– Piše: Dušica Miljanić –

Umjetnik uvijek ima gdje prenoćiti ako sam stvori svoju sadašnjost, preuzme oblik koji mu odgovara i stopi se sa okolnim oblicima, uvijek umjereno bez rasipanja.

Kao leteći lampioni sve negativne misli odlete uz talas kreativne mećave prvim potezom četkice na decembarskoj bjelini hartije. Ti isti lampioni ,odlazeći, osvjetljavaju stvaralački put naše poznate slikarke Rajke Kujundžijević na suptilan, tajanstven i nematerijalan način.

Bučna je tišina stvaranja jednog istinski predanog umjetnika koji u dubini duše nosi metaforu života kao žir koji je savijen sam u sebe i koji čak i u svom prirodnom obliku već nosi hrast u sebi.

„Često se prenesem u moj svijet slikarstva koji jeste povezan sa zivotom, ali i nije, jer je intiman i ličan stav u kombinaciji sa kreativnošću.“

Profesionalna karijera slikarke i mentora slikarstva

„Sve velike stvari se ne dešavaju mojom voljom. Ja sam prva slikarka uopšte koja je stalno živjela u Budvi i slikala. To je ovdašnju javnost zaintrigiralo. Došle su redom mnoge izložbe, i samostalne i grupne. Prvu izložbu sam imala 1982.godine u prostorijama hotela Merkur, u Bečićima. Bila je prilično posjećena, to mi je dalo podstrek da ono što radim, radim dobro. I krenula sam da proučavam slikarstvo do tančina uz mnoge poznate majstore slikarstva koji su gostovali i izlagali u Budvi.

Rad u studiju za dizajn mi je pomogao da se bolje upoznam sa tehnikom i materijalima. Slijedilo je devet samostalnih izložbi širom bivše Jugoslavije.

Jednog dana, urednica radia Budve, Branka Čvorović, mi je ponudila da držim časove u Organizaciji žena Budve. Bilo je oko tridest polaznica, i tu sam vidjela da mogu da proniknem u njihov talenat i da ih usmjerim da bi iz njih izašlo ono najbolje što posjeduju. Slijedila je njihova jako zapažena izložba u Petrovcu.

Zatim mi je kulturni centar „Imago“ ponudio da otvorim svoju privatnu školu slikanja koja je trajala šest godina. Za to vrijeme sam obrazovala i pripremila za dalji rad mnoge tinejdžere za srednju školu i fakultet. Sa njima sam imala jako puno uspjeha i naravno još zapaženih izložbi. A učenici su sada odrasli ljudi koji me i dalje posjećuju i zahvaljuju na način koji je specifičan u prenosu znanja, to jest pronalaženja niti u njima što će ih učiniti najboljima.

Mislim da mi je ta pronicljivost najviše donijela rezultata u odnosu na njihovo stvaralaštvo, što rado primjenjujem i sa novim učenicima u sadašnjoj školi slikanja.“

Suštinska filozofija kao vodilja u kreativnom izražavanju

Okovati sebe u vrstu slobode koju samo kreativna duša može da posjeduje najveće je dostignuće na svijetu, samim tim sloboda kreativnog izražavanja iza sebe krije tajnu suštine svog postojanja.

„Mislim, dakle postojim, neko reče. Ja kažem: Mislim, osjećam, radim i dajem, volim, dakle postojim. To je ono što umjetnost daje čovječanstvu. Za uzvrat ne očekujem ništa, jer je moj ego prevazišao aplauze i uspjeh kratkog daha. Moja umjetnost će trajati i posle mene, i svakog drugog umjetnika, u zavisnosti koliki je domet i opus ostvario.“

Umjetnička epoha iz prošlosti

Svi ljubitelji umjetnosti se kroz vanvremenska umjetnička djela i knjige istorije umjetnosti vrate u epohe koje su nekada obilježavale najznačajnije trenutke stvaralaštva u životima raznovrsnih svjetskih majstora slikarstva. Samim tim, svi ponekad zaplivamo u „Zvjezdanoj noći“ Van Gogha, i šetamo po „Zalasku sunca“ Kloda Monea, a Rajka nam je otkrila koja epoha u njoj oživi dok slika sunčevim bojama.

„Da mogu da se preselim u neko drugo vrijeme ili epohu, to bi bio period Impresionizma, Postimpresionizma i Ekspresionizma. Malo sam zakasnila sa rodjenjem, ali ipak nisam zakasnila sa osjećajem svjetlosti boja i impresije. Sa malim varijacijama da dotaknem i romantizam i apstraktnu umjetnost.

Mene nazivaju poetom boja. Boja i svjetlost i njihova igra me čine kao dijete sretnom. Pa se igram, krotim akvarel koji kao disciplinu najviše volim. Slijedim svoju osobenu emociju i potpuno pustim na volju samim tim što sam ovladala tehnikom akvarela, rekla bih majstorski. Naravno, volim i druge tehnike i kombinacije.“

Emocije u bojama

„Ponirem duboko u svojoj nutrini i tražim boje iz okoline koje neminovno utiču na naše emocije. To su plava, zelena, smaragdna, bijela i žuta. Ipak ni ljubičasta kao boja mistike me ne napušta, u svakoj slici je ima, negdje više, negdje manje. Moje duboko interesovanje i osjećaj da postoji nešto i više i bolje od onoga što vidimo je ljubičasta boja, kroz koju to izražavam. Opet kažem, mistična je, a mistika je iznad umjetnosti, tajna.“

Priprema izložbe polaznica škole slikanja

Potrebna je hrabrost pored svih svakodnevnih obaveza uklopiti jedan intenzivan rad na kreativnom izražaju makar to značilo i besane noći i umorno, ali srećno lice namazano bojama. Polaznicama Rajkine škole slikanja hrabrosti i ambicije nije manjkalo, ni u kišnim i tmurnim večerima u kojima su marljivo radile na slikama, ni na izložbama gdje su pobrale samo reakcije oduševljenja. Sa nestrpljenjem pripremaju treću zajedničku izložbu koja bi se mogla održati online ukoliko se epidemiološka situacija ne poboljša u skorijoj budućnosti.

 „Čovjek koji stvara mora imati zrnce sreće i zrnce ludosti. Ja sam imala sreće da mi je J.U.Biblioteka Budva ponudila da organizujem tromjesečni kurs, tačnije školu slikanja. Zatim je uslijedio i produžetak od još nekoliko puta po tri mjeseca. Prijavile su se trideset dvije, a stalne su dvadeset tri polaznice.

Nevjerovatno je koliko su povezane i koliko me dobro slijede da što prije savladaju osnove. Kod mene je sve transparentno, i one, sem što se dobro osjećaju stvarajući, uče i stvaraju djela koja ih čine srećnima. Napominjem da radim sa njima i na duhovnom razvoju kako bi dublje ušle u pravu suštinu umjetnosti, da ne rade samo zanatski dio. U početku je to brže išlo, imale su dvije sjajne izložbe kojom su probudile budvansku javnost. Kada će sledeća biti zavisi od epidemiološke situacije. S tim da mi i dalje radimo ali online, gdje im dajem instrukcije. Nekada umijem biti malo strožija jer želim grupu da podignem na viši nivo ako vidim da one to hoće.“

Kao tiho zadovoljstvo koje skromno bukti u nama, odražava se energija kojom zračimo dok putujemo paralelnim svijetom utkanim u platno ispred nas ali i sve dok tu energiju možemo da usmjerimo na druge.

„Pronalazim smisao u tome što im mijenjam život na bolje, da pronađu ono suštinsko ja i da se osjete ispunjenima. Kada vidim njihovo zadovoljstvo postignutim imam osjećaj da se nijesam uzalud trudila i dala nesebično od srca.“

Mrvica radosti u 2020.g, a još veća radost u 2021.g

„Ova godina je bila za mene teška zdravstveno, ne bih o tome. Ali sam imala zadovoljstvo da biblioteci Budve doniram šest slika koje se danas nalaze u čitaonici. Ponosna sam na to, zaista, iz više razloga. Kako rekoh ništa se slučajno ne dešava. Tako u jednom razgovoru sa direktorkom Milom Baljević dodjoh na ideju o donaciji slika. Sem toga, moj otac je bio bibliotekar, pa je to i uspomena na njega.

Za sledeću godinu planiram da ponovo pokrenem izložbu polaznica škole slikanja.

A ja da vrijedno radim dva ciklus: Budva u svim mojim bojama i osjećanjima i Pod tudjom maskom lakše se živi. Kada će se izložba pomenutih ciklusa održati zavisi dosta i od epidemiološke situacije ali i moje lične angažovanosti.“

Savjet za mlade umjetnike/ce

Rajka je godinama formirala kreativne aure oko naših nemirnih misli, usmjeravajući ih ka boljem i uspješnijem stvaralaštvu, a ni ovog puta nije izostao njen iskren savjet mladim umjetnicima:

„Savjetovala bih da svako slijedi svoju zvijezdu vodilju u stvaralaštvu. Inteligentna energija će ih posjetiti, i to ne smiju nikako zanemariti, jer slikarstvo traži cijelog čovjeka. Znam da mladi ljudi vole život, ali te dvije stvari ne idu zajedno, mora se biti disciplinovan. I veliki radnik, baš veliki jer slikanje je teško i mentalno i fizički i materijalno. Samo velika božanska ljubav može da održi slikara u svom nastojanju da postigne najbolje. A djeluje opušteno, zar ne? To je zato što nezavisno da li je slikar gladan drugih stvari, ima svoj svijet koji ga ne napušta.“