Dušan Obrenović: Privlači me to što je muzika kojom se bavim vanvremenska, neponovljiva i traje vjekovima
– Piše: Jana Miletić –
Dušan Obrenović je rođen 1997.godine. Završio je srednju muzičku školu „Vasa Pavić“ u Podgorici u klasi profesora Marka Simovića. Trenutno pohađa master studije na Akademiji umetnosti u Novom Sadu,u klasi profesora Miroslava Pavlovića. Učestvovao je na takmičenjima kao što su „Pjeter Gaci“ u Skadru, Festival gudača „Zlatne stepenice“ u Valjevu, XL i XLI Muzičkom festivalu gudača u Herceg Novom i Podgorici gdje je osvajao prve i druge nagrade.
Kada ste počeli da se bavite muzikom i zašto je baš violina Vaš izbor?
Nižu muzičku školu sam upisao sa svojih osam godina. Moja tadašnja želja je bila da sviram gitaru. Medjutim, moji roditelji su nakon prijemnog ispita, po dogovoru sa profesorima, odlučili da to ipak bude violina. Nikada nijesam zažalio zbog te njihove odluke, već naprotiv. Teško da sam u tom periodu života mogao znati koji je instrument pravi za mene.
Mnoštvo tehničkih mogućnosti, bogat i moćan zvuk, kao i širok spektar tonskih boja koje violina može da proizvede, jesu razlozi zbog kojih me ovaj instrument s godinama sve više privlači. Violina je jedan od najkompleksnijih instrumenata koji, pored apsolutne tehničke kontrole, od izvodjača zahtijeva fizički, mentalni i estetsko-emocionalni faktor. Motivaciju nalazim u činjenici da je vrhunska interpretacija dostižna, ali sam svjestan da na putu do nje postoji dosta prepreka koje treba prevazići. Još me više privlači to što je muzika kojom se bavim vanvremenska, neponovljiva i traje vjekovima, a to je dokaz da je uzvišena, kvalitetna i savršena.
Da li smatrate da rad može nadomjestiti nedostatak talenta?
Kontinuiran i naporan rad uz neophodno posjedovanje talenta gotovo sigurno dovodi do uspjeha. Ukoliko prirodni dar nedostataje, onda i rezultati izostaju. Smatram da je talenat presudan faktor, koji uz posvećen rad, vodi ostvarenju naših umjetničkih ciljeva i želja. S druge strane, ne treba otpisati osobe koje iscrpnim radom žele prevazići odredjeni nedostatak i postići rezultate, jer su često takve ličnosti upornije u odnosu na one koji posjeduju talenat.
Da li pridajete više važnosti tehničkoj preciznosti prilikom izvođenja ili emocionalnom uživljavanju?
Definitivno emocionalnom doživljaju. Tehnika je samo sredstvo koje služi da se ostvari savršena interpretacija. Mislim da je vrhunsko izvodjenje cilj svakog izvodjenja. Jedan od najvećih izvodjača i poznavalaca instrumentalne muzike, pijanista Glen Guld, uvijek je isticao da je motorna koordinacija periferna pri izvodjenju u odnosu na mentalnu predstavu izvodjenja. Izvodjač treba da posjeduje lični doživljaj i tumačenje muzičkog djela, da u svojoj interpretaciji prikaže subjektivni element i originalnost.
Koliko je izazovono baviti se klasičnom muzikom u 21. vijeku pogotovo na našim prostorima?
Svakako da nije jednostavno baviti se klasičnom muzikom. Ukoliko ozbiljno pristupite i posvetite se ovoj profesiji potrebno je dosta godina, hiljade sati vježbanja, ambicije, ali najprije volje, kako bi se uloženo vrijeme, trud i rad isplatio. Čak i kada ste sve to ispunili, veliko je pitanje koliko ćete uspjeti da se ostvarite na ovim prostorima. Klasična muzika i sva njena djela pripadaju ljudima, i samo u interakciji sa publikom dobija na značaju. Ukoliko postoje oni koji će prepoznati istinsku ljepotu ove vrste muzike, a iskreno se nadam da je sve više takvih, onda ona zaista i vrijedi.
Kakvo je vaše viđenje položaja mladih muzičara u Crnoj Gori?
Poznajem dosta talentovanih mladih crnogorskih muzičara, ali i onih koji su šansu potražili izvan Crne Gore. Trenutno, položaj mladih umjetnika u Crnoj Gori nije na zavidnom nivou. Znam da ovdje ima mnogo kvalitetnih muzičkih izvodjača i umjetnika, pa zbog toga smatram da bi se više trebalo ulagati u kulturno-umjetničko obrazovanje, odnosno edukaciju putem organizovanja seminara, takmičenja, festivala, radionica i koncerata. Veoma je značajno mladim talentima pružiti još više prilika da gostuju i nastupaju u okviru institucija poput Muzičkog centra Crne Gore i Muzičke akademije na Cetinju. Nadam se da će u bliskoj budućnosti opadati negativan trend odlaska naših mladih talenata u inostranstvo, te da će se raditi na njihovoj motivisanosti ka stvaranju svojih karijera u Crnoj Gori, jer su upravo umjetnici i umjetnost jedan od glavnih faktora za kreiranje kvalitetnijeg, boljeg i naprednijeg društva.
Da li vidite crnogorsku muzičku scenu kao podobnu za stvaranje?
Rekao bih da je publika glavni pokretač kulturno-umjetničkog sadržaja i da nedovoljan nivo zainteresovanosti za muzičku umjetnost svakako negativno utiče na mogućnost unapredjenja na ovom polju. Pomenuo bih anketu na temu zainteresovanosti mladih za kulturu u Crnoj Gori, koju je Udruženje mladih umjetnika Crne Gore prije nekoliko dana sprovelo na ispitanicima od 15 do 35 godina života. Rezultati ankete ocjenjuju stepen uspjeha crnogorskih institucija kulture i obrazovanja da integrišu mlade u kulturno-umjetnički život.Prema tim podacima, čak 50,5% mladih nikada nije posjetilo koncert klasične muzike, dok samo 4,5% redovno posjećuje iste. Mladi takodje navode da je kvalitet kulturno-umjetničkog obrazovanja u školskim institucijama na nezadovoljavajućem nivou. Malo je reći da su ovakvi podaci obeshrabrujući, zato bih poručio mladim ljudima da radimo na tome da kulturno-umjetničku scenu podignemo na mnogo viši nivo. Crnu Goru vidim kao perspektivnu zemlju za stvaranje, iz kog razloga sam optimista da će muzička scena pratiti napredak i uspješnost drugih oblasti društva.