– Piše: Sofija Drakulović –

Naša filmska režiserka Marija Perović, za naš portal, govori o sedmoj umjetnosti u Crnoj Gori i crnogorskom kandidatu za Oskara, filmu ,,Grudi“.

Koliko pažnje se poklanja filmskoj umjetnosti u Crnoj Gori?

– Ono sto raduje je postojanje Filmskog centra Crne Gore, koji svoj posao u kontekstu koprodukcije, promocije, i afirmacije crnogroskog filma, kao institucija osnovana prije nekoliko godina, radi jako dobro. Svjedok sam, zbog prilike da putujem sa filmom „Grudi“,i  u ovoj covid godini, na neke festivale i  lično, pohvalama koje dobija i FCCG i Sehad  Čekic, kao direktor. A one stižu i sa sesija Euroimage-a i od direktora institucija u regionu. Rijetkost je na pravom mjestu imati prave osobe, i uvijek sam ponosna kao jedna od prvoboraca savremenog crnogorskog filma ( odnosi se na „Opet pakujemo majmune“) kada to čujem . Reći cu da je aktivnost, znanje i stručnost koja stoji ispred FCCG apsolutno prepoznata u insotranstvu, a samim tim se prepoznaje i crnogorski film. Sve više je uspješnih filmskih djela različite dužine i ciljne grupe, u različitim „produkcionim“ fazama koji prolaze na konkursima. Tako da kolege konačno imaju priliku da rade sa svrhom , u kontinuitetu i sa smislom. A mi smo kao publika, raznorodni i kritični, za razliku od Česke i, na primjer, Srbije gdje publika jako voli domaći film. Mi smo lijeni i da odemo u kino, i skloni smo da naše kritikujemo.Premda ovo nije lično iskustvo, „Grudi“ su igrale pet nedjelja u Cineplexx-u, a ne bi izdržale jer je Cineplexx u surovom lancu bioskopa, da nije bilo interesa. Ja se lično zahvaljujem publici, ali mnogo dobrih, uspješnih mladih kolega, ne može da se pohvali sličnom situacijom i iskustvom, jer naša publika , odmah proziva domaće i bez uvida i upliva da li se slično misli i razmišlja u svijetu, i da u tom istom svijetu postoje razliciti ogranci i plasman filmova. Apsolutno se mora raditi na animiranju publike i distribuciji domaćeg filma, čak i na javnom servisu, po uslovima koje kao takav zaslužuje.

Šta može da doprinese razvoju filma na ovim prostorima?

-Djelimično sam vam odgovorila. Pored navedenog, dodatni vidovi poreskih olakšica, produkcija filma u zakonima nije prepoznata kao ulaganje, i stvaranje, zapošljavanje i angžman ljudi za razliku od, na primjer, nekih djelatnosti u poljoprivredi… Samo ih treba prepisati od pravnih sistema koji ih imaju u zakonskoj regulativi… Razvoj bioskopa, ozbiljnih festivala, animacija publike…tzv. film industry programi i radionice, osposobljavanje za rad raznih i neophodnih sektora u procesu proizvodnje (maskera, šminkera, majstora svijetla, skriptera, dekoratera, garederobera)…jer je produkcija i najkraćeg filma angžman od desetak ljudi, po kadru od kojih svako treba da zna šta i kako radi.Publika se bavi finalnim proizvodom, ali sve navedeno pomaže i drugim djelatnostima, koje mogu da pomognu funkcionisanje i budžetu, a ne samo promociji male i lijepe države Crne Gore.

Da li mislite da ima dovoljno kulturnih događaja koji su posvećeni filmu?

-Ne mislim da ih ima. Kada ih ima nisu kontinuirani , nego su slucajni…krenu, pa se ugase…Pored Filmskog Festivala Herceg Novi/ Monetengro Film festivala, istakla bih Underhill koji ima razlicitu vrstu finansiranja i podrske of FFHN/MFF i neupitan je zbog prepoznatljivosti i ozbiljnog rada osnivača i saradnika, ali nema garantovanu podrsku kao FFHN , ostalo su izuzeci i prilike, ali s obzirom na veličinu države, svaki naš festival istinsku svrhu ima ako je i medjunarodni, sto se polako dešava i prepoznaje. Ali može tu još dosta toga da se uradi. Publika voli festivale. Često su poput modnih revija, važno je da vas vide, a to jeste važan mentalitetski segment koji treba iskoristiti.

Da li je Crna Gora povoljno mjesto za posao reditelja?

-Jeste. Zbog geografije, darotivih glumaca, mogućnosti da neke stvari riješite brže u samom procesu. Nije, zbog nemogućosti da neke stvari uopšte riješite. Ali kao inspiracija je neiscrpna. Raznovrstan, zaista multikulturalan i po mnogočemu specifican prostor, sa takvim razlikama koje malo gdje imate. Kao prostor za polazište, je neiscrpan kapital. Koliko kapitalisti koji bi valjalo da se uključe i pomognu to prepoznaju, e to je poseban aspekt priče.

Koja je ideja filma ,,Grudi“ i otkud inspiracija?

-Svako ima pravo na svoj odluku…Preciznije, svaka žena ima pravo da odluči sa sobom šta hoće…U nespremnosti žena i muškaraca na ovim prostorima da odluče, urade i snose konsekvence. Dobre ili loše. Pretpostavljam da je sama priča projekta već poznata, ali ako ne uzmemo naše živote u svoje ruke, bolest će nas savladati.

Koliko je proces stvaranja filma trajao i da li je bilo naporno?

-Ukupno, realno, tri godine, misaono i u procesu kreacije i stajanja sedam…A naporno, jeste. I uzbudljivo, i lako, i teško, i lijepo i nepremostivo. I riješeno. I prije svega posvećeno. Ali ja naivno mislim da je tako sa svakim poslom koji se voli. A ako volite posao koji radite, onda je lijepo. I dobro, kako god da je.

Kakva su očekivanja s obzirom na to da ste crnogorski kandidat za Oskara ?

-U pismima koje dobijamo od Američkih agenata koji se nude, konačno sam pronašla pravu riječ. Ova faza se svuda zove Oskar entry…ili nacionalni kandidat. A ima preko 100 filmova. Eventualna očekivanja vezana za Grudi su da se otvori novo tržiste, makar u naznaci. Ali kandidatura je ozbiljan posao, na plasmanu i promociji koji neki kandidati već odavno rade. Konkurencija nam je na primjer i Andrej Končalovski. Gledala sam film, mislim da zaslužuje Oskara. Radio je u Americi, i to kvalitetno, radio je u SSSR, sada u Rusiji, briljantan reditelj…Čast je biti, na primjer, na istoj startnoj poziciji sa filmom Dobri drugovi. Čast je i predstavljati Crnu Goru, sa malim, ljudskim, emotivnim filmom…o ženama. Univerzalnim, van mitova, i eto, to mi je lični izazov. I da, očekujem da se Kalifornija izbori sa Covidom, i da cemo moći, nadam se vakcinisani do tada i da otputujemo.

Da li Vam se u doba korone rađa ideja za neki novi film?

– Korona nam je donjela u CG razne situacije, za film dosta zahvalne…na primjer, srednjevjekovno razmišljanje u kojem nema pandemije, i predvodnici tog ugla gledanja koji od covida i umiru. A sljedbenici ni ne povezuju. I ljudi, gomile ljudi na Black friday dogadjaju, i gomila zabrana. Ali teško je u ovom vremenu, naći protagonistu, a ja ne volim filmove bez klasičnih protagonista sa svim manama…ne vidim protagonistu. Njega moram da izmislim, a sve ono što se na dnevnoj bazi dešava toliko je suludo, da je sve što bih izmislila, suvoparno. A za to mi treba višak smiselnog vremena, koje već dugo nisam uspjela da ukradem od drugih za sebe.