onoga što mi mislimo da je feminizam i kako nam je generalno poznat. S obzirom da je veliki problem fertiliteta, koja će žena dobiti prava da pokuša jednom ili više puta da začne i da to plati država? Da li će to moći jednako da imaju žene u Americi i žene u Africi? Sve je to otišlo u mnogo dalje forme koje podrazumijevaju političko, ekonomsko i socijalno raslojavanje. Ono što je najstrašnije u svemu tome jeste što se betoniraju ti odnosi, a betoniraju se iako degradacija ide na štetu žena. Svaki taj jedan pomak se na neki način betonira. Trenutno je na djelu jedna retradicionalizacija koja nimalo ne ide na ruku ženama. Mislim da bi bilo značajno da žene toga budu svjesne jer to su implikacije, ne emotivne nego ekonomske, socijalne, političke, aktivističke i svake druge”, zaključila je Perović.