– Piše: Dušica Miljanić –

Svi mi u životu koračamo po bijeloj kaldrmi po kojoj sami ostavljamo duboke otiske svojih želja i ambicija koje su ikada strujale našim žilama, od prvog pogleda na svijet do zrelog doba, a onda kada se spotaknemo, napravimo salto pa nastavimo hodati na rukama još bolji i još spremniji. 

Baš ovakav put je osjetila i naša glumica Jelena Laban, koja je još kao studentkinja Fakulteta za dramsku umjetnost anagažovana na međunarodnom projektu u Ljubljani.

Upornost i trud koje je sebi nametnula na putu ka pozornici donijeli su joj niz projekata kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj sceni, a to što je krenula hrabro u još jednu sferu života baš u vrijeme pandemije, dalo joj je veću motivaciju da predano uđe u ličnost i navuče ruho uloge koja joj je dodijeljena. 

Učenje i nova razmišljanja

“Mislim da glumac treba da bude uključen u sve one sfere koje ga interesuju, ali i da istražuje i uči što više. Potrebno je i fizički i psihički biti na nivou koji dozvoljava razvijanje u više smjerova. Za glumu, a i ne samo za glumu, mislim da je najbitnije biti spreman za učenje i biti otvoren za nova razmišljanja.”

Pristupanje djelu na manje konvencionalan način i dijalog sa publikom

Disanje, izbacivanje, dikcija. Uz to i pogled, pokret i emocija zadate ličnosti koja se prenosi publici ali i glumčev lični pečat. Sve to treba zapakovati u umjeren trenutak sadašnjosti dok u vazduhu postoji povezanost pozornice i dvorane, glumca i “nijemog partnera”, publike.

“Naravno, publika je bitna, ali, na reditelju je da odluči kako želi da priđe publici. Što se tiče pristupanja djelu, nemam striktno određen način na koji mu prilazim, a prije svega najbitnije je da, u odnosu na rediteljevu ideju i zajedno sa ekipom, ustanovim šta mi je u djelu ili nekoj temi najbitnije.”

Koprodukcija „Nije to to“ u režiji Tomija Janežiča

Problemi dekora, osvjetljenja, pa čak i atmosfere se često stavljaju u drugi plan u odnosu na tumačenje i utisak o samom djelu koji se prenosi auditorijumu.

Pitali smo Jelenu kakav je utisak na nju ostavila koprodukcija “Nije to to”.

“Ogroman utisak – rad na predstavi je bio jako interesantan i zahtjevan. Spajanje glumačke ekipe iz BiH, Srbije i Crne Gore izrodilo je sklapanje divne, složne ekipe koja mi je bitna ne samo zbog predstave, već i zbog mog poimanja kolektiva i partnera – poštovanje i slušanje jedni drugih je neizmjerno dragocjeno.”

Istina ima strukuru fikcije.

“Kroz igranje ove predstave shvatila sam da je moć gledaoca kome je pružena ruka da učestvuje u predstavi ogromna. Utisci publike su bili razni, budile su im se razne snažne asocijacije i osjećanja i bila sam zadivljena pojedinim utiscima. Ova predstava je nešto neuobičajeno, a opet ne ništa što je daleko i što postavlja barijeru. Vjerovatno takva struktura dozvoljava istinu jer je ne nameće.”

Ogoliti umjetnost i svesti je na nove proporcije u izazovnom trenutku kao što je ovaj i za glumca i za reditelja, može se slikovito predstaviti kao elegancija povjetarca dok nosi prašinu, spoj dopadljive nesavršenosti koja je tako živopisna dok igra traje, a kada povjetarac stane ostavlja trag na svakom ćošku.

“Radili smo na predstavi u toku pandemije, dok je većina pozorišta u svijetu bila zatvorena. I sa te strane rad na ovoj predstavi je bio izazov.”

Umjetničko stvaralaštvo i budući podvizi u Novoj godini

Doček Nove Godine nikada nismo nestrpljivije čekali, u nadi da će teški trenuci ostati zakopani sa starom godinom i da ćesnaga volje nastaviti da pokreće u nama razumijevanje, duhovnost i ljubav prema svim ljudima, a najviše prema bližnjima.

Jelena je svoj savršen doček planirala baš sa najbližima i otkrila nam na čemu je sve zahvalna u ovoj godini.

“Ova godina donijela mi je jako bitan rad na predstavi  Nije to to, kao i na predstavi  Posjeta u Crnogorskom narodnom pozorištu. Oba iskustva su mi jako značajna iz različitih razloga; svakako sam iz oba učila o snalaženju, kreativnosti i saradnji. A od 2021. očekujem da će mi pružiti još interesatnih iskustava u pozorištu i, jako bih voljela, na filmu.”

A nije izostala ni njena poruka podrške mladim umjetnicima: “Znam da je teško i zato samo treba da nastavimo da “plivamo” i da ne odustajemo.”