– Piše: Darko Šćepanović –

Tačno je da se bogatstvo jedne države ogleda u njenim rezervama zlata. Međutim, zlato koje za nju najviše sija se uopšte ne skladišti u banci. Ne. To zlato su njeni građani koji je čuvaju i nose u srcu ma đe bili. To su mlade dame i gospoda koji kroz sport, kulturu, nauku ili umjetost šire glas o našoj Crnoj Gori na svim meridijanima.

Portal Pozornica.me je imao priliku da razgovara sa takvim jednim zlatnim momkom, svojevremeno vunderkindom, mladim podgoričkim violinistom Igorom Pejovićem koji nam je otkrio njegove utiske o godini na zalasku.

1. Mladi umjetnici, poput tebe, širom svijeta se suočavaju sa, čini se, nikad većim izazovom u karijerama. Reci nam kako ti provodiš vrijeme odvojen od orkestara i koncertnih podijuma?

– Nastupam u kontinuitetu od pete godine i prvi put sam ideju nastupa sagledao sa veće distance. Stekao sam nove utisake u tom pogledu i takve stvari me čine neizmjerno srećnim.

Moj odgovor je da sam vrijeme proveo produktivno, naročito uzevši u obzir specifičnost mojih godina kada je u pitanju umjetničko sazrijevanje. 

2. Kažu da si bio vunderkind. Školovao si se u prestižnim evropskim obrazovnim institucijama i sarađivao sa brojnim umjetnicima svjetskog kalibra. Međutim, da li si u ovom periodu, možda, otkrio i neki svoj drugi talenat koji zbog violine nije mogao doći u prvi plan?

– Violina jeste glas koji sam izabrao za obraćanje široj javnosti. Moja interesovanja vremenom su išla ka širini više nego ka samom instrumentu. Cijela lepeza ”interesovanja” na kraju se može čuti kroz zvuk instrumenta, sto je neminovnost svih koji se bave umjetnošću. To je ono što želim da do kraja formiram kada je u pitanju odnos instrumenta i ostalih interesovanja. Svakako, kada pričamo o širim interesovanjima/aktivnostima, ona ostaju usko vezana za kulturu i muziku.

3. Baviš se humanitarnim radom i znam da si aktivni član „Rotaract kluba Podgorica“. Reci našim čitaocima nešto o toj organizaciji i tvoje utiske koje imaš o omladinskom volonterizmu?

– Rotarakt je, po mom mišljenju, jedna od najsjajnijih društvenih ideja XX vijeka. Sve mlade koji čitaju ovaj razgovor, upućujem na informisanje o ideji rotarija/rotarakta. Moja želja je da rotarakt bude što prisutniji u javnosti i da u cjelosti oslikava prostor za koji je vezan. Meni lično, „Rotaract klub Podgorica“ je donio mnogo radosti i on je nesumnjivo integrisan u moje lično sazrijevanje. Zbog toga želim da pozdravim sve članove, i one koji su to bili.

4. Nova 2021. godina kuca na naša vrata. Jesi li već sastavio spisak novogodišnjih želja i koje su to?

– Lični period mi se rijetko podudari sa kalendarskim satom pa spisak želja dopunim u neskladu sa Gregorijanskim kalendarom. Uglavnom, u sljedećoj godini svima bih poželio da svedu brige na minimum i da uživaju u stvarima koje se dešavaju i van spiska želja.

5. Za kraj – šta poručuješ čitaocima portala Pozornica.me u Novoj godini?

– Poručujem da prate Pozornicu.me, a Pozornici.me puno uspjeha u daljem radu!