Izvor: Pobjeda
Autor: Svetlana Višnjić

U bespoštednoj borbi sa pandemijom, malo je ko prošao bez manje ili više vidljivih ožiljaka. U ishabanoj nadi da će uskoro sve biti juče, možemo da vjerujemo da će jednom sve ovo biti teme koje će da obrađuju naša i svjetske kinematografije. Jer, crnogorske filmadžije jesu uspjele da stvaraju umjetnost, iako će se i sada žestoke posljedice tek sumirati.

„Roda“ Ise Ćosje, „Posle zime“ Ivana Bakrača i „Elegija lovora“ Dušana Kasalice dugometražna su ostvarenja koja će se ove godine naći pred publikom.

USPOREN PROCES

Iako su Bakrač i Kasalica sa snimanjima završili 2019. godine, vanredne situacije odložile su distribuciju filmova.

– Snimanje je završeno samim krajem 2019. i odmah smo nastavili sa post-produkcijom koja je do marta 2020. dobro tekla, ali onda se sve drastično usporilo. Film smo završili, ostale su samo nekolike sitnice koje završavamo dok čekamo premijeru. Mnogi festivali su promijenili datume održavanja, neki su čak u potpunosti otkazani, a distributeri su odložili planirane bioskopske distribucije. To je, naravno, uslovilo da mnogi filmovi koji su u fazi završetka i dalje čekaju dobar momenat za premijeru, što je slučaj i sa „Poslije zime“ – ispričao je Bakrač za Pobjedu.

Sličan slučaj je i sa Kasalicom i ostvarenjem „Elegija lovora“.

– Film je u fazi obrade zvuka i nadamo se da će biti završen do ljeta. Pandemijska godina je potpuno izmijenila naše planove i u smislu realizacije a onda i promocije. Situacija se mijenjala iz dana u dan, festivali su otkazani, pomjereni ili prebačeni u onlajn izdanje i cijela ta situacija nas je na svaki mogući način iscrpjela – ispričao je on.

Film sa publikom najbolje komunicira u neposrednom kontaktu. Međutim, budući da su onlajn susreti postali dio naše svakodnevnice, pitanje je koliko je to dobro po distribuciju filma. Najbolji proboj, kako je kazao direktor Filmskog centra Sehad Čekić, svakako da jesu festivali, ali je neizvjesno kada će i kako moći da se realizuju.

– Još uvijek ne znamo da li će dinamika vakcinacije biti u skladu sa onim što su uslovi za bioskopska prikazivanja. Još ne možemo da procijenimo kakva je onlajn distribucija filmova, prije svega što još ne znamo ni efekte filmova reditelja koji su se odlučili za to. Imamo dobre primjere, ali i one koji nijesu takvi. Najvažnije je da se sve konačno vrati u neku vrstu normale. Kada su u pitanju male kinematografije poput crnogorske, filmovi koji bi se prikazivali bez interakcije sa publikom, van bioskopske sale – bojim se da bi to uticalo na poziciju ostvarenja. Sve su to nepoznanice. Odluku da se bude ili ne bude na onlajn festivalu je veoma teško donijeti – ispričao je on.

ONLAJN FORME

Previše blagonaklono na onlajn forme ne gleda ni producent Ivan Đurović.

– Kada govorim o festivalima mislim na velike, prave manifestacije, a njihova draž su velike premijere, crveni tepih, desetine hiljada ljudi koji ih posjećuju. To je prilika za konekcije, da se vidite sa ljudima iz cijelog svijeta sa kojima imate kontakt. Otako sve ide onlajn, to se izgubilo. Kanski festival je prebacio čuveni market onlajn, pa ni to nije prošlo sjajno. Sa druge strane, kada su u pitanju workshopovi, tu je situacija bolja. Ono što je meni zanimljivo, mnogo sam više učestvovao na radionicama otkako su onlajn, nego ranije – kazao je Đurović.

Bakrač i Kasalica planiraju da filmove na ljeto promovišu na festivalima, a onda se nadaju i bioskopskoj distribuciji. Obojica su mišljenja da je važno da filmovi pronađu svoj put, u formatu koji bude moguć.

– Pošto radim i kao festivalski selektor, imao sam iskustvo da je jedan od festivala za koji radim djelimično održan i onlajn. Mislim da je dobro da to postoji kao opcija, ukoliko nema uslova za fizičko održavanje. Prosto, publici kultura ne smije biti uskraćena ni u ovako vanrednim okolnostima. Onlajn forma ne treba da zamijeni tradicionalnu, ali uglavnom može dovoljno da prenese publici, mada to zaista zavisi i od filma do filma – objasnio je Bakrač.

Kasalica se nada da će onlajn festivali biti privremeni model funkcionisanja festivala i industrije dok traje pandemija.

– Nijesam siguran da je publika u nekom značajnom broju i odgovorila onlajn izdanjima festivala, čini mi se je da to sve ostalo u uskom krugu profesionalaca iz svijeta filma. Filmofilima, a i profesionalcima, oni ne mogu zamijeniti iskustvo bioskopskog gledanja filmova – kazao je on.

POSLJEDICE

Pandemijske posljedice po kinematografiju, Pobjedini sagovornici sagledavaju slično.

– Nažalost, ako posmatramo ukupnu sliku gdje je bioskopsko prikazivanje jedno od najvažnijih elemenata kinematografskog lanca, rezultati su devastirajući. Ti gubici su preko 85 posto u odnosu na 2019. godinu, a moramo imati na umu da se u januaru i februaru prethodne godine radilo regularno. Sa druge strane, postojali su programi koji su pomagali da se kinematografija održi, da filmski radnici naprave što više projekata i budu angažovani. Naravno, mnoga su snimanja odložena zbog mjera i protokola, a bilo je i situacija da članovi ekipa koji su iz različitih zemalja nijesu mogli istovremeno da borave u Crnoj Gori – objasnio je Čekić.

Ako moramo da izdvojimo nešto kao pozitivno, kako je rekao, ovladalo se mnogim vještinama koje će biti bitan segment u budućem radu.

– Pojačana je onlajn komunikacija, ovladalo se određenim digitalnim vještinama interakcija preko različitih platformi sa publikom. U komunikaciji koju imam sa evropskim agencijama i partnerima, rano je donositi kompletan zaključak. Još uvijek živimo pandemiju, ne znamo kada će da prođe, a svakim mjesecom sve teže biva i psihološki i ekonomski da se izdrži – rekao je Čekić.

Najpogođeniji dio filmskog biznisa su, i prema mišljenju Đurovića, bioskopi, u Crnoj Gori konkretno „Sinepleks“.

– On je drastično pogođen, a veoma je bitan jer je prije svega „Sinepleks“ vratio ljude u bioskop. Ostali su preživljavali zahvaljujući različitim konkursima. Ove godine, nijesam siguran da će moći tako. Osim toga, kada su u pitanju i inostrana snimanja u Crnoj Gori i tu smo praktično na nuli. Ako posmatramo i svjetski nivo, bioskopska distribucija je narušena. Filmska industrija je ozbiljno ugoržena – mnogo je manje snimanja, a i mogućnosti da se film predstavi publici. Mi smo imali sreću što smo mala branša, pa su i nezaposleni umjetnici imali priliku da se, zahvaljujući konkursima, sufinansiraju. Super je bio projekat za kratke filmove – ispričao je on.

BEZ POSLA

Bakrač je podsjetio da je proizvodnja filmova skoro sasvim zaustavljena, iako ima projekata koji su nekako uspjeli da se izvedu, uz veoma teške uslove.

– Posljedice su tu vrlo jasne – mnogi ljudi ostaju bez posla. Nažalost, često se kod nas kultura tretira kao luksuz, i zaboravlja se da u proizvodnji filmova radi mnogo ljudi koji žive od tog posla. Što se samih filmova i publike tiče, želim da vjerujem da posljedica onlajn života filmova neće biti stvaranje „nove normalnosti“ koja će podrazumijevati to da se ljudi navikavaju da filmove ubuduće gledaju isključivo onlajn. Iskustvo gledanja filma u bioskopu je prosto nezamjenjivo i nadam se da će, čim se pandemija završi, publika ipak da izabere bioskope – zaključio je Bakrač.

Dobri rezultati u ograničenim uslovima

Kada je u pitanju prethodna godina i crnogorski film, kako je kazao Sehad Čekić, veći broj ostvarenja je uprkos svemu napravio izuzetan proboj.

– Jak odjek među publikom, kada je u pitanju dokumentarni film, imalo je ostvarenje „Imala sam 10 godina“ Velibora Čovića. Osim toga, kada su u pitanju kratki filmovi, uspješan je bio Đorđe Vojvodić sa „Posjetom“, „Neko treći“ Milorada Milatovića prikazan je Francuskoj, a i „Duga“ Aleksandra Vujovića postigla je festivalske uspjehe. Ono što nam je posebno drago jeste što je film „Velika dostignuća“ Nikole Vučinića bio prvi crnogorski film koji se našao u studentskoj selekciji Sarajevo film festivala. Takođe, Zvonimir Grujić sa filmom „Pomoz Bog“ bio je u Ljubljani na festivalu. U veoma ograničenim uslovima, to su dosta dobri rezultati. Bilo bi dobro da su imali premijere sa publikom na našim festivalima, ali šta da se radi – objasnio je Čekić.

Uspjeli smo da preživimo

Kao i sve druge oblasti, prema riječima Ivana Đurovića, i crnogorska kinematografija je pogođena i to žestoko.

– Naša kompanija je izgubila nekoliko poslova u domenu produkcijskog servisa, koji u stvari i finansira sve što mi radimo. Sa druge strane, godina je bila i veoma uspješna jer smo sa projektom „Vidra“ učestvovali na više pičing foruma u razvoju, koji je na mnogim od njih i nagrađen. Film „Roda“ je takođe išao na dva work in progress workshopa, a i ostvarenje „Posle zime“ je razvijen i završavan. Sa te strane, mi nijesmo pauzirali, nego smo obavljali ono što bi u normalnim okolnostima radili. Problem za filmove je što je veliki broj svjetski važnih festivala bio otkazan ili skraćen, a ove godine se konkurencija praktično duplirala. Mi smo se vratili crnogorskom tržištu kada su u pitanju reklamni spotovi, te na taj način ponešto i kompenzovali. Mi ne volimo da kukamo, nijesmo ni tražili državnu pomoć, ali smo uspjeli da preživimo – ispričao je Đurović.