Hercegnovski mjuzikl „San o Boki“ oduševio je publiku u Beogradu (Pozorište na Terazijama), Trebinju, Tivtu, nedavno i u Podgorici (KIC “Budo Tomović”).

To jeste uspjeh za mali grad bez profesionalnog pozorišta, ali najradosnija igranja ostaju vezana za Herceg Novi, pa pred publiku u svom gradu ovaj brojni ansambl ponovo izlazi 20. novembra u 20 sati, na sceni Dvorane Park.

Ima u Herceg Novom onih koji su mjuzikl već pogledali, i više puta, ali ima i onih koji su čekali baš ovo igranje da osjete talas sjajne glumačke, pjevačke i igračke energije, sjećanja, smjeha, radosti, neke fine sjete za prošlim vremenom i optimizma iskazanog songom „Bolje vrijeme će doći“. Uostalom, Novom koji se sprema za novi Praznik mimoze sada posebno pristaje stih „Ni Madrid ni Rio ni Pešta ne znaju šta je fešta, zato veselom pjesmom ovom pjevam o Herceg Novom..“

Veliki ansambl od 25 glumaca, vokalnih solista, plesača, muzičara na velikoj sceni KIC-a prikazaće san dvojice hercegnovskih ‘oriđinala’ dobrodušnih ljudi koji su na svoju ruku, koji sve znaju, sve komentarišu, a žive svoj život samo po svojoj volji (u ulozi oriđinala Dejan Đonović i Goran Slavić).

Podsjetićemo ovaj „San o Boki“ je smješten u zlatne tridesete godine prošlog vijeka. Akteri se i u snu i na javi susreću u kultnom hercegnovskom hotelu „Boka“, tada zvanično jednom od najboljih u Evropi. Tu je znameniti hercegnovski gradonačelnik Mirko Komnenović (Slobodan Bobo Milanović) i direktor hotela (Miloš Pejović), stari kapetan Miroslav Štumberger (Andrej Božinović), Ivo Andrić (Zoran Trojanović) i Miloš Crnjanski (Danilo Babović). Vojo Stanić i Zuko Džumhur su u ovoj pozorišnoj storiji talentovani dječaci koji već tada znaju da neće „prodavati svoje snove“…

Priču i igru prate nekada popularne melodije koje i danas rado slušamo, ali tu su i originalni songovi i popularne operske arije, pa je ovaj muzički komad dinamičan, razigran i raspjevan. Režiju „Sna o Boki“ potpisuje Petar Pejaković, scenario Peđa Ristić. Producent je Mirela Šćasni, produkcija NVO “Bruna”, koreograf Antonija Novoselac, kostimograf Vesna Vukićević, a scenograf Vojislav Vojo Kilibarda.

Da sve ne bi ostalo posuto samo zlatnom prašinom sjećanja, trenutak kada se san prekida dobija boje svakodnevice, još jednom s dragocjenim uvjerenjem da: „bolje vrijeme će doći.“