– Piše: Aleksandra Govedarica –

U čast čekanja Nove 2021. godine, ali i ispraćaja stare 2020., razgovarali smo sa slikarkom Bosiljkom Bakočević o njenim utiscima o ovoj godini i očekivanjima od sledeće.

1. Ova godina je bila veliki izazov za profesije umjetnika. Da li se možete osvrnuti na istu sa aspekta poslovnog plana?

– Drago mi je što ste upotrijebili riječ – izazov jer upravo je to i bila ova godina. Natjerala nas je da pogledamo svijet iz drugačije perspektive i malo više cijenimo ono što imamo ili što smo imali. Meni, kao umjetnici, ostajanje kod kuće i distanca nije teško pala jer sam imala više vremena za stvaranje. U početku, nametnuta tišina je bila teška ali kasnije je postala prirodno stanje. Ovdje prije svega mislim na okruženje. Živim u Boki Kotorskoj koja je tokom ranijih turističkih sezona bila prepuna turista toliko da nismo imali ni jednu drugu misao u glavi osim one kako da se mimoidjemo sa njima u gradu. Ove godine, dobila sam priliku da iznova upoznam njene ljepote i vratim se slikanju na otvorenom. Poslovni plan nisam imala. Inače ga nemam jer u umjetnosti, teško se može bilo šta planirati (barem ja ne znam kako). Promocijom na društvenim mrežama moje slikarstvo je našlo put do potencijalnih kupaca ali i to se desilo spontano. 

2. Šta Vas je najviše motivisalo tokom pandemije?

– U fokusu mog stvaranja je priroda. Reagujem na svjetlost i opijaju me forme i boje koje upoznajem posmatranjem biljaka, prije svega. Povratak prirodi me je vratio sebi.

3. Da li ste pronašli malo vremena za sebe i svoje hobije, koji su dugo čekali po strani?

– Našla sam više vremena da se posvetim baštovanstvu i uzgajanju cvijeća. U mojoj kući i na balkonu nalazi se mnogo biljaka i one su moj mali raj koji me okružuje dok pijem prvu jutarnju kafu.

4. Kakva su Vaša očekivanja od sledeće godine?

– Očekivanja od sledeće godine nemam. Mislim da je najbolje tako. Neka ona samu sebe stvara. 

5. Šta biste poručili čitaocima našeg portala u Novoj godini?

– Da budemo što ljubazniji jedni prema drugima, na ulici, u prevozu, sa ukućanima, prijateljima a i sa onima koji to nisu. Samo tako, zajedno, ćemo pregurati teška vremena.