Četvrti dan Podgoričkog filmskog festivala
– Piše: Krsto Giljen –
Četvrti dan Podgoričkog filmskog festivala protekao je uz sledeća ostvarenja:
“Velika dostignuća”, kratkometražni studentski film režisera Nikole Vučinića jeste jedna bolna satira presvučena nekom vrstom tananog prigušenog vriska. Film nenametljivim i statičnim scenama pokušava da razobliči i predstavi režim koji vlada u našoj državi. Priča prati građenje zabavnog dječjeg parka u jednom selu u kojem su stanovnici, većim dijelom, u poznim godinama. Sve to se odvija nedaleko od psihijatrijske bolnice u kojoj zatičemo ljude u plavim košuljama koji sjede i kao hipnotisani na malom TV-u slušaju riječi jednog čovjeka koji govori o značajnim projektima izvedenim u Crnoj Gori. Zaplet počinje kada jedan od pacijenata iskoristivši trenutak pobjegne iz bolnice i nađe se pred voditeljkom koja ga igrom slučaja pomiješa sa gradonačelnikom. Ono što je neočekivano jeste da će on pred cijelim selom održati govor, i u tome će se odlično snaći.
Ja vam srdačno preporučujem da pogledate film Nikole Vučinić i razmislite malo dublje o pojmu planetarne manipulacije. Velika dostignuća su svuda oko nas. Elem, ko će znati? Možda smo i mi sami u nečijim očima još samo jedna stavka na dugačkom spisku velikih dostignuća.
Poljski film „Corpus Christi“, za koji režiju potpisuje Jan Komas, svoju premijeru doživio je na Venecijanskom filmskom festivalu. Baziran na istinitoj priči, film govori o poljskom mladiću kojeg puštaju iz maloljetničkog zatvora i šalju ga da radi u seoskoj pilani. Oprhvan dugogodišnjom željom da postane sveštenik, on se u seoskoj crkvi počinje pojavljivati u svješteničkoj odori gdje će upoznati paroha koji će mu povjerovati i koji će ga zamoliti da ga smjeni dok je on na liječenju. U tom pozivu on će se dobro snalaziti, steći će poštovanje i ugled među narodom i oni će iako u početku začuđeno, lijepo prihvatiti njegove metode. Problem nastaje onoga trenutka kada se on počne raspitivati o saobraćajnoj nesreći koja se tu zbila i kada otkrije da već duže vrijeme ostaci jednog čovjeka nisu upokojeni.
Film „Corpus Christi“ baca jednu drugačiju sjenku na sam pojam vjere i iskupljenja. Oslikavajući duhovni razvoj mladića koji je ubica, reditelj svima nama stavlja do znanja da se pokajanjem i okretanjem Bogu nakon počinjenja grijeha ne možemo iskupiti za ono što smo počinili. Kazna će i dalje biti tu i ona će uslijediti prije ili kasnije, što se najbolje ogleda u poslednjim scenama.
Dugo očekivani film režisera Tomasa Vintenberga “Druk” donosi priču o četiri profesora, najbolja prijatelja, koji će krenuti u istraživanje i proučavanje okultne teorije da se čovjek rađa sa malom količinom alkohola u krvi što mu pomaže da bude otvorenog uma i da izlazi na kraj sa problemima. Potisnuti ličnim životnim mukama, četiri profesora krenuće stopama tvorca teorije i u sebe će unositi preporučenu dozu od 0,5 promila, pritom poštujući Hemingveja i njegov kodeks da nikada ne poslije 8 uveče i vikendom. Kako vrijeme bude odmicalo, ono što je u početku bilo samo obično istraživanje postaće pogubno za sve njih.
Danski film “Druk” ni u jednom trenutku ne glamorizuje alkohol već je priča koju nosi zapravo jedna lekcija svima nama, da alkohol dakle ne rješava probleme, već samo stvara još veće. Što se tiče mog utiska, meni je ovaj film bio zaista zabavan i uzbudljiv. Uprkos svim teškim momenatima koje nosi, film „Druk“ je po meni jedan od onih feel good filmova koje možete gledati leškareći nedeljom popodne.
Debitantski film Pitera Vebera “Girl with Pearl Earring” adaptacija je istoimene novele Trejsi Ševalije koju sam imao prilike da pročitam prošlog ljeta. Novela predstavlja izmaštanu odnosno autorkinu nadograđenu viziju priče o nastanku čuvene Vermerove slike.
Dobra strana ovog filma jeste to što je reditelj uspio, izostavljajući određene djelove iz knjige, stvoriti film koji je nadmašio sam kvalitet djela po kojem je rađen.
Piter Veber nas u film uvodi sa pričom o siromašnoj porodici koja svoju ćerku Grit šalje u kuću Vermerovih gde ona počinje raditi kao služavka. Uskoro otkriva da u toj kući živi slikar, s kojim se ona upušta u čudesnu senzualnu igru, ispunjenu bespotrebnim erotskim nabojem što filmu daje jedan momenat banalštine, koji će se zadržati sve do samog kraja.