– Autor: Tamara Gavrić –

Spisateljica Jasenka Lalović je obradovala svoje čitaoce objavivši svoj treći roman iz trilogije Brdo od pelina, pod nazivom Kastigulja, pa smo tim povodom razgovarali sa njom. Jasenka nam je objasnila da se za nju nikada ne zna kada će krenuti u neki novi stvaralački izazov, ali da trenutno uživa u svemu što je donio pomenuti roman.

Završena je promocija Vaše knjige u Podgorici i svjedoci smo da je bio veliki odziv publike. Da li mi možete reći kakav je Vaš utisak o istoj?

– Nakon promocije u Podgorici imala sam osjećaj da se baš na tom mjestu zatvorio krug sa kojim sve ono što sam htjela da saopštim i poručim u svojim knjigama, poentira prihvatanjem našire čitalačke publike. Za mene to je velika čast. Nadam se da ću opravdati povjerenje svih njih.

Svjesni smo da u našoj književnosti, posebno u vremenu koje Vi opisujete u svojim romanima, žena nije bila istaknut lik kao što je to bio muškarac. Da li je i to jedan od razloga zbog kojih ste odabrali da stub Vašeg pisanja upravo bude žena?

– To je, svakako, jedan od razloga što sam se odlučila da tema mojih knjiga bude žena sa ovih prostora. Posebno što je ona stara Crnogorka ostala višestruko skrajnuta, pa i u literaturi. Možda me je baš to navelo da u njima pronađem inspiraciju i zavirim u vrijeme koje je u mnogočemu bilo drugačije, teže, ali isto tako nudilo mnoge odgovore koje danas tražimo. Sigurna sam da još uvijek postoji ta spona sa tim ne tako dalekim vremenom i da se prisjetimo na koji način su nekada odolijevali iskušenjima, pronalazili put kojim se čuva ono najvrijednije, a to je porodica i ljubav među ljudima.

Da li smatrate da i danas postoje kastigulje, i ako postoje po čemu se razlikuju od onih iz vremena koje Vi opisujete u svoj romanu?

– Bilo ih je, ima ih i biće ih. Ove današanje mislim da žive slobodu svojih izbora i time nerijetko dobiju taj epitet. Nekada to je bila osuda koja bi slijedila kad se prekorači linija dozvoljenog. Nerijetko nepravavedno udijeljena, koja bi pratila ženu dok je živa.

Šta Vaša Kastigulja poručuje? 

– Poručuje da nepravde koje nas zadese, ne treba ispravljati tako što ćemo bilo koga ubjeđivati u svoje istine. Istina je moćna i ona će kadtad da poentira nad predrasudama, lakim osudama, prozaičnostima… Treba ostaviti vremenu da ih utvrdi. Na taj način istina o svemu onome što jesmo, svom svojom snagom potire ono čime su nas gađali. Riječi su poput bumeranga. One ne pripadaju onome o kome se govori, već onome koi h je izgovorio. Tome se treba učiti.

“Kastigulja” poručuje da su lakše nepravde kojima nas ponekad pogode, nego pravice koje istjerujemo, a kojima gađamo sve oko sebe i navedu nas da u toj borbi potrošimo život.

Kada uzmete u obzir sva tri romana iz trilogije Brda od pelina, da li postoji nešto po čemu se treći roman razlikuje od prva dva?

– Razlika je u odabiru prostora gdje sam smjestila radnju ovog romana. To je ovog puta prostor od Grblja do Spiča. To, naravno, povlači jezičku raznolikost u odnosu na prethodna dva romana i drugačiju prihologiju likova koji žive na primorju. Beskrajno sam uživala u tom obilju jezičkih i kulturoloških varijacija, koje se međusobno prepliću i daruju jedno ogromno bogatstvo, po mene nepresušan izvor inspiracije.

Kako su Vas emocije prema svom zavičaju nadahnule da pišete o životu ljudi u međuratnom periodu, da li su Vaši likovi bliski osobama koje ste poznavali u stvarnosti ili je u pitanju samo fikcija? Da li postoji lik iz romana koji je najbliži Vama po senzibilitetu?

– Svi moji likovi su potpuno izmišljeni, mada se ponekad desi da u nekom od njih prepoznam odraz onih koje sam nekada ponazvala, ali ne više od bilo kojeg čitaoca, koji se nekom svojom pričom nadoveže na lik iz romana. Takođe, nekad zateknem sebe da nekom od likova darujem svoje promisli za koje mislim da su prikladne za trenutak u koji sam ih smjestila. Uglavnom se trudim da ne budem ta koja ih vodi kroz tok romana, već da ih slijedim.

Što se tiče odabira likova koji su mi bliski, prije bih se odlučila na podjelu na one o kojima sam teže ili lakše pisala. U “Kastigulji’’poseban izazov po mene je bilo lik Jele, Perka i Anđelike. Međutim, čim ovako nešto napišem, dočeka me osjećaj krivice da sam se ogriješila o one ostale. Neka bude da mi ostali nisu zadali toliko muke.

Da li ste razmišljali o dramatizaciji svojih romana? Ako bi došlo do nje, da li postoji konkretna uloga koju bi po Vašem mišljenju trebala da igra naša glumica Dubravka Drakić?

To je pitanje koje mi najčešće postavljaju. Mislim da treba biti oprezan, dovoljno strpljiv i sačekati trenutak u kome će se priča o tim ženama doneti na pravi način, onako kako bi to one dopustile i bile spremne da se ona ispriča. Nisam baš sigurna da bi pristale da priča o njima ijednog trenutka prekorači crtu koja se danas nerijetko preskače. Potrebno je sačuvati autentičnost njihovih likova, paziti da njihova tragičnost nikako ne prekorači u patetiku, razumjeti način kojim su živjele, uslovljenost na koju su u ime viših ciljeva održanja porodice, pristajale… Mnogo je toga što treba postaviti kao preduslov, pa da se tek onda krene u taj poduhvat.

Iskreno se tome nadam, ali se ujedno plašim da li će se svemu tome odgovoriti onako kako one to zaista zaslužuju.

Vaše romane čita mladalačka publika koliko ali i ljudi u zrelijim godinama. Smatrate li da mlađi čitaoci mogu na pravi način da razumiju ženu koju ste se Vi trudili da opišete?

– Sigurna sam da mogu. To nije do teksta i načina pisanja kojim sam se služila. To je trenutka u kome prepoznajemo sebe.

Da li ste i na početku prvog romana pomenute trilogije znali unaprijed da ćete pisati nastavak, ili ste na tu ideju došli tek kasnije? 

– Nisam znala da će moje prethodne dvije knjige imati svoj epilog. Jednostavno se desio trenutak u kome sam shvatila da je ostalo još dosta toga nedorečenog i da dugujem nastavak kojim će se sve zaokružiti u cjelinu.

Koji su Vam planovi i šta možemo da očekujemo nakon završenih promocija romana Kastigulja? 

– U ovom trenutku, čitaocima i knjigama dugujem posvećenost i beskrajno se radujem svakoj promociji. Zaista uživam družeći se da svim tim dragim ljudima koji su bili spremni da prisvoje moje knjjige i u svakom trenutku budu podrška za ono što stvaram.

Što se tiče pisanja, za mene se nikad ne zna u kom trenutku ću krenuti u neki nov stvaralački izazov. Ono što je sigurno, “Kastigulja” neće biti moja poslednja knjiga.