– Piše: Darko Šćepanović –

„Knjiga mora da bude sjekira za zaleđeno more u nama“, zapisao je svojevremeno veliki češki pisac Franc Kafka. Povodom 23. aprila – Svjetskog dana knjige, portal Pozornica.me je razgovarao sa Alis Marić, hrvatskom internet preduzetnicom i blogerkom. Svojim blogom „Čitaj knjigu“ pokrenula je pravu čitalačku revoluciju širom regiona. Alis je osoba koja je svoju veliku ljubav prema knjigama pretvorila u pravo zanimanje u kojem istinski uživa. Na jedinstven i vrlo kreativan način, Alis širi ideju o fenomenu čitanja na ogromnu radost i uživanje svih iskrenih poštovaoca knjige.

Danas kada obilježavamo Svjetski dan knjige, recite nam kada se rodila Vaša ljubav prema knjigama i šta knjige predstavljaju u Vašem životu?

– Ljubav prema knjigama traje od rođenja. Sjećam se da sam već s tri godine natezala kojekakve slikovnice po kući. Fascinirale su me knjige, boje, lijepe slike i stranice pune slova. Počela sam čitati s pet godina. Majka je jako voljela knjige i ona mi je jako rano usadila ljubav prema čitanju. Imali smo malu, ali vrijednu biblioteku pored koje bih uvijek sjedila i vadila knjige. Listala ih, mirisala i molila mamu da mi priča priče. Inače bojim se pomisli da nemam nijednu knjigu ili da ne mogu doći do knjige koju želim imati. Kod svakog preseljenja na novu adresu, prvo su se raspakirale knjige i odmah bih se osjećala bolje, bila sam kod kuće. Što znači da knjige za mene predstavljaju dom, stabilnost, udobnost i sigurnost. Dok god imam knjige, sve će biti u redu i ja sam ok. Koliko god one predstavljaju sigurnost toliko predstavljaju slobodu i bijeg. Otvorite bilo koju knjigu i svaki dan je novi dan, cijeli svijet se stapa, nema ograničenja, nema granica. Nakon svakog čitanja knjige, svijet je drugačiji.

Čitalačkoj javnosti u Hrvatskoj, a i regionu je poznato da ste Vi vrlo pasionarana čitateljka. Međutim, kada se osvrnete na sav taj broj pročitanih stranica, možete li izdvojiti neke naslove koji su Vas odredili kao osobu kakva ste danas?

– Nemam jedan, tri ili pet najdražih naslova jer je to nemoguće nakon pročitanih tri tisuće knjiga. Ali jako volim Marqueza, Hosseinija, Donnu Tartt, Johna Irvinga, Paula Austera, Gillian Flynn, Elizabeth Gilbert, Isabel Allende, Bucaya, Eckharta Tollea. Ali evo ako baš želite lista 5 top knjiga koje su me sigurno odredile:
– Sto godina samoće – Marquez
– Novela o šahu – Zweig
– Male žene – May Alcott
– Gonič zmajeva – Hosseini
– Moć sadašnjeg trenutka – Tolle

Postoje li knjige kojima se iznova i iznova vraćate?

– S obzirom da mjesečno „moram“ pročitati 5-6 novih naslova ne preostaje mi baš previše vremena za vraćanje na moje omiljene naslove ili knjige koje su me odredile, „postavile na noge“ iako bih to jako voljela. Zamišljam da ću jednom kada budem u pravoj „mirovini“ boraviti na nekom usamljenom mjestu i ponovno čitati mnoge klasike poput – Dostojevskog, Tolstoja, Bronte, Austen, Bulgakova, Hugoa, Pearl Buck, Dreisera, Steinbecka, Zweiga. Sigurna sam da bi ih danas drugačije doživjela i još više cijenila. No tu privilegiju si trenutno još ne mogu priuštiti. Ima toliko novih fantastičnih naslova koji nadolaze i koje želim „smazati“ što prije, tako da „stari“ ne stižu na red. Ali glavno je da se čita. Zar ne?

U eri opšte digitalizacije, čini se da knjiga gubi primat u odnosu na savremene medije. Naročito se stiče utisak da mladi ljudi ne posvećuju knjizi dovoljno pažnje. Kakav je Vaš stav po pitanju današnje čitalačke kulture mladih?

– Zadovoljna sam trenutnim stanjem čitanja kod mladih i ostalih. Iako bi uvijek moglo bolje. Na koncu to dokazuje i popularnost mog bloga, broj pratitelja na društvenim mrežama i velik broj knjiških blogova, bookstagramera i knjiških moljaca. Govorilo se dosta negativno o čitanju posljednjih godina ali te brojke ne stoje. Stav prema čitanju se ipak mijenja. Nakladnici opstaju, knjige se prodaju i čitaju. U knjižnicama se knjige posuđuju, razmjenjuju. Internet i sve ove društvene mreže su digle čitanost knjiga. Putem njih ljudi mogu doći do potrebnih informacija. Lakše je. Ali nikad dovoljno upozoravanja koliko je čitanje važno, pri tome treba biti primjer drugima i mislim da je Čitaj knjigu po tome na dobrom putu. Uspjela sam u svojoj misiji. Probuditi druge ljude. Probuditi svijest koliko je čitanje važno i koliko je čarobno. Budit ću ih i dalje. Svatko od nas treba sjesti, zašutiti i pitati se što je istina sve dok ne sazna.

Šta mislite o savremenoj književnosti ex-jugoslovenskih država? A šta o savremenoj crnogorskoj književnoj sceni?

– Mislim da je potražnja za domaćim piscima i autorima sveprisutna prvenstveno zbog kvalitete objavljenih knjiga. Tu nimalo ne zaostajemo sa Zapadom, tj. bilo kojom europskom književnosti. Književnost s naših područja je puna raznolikosti i slobode. Ljudi se i dalje poznaju, druže, surađuju. To je proces koji je nemoguće prekinuti. To pokazuje i popularnost Čitaj knjigu kojeg prati više od 700.000 knjigoljubaca iz svih zemalja bivše Jugoslavije. Taj osjećaj bliskosti će uvijek postojati i biti sve intenzivniji. Glad za dobrim knjigama ne poznaje niti prihvaća nacionalnost, boju kože ili bilo kakvu opredjeljenost. Ono što nedostaje su osnovni uvjeti za normalnu i laku cirkulaciju knjiga iz svih ex -jugoslavenskih država i njihova dostupnost čitateljima. Čitam naravno domaće autore, pratim i sprsku suvremenu književnu scenu, slovensku nešto slabije a nažalost crnogorsku najmanje.

Kada biste bili u prilici da sjednete i porazgovarate sa nekim piscem \ spisateljicom iz svjetske književnosti, ko bi to bio? I zašto?

– Bio bi to svakako Khaled Hosseini. Divim se njegovom pisanju, hrabrosti da progovori o opasnim i teškim temama uništavanja njegove domovine – Afganistana. Dovoljno mi je suosjećajan, mističan, samozatajan a čini se da je i pravi gospodin.

Od spisateljica bila bi to Isabel Allende. Oduševljava me ta žena već više od dvadeset godina. Pročitala sve njezine knjige koje obiluju neodoljivom dozom humora, pronicavosti i mudrosti. Toj ženi se istinski divim i mislim da bi imale puno zajedničkih tema.

Vaša popularnost na društvenim mrežama neprekidno raste. Takođe, tu je i fenomenalni blog „Čitaj knjigu“. Recite nam nešto više o tom projektu.

– Volim za sebe prvenstveno reći da sam žena, majka i supruga jer mi je obitelj na prvom mjestu, a onda da sam internet poduzetnica i blogerica. Inače sam diplomirana pravnica i 22 godine sam radila u velikim domaćim i stranim tvrtkama i korporacijama na odgovornim pozicijama. Bila sam jako frustrirana te nezadovoljna, iako je na van to sve izgledalo primamljivo  – dobar posao, službeni auto i sigurna plaća! Nakon 22 godine rada u kontinuitetu, dobila sam prvi otkaz u pedesetoj godini života. Za mene više nije bilo posla, ali ni života. Prije 10 godina sam na privatnom planu doživjela ono što se trenutno događa u svijetu. U meni je bilo milijun pitanja, i onda sam rekla – dosta je, idemo preslagivati stvari. Krenula sam raditi na sebi, a u tome su mi puno pomogle knjige koje čitam od svoje pete godine života. Čitajući knjige o osobnom razvoju, psihologiji, sociologiji došla sam do nevjerojatnih spoznaja i odlučila sam ih primjeniti u vlastitom životu. Odlučila sam preuzeti odgovornost za vlastiti život. Vrlo brzo dogodio se Čitaj knjigu. Meni Čitaj knjigu nije posao, već zabava, sreća, zadovoljstvo, način života. Najviše sam ponosna na svoje brojne projekte koji svi imaju za cilj popularizaciju čitanja, poput: Lov na čarobne knjige, Udomljavanje knjiga, Otvaranje mjesta za slobodnu razmjenu knjiga, Okreni novu stranicu – odlazak u zatvor i motivacija zatvorenika da se okrenu čitanju i knjigama, Opremanje bolnica policama s knjigama, odlazak u škole kako bih čitala s djecom, Teta pričalica – kada sam odlazila čitati u bolnice bolesnoj djeci. Ali najviše me veseli moja Biblioteka Čitaj knjigu u okviru koje sam zajedno s izdavačkom kućom Iris Illyirca izdala 19 vrijednih knjiga koje su vrlo čitane i tražene. Među njima su „Male žene“; „Heidi“; „Gala Dali“; „Autobiografija Tine Turner“; „Nadživjeti život“ Kenana Crnkića i mnoge druge. Ostvarila sam i taj svoj san da budem izdavač i da na hrvatsku knjišku scenu dovodim važne naslove.

Možemo li očekivati da i Vi, u skorijoj budućnosti, napišete knjigu?

– Razmišljam o tome. Već sam čak i počela pisati. Rukopis postoji iako je daleko od gotovog. Prva je to faza rukopisa. Čeka više vremena i veću posvećenost. Ali da, želim napisati knjigu, prenijeti svoje iskustvo i predstaviti svoju transformaciju.

Povodom ovog praznika za sve ljubitelje knjige, koju biste poruku poslali čitaocima \ teljkama portala Pozornica.me?

– Dokazano je da čitanje smanjuje stres za oko 68%. Zatim čitanje proširuje naš vokabular, proširuje znanje i samim tim jača naše samopouzdanje. Čitanje nam omogućava da proživimo tuđe živote, da učimo iz tuđih lekcija, da smo ponizniji i da shvatimo da naši problemi i boli nisu jedini na ovom svijetu. Uvijek postoje gori. Ljudima se događaju nevjerojatne stvari. Čitanjem to osvješćujemo i gradimo razumijevanje i toleranciju za druge.

Isto tako želim podsjetiti i naglasiti koliko je važno da kao roditelji čitate svojoj djeci. Nećete ih samo na taj način „navuči na čitanje“ već to morate prvenstveno učiniti svojim primjerom. Dakle manje gledajte u mobitele, ekrane i televizore, a više čitajte i razgovarajte sa svojom djecom. Čitanje knjiga utiče na budućnost vašeg djeteta. Generira empatiju i doprinosi emocionalnom sazrijevanju. A to nam trenutno najviše fali na planetu. Empatija, tolerancija, prihvaćanje i razumijevanje. Trebamo planet bez agresije, osude i uništenja.