U nedjelju, 13. Septembra  2020 godine, na sceni između crkava u Starom gradu  je izvedena budvanska premijera predstave “Upotreba čoveka”, po romanu Aleksandra Tišme, a u režiji Borisa Liješevića, koprodukcija JU „Grad teatra” Budva, Novog tvrđava teatra, Novosadskog pozorišta/Újvidéki Színház i East West centra iz Sarajeva.  

Tokom dva sata trajanja predstave, publika se upoznala  sa vremenom u kojem je svjetom vladao fašizam, i  sa uvjek aktuelnom  upotrebom čovjeka, do koje vode radikalne ideologije i nagoni najgore vrste. Sve to utiče na sudbinu  Vere Kroner, djevojke iz bogate trgovačke jevrejske porodice, koja je deportovana u Aušvic. Vera preživljava, jer logorsko vrijeme provodi u “kući radosti”, bordelu u kojem joj seksualne usluge koje pruža SS vojnicima, produžavaju život i odlažu put u krematorijum.

Tu počinje pitanje kojim se predstava bavi – Šta je sve čovjek i šta može postati, koliko ga mijenjaju okolnosti, kako se  prilagodi na zlo… Da li treba preživjeti kada se cijeli tvoj svijet raspadne i nestane ili je bolje i  časnije  nestati zajedno sa njim? Svaki put kada se menjaju društvena uređenja, dođu tragična ratna i poratna vremena, ruše vrednosti i grade nove, traži se jasna odluka, preživjeti ili ne.

“Čitajući roman, imali smo utisak da čitamo neke savremene hronike i da dobijamo poruke za naše vrijeme. Jedna od najznačajnih takvih je koketiranje sa opasnim idejama koje svoj korijen imaju u fašizmu, a završavaju se u gasnim komorama. Sve nas je podsjećalo na ratove koje pamtimo. Zato je predstava u Sarajevu snažno rezonovala. Kako su samo razumjevali te ljude koji se do zadnjeg časa nadaju da ludilo ne može biti jače od razuma, a kada shvate da nije – već je kasno. Već kucaju na vrata i vode nas. Rat je uvek jedan te isti, gdje god bio. Povodi su različiti, ali se uvek svede na isto”, riječi su reditelja Liješevića o predstavi.

Baš ovo možda i objašnjava zašto je ova predstava u Budvi imala takav odjek, ne samo zbog reditelja i njegove veze sa Budvom, ili činjenice da je publika zbog epidemiološke situacije bila uskraćena za kulturna dešavanja već i zbog okolnosti da se kroz sva dešavanja u Budvi koja su se odigrala posljednjih mjeseci,  dogodio i jedan oblik upotrebe čovjeka.

Iako je, zbog epidemioloških uslova, bio smanjen broj publike, energija glumaca je izazvala dugotrajan i buran aplauz, koji ih je izveo na bis četiri puta.  

U predstavi igraju: Emina Elor kao Vera Kroner – devojka , zatim  žena koja preživi pakao Aušvica, a na pitanje kako je preživjela,  odgovori sa “Bila je potrebna volja”;  Draginja Voganjac koja igra više uloga: Gospođicu, Komšinicu,  komandantkinju Kuće radosti;  Jugoslav Krajnov, Dušan Vukašinović, Ognjen Nikola Radulović, Aljoša Đidić i Ognjen Petković. Dramatizaciju romana su uradili Boris Liješević i Fedor Šili, dramaturgiju Fedor Šili, muziku za predstavu je komponovao Stefan Ćirić, kostime je osmislila Marina Sremac, a scenografiju Željko Piškorić.

“Upotreba čoveka” je na programu 34.festivala Grad teatar još 14. i 15.septembra.