Izvor: Onogošt.me

Dozvolu za ponovno vraćanje kulture u život pod maskama, nakon višemjesečne pauze, dao je Institut za javno zdravlje, međutim, po svemu sudeći Nikšićani će na žive kulturne događaje morati još da pričekaju.

Susret sa publikom i scenom željno iščekuje glumac Nikšićkog pozorišta Nikola Vasiljević. Od marta kada su institucije kulture zatvorile svoja vrata za posjetioce, pa privremeno opet otvorile, Nikola je odigrao jednu predstavu sredinom juna u Kotoru i uspio da se kratko vrati daskama koje život znače.

„Glumac je glumac u onom najpotpunijem smislu onda kada glumi, ovako bez obzira što postoje i drugi načini kreativnog izražavanja u kojima nalazim ispunjenje, ipak je glumačka igra, bilo da je to u pozorištu ili u drugim medijima, ono sto glumca čini glumcem“, priča za portal Onogošt Vasiljević.

Pauza uzrokovana koronavirusom, ističe, da mu je prijala sve do jednog trenutka, onda je sve, kako kaže, pokazalo mnogo goru stranu.

„Po cijenu zaštite zdravlja i života ukinuli su ono što životu daje smisao, a to je pitanje slobode i onda čovjek shvati da sloboda nije data, nego se za nju mora boriti. Korona je tu, ljudi se razbolijevaju, umiru, isto kao i od drugih bolesti, od drugih se možda i više umire, pa se svi ponašuju kao da to ne postoji“, pojašnjava Vasiljević, koji broji preko 15 godina glumačkog staža.

Sve glasnije poruke umjetnika da se povratak kulturnog života mogao i morao omogućiti mnogo ranije, Nikola snažno podržava pronalazeći značaj kulture u Čerčilovim riječima: „Kada je premijer Velike Britanije, Vinston Čerčil,  za vrijeme Drugog svjetskog rata, pozvao svoje ministre da pita iz kojih resora da prebace novac da se kupi oružje za odbranu od Hitlerove vojske javio se ministar kulture i ponudio njihov budžet, a Čercil mu je na to odgovorio: „A šta vi mislite da mi ovdje branimo, ako ne kulturu?““.

Upoređujući sa okupljanjama u lokalima, prevozom putnika u autobusima, skupovima, Vasiljević ne vidi nijedan objektivan razlog zašto bi 100 do 200 ljudi u sali, ili 20 do 50 na snimanju predstavljalo epidemiološku bombu.

Repertoar Nikšićkog pozorišta isplaniran na duži vremeski period dolaskom korone morao je biti otkazan, direktor te kulturne ustanove, Zoran Bulajić ne krije žal zbog toga, međutim, jasan je da je u ovim uslovima nemoguće realizovati pozorišnu djelatnost i produkciju.

„Tu postoje dva problema zbog zdravstvene bezbjednosti, a sa druge strane zbog komercijalnih i finansijskih efekata. Pozorišna djelatnost je izuzetno skupa. Finansijski je neizvodljivo realizovati pozorišni repertoar bez punih kapaciteta“, kazao je Bulajić.

Upoređujući sa Crnogorskim narodnim pozorištem, koje je publici ponudilo sadržaje, Bulajić navodi, da je njihova prednost matični ansambl od 35 glumaca, dok Nikšićko pozorište ima četiri glumca.

„Takvi pokušaji bili bi minimizirani u odnosu na ono što je uspjelo da uradi Crnogorsko narodno pozorište. Svako angažovanje glumca sa strane u Nikšićkom pozorištu prate ugovori za pripremu predstave i kasnije ugovor za izvođenje, a ti honori su poprilično visoki. “, pojašnjava Bulajić.

Iako je Institut za javno zdravlje dozvolio prisustvo do 50 gledalaca u zatvorenom prostoru, Bulajić se pita kojih 50 gledalaca bi dobilo priliku da prisustvuje kulturnim događajima, te to vidi kao selektivno određivanje.

„Makar bez polovine kapaciteta koje omogućava sala Nikšićkog pozorišta, nemoguće je i neizvodljivo u više pravaca bilo šta realizovati, dok se epidemiološka situacija ne stabilizuje koliko-toliko“, kazao je Bulajić.

Kako je koronavirus otkazao mnoge kulturne festivale u regionu, u ovom trenutku, zbog epidemiološke situcije, Bulajić navodi, da je dovedeno u pitanje održavanje 17. izdanja Međunarodnog festivala glumca.

Nikšićko pozorište je decenijama unazad darivalo publici i gradu godišnje od 130 do 150 programa iz tri produkcije: pozorišne, filmske i muzičke, od čega je kroz plasman ulaznica ostvarivao prihod od 40 do 50 hiljada i tako uspijevao da finansira pozorišnu umjetnost, sada je sve, tvrdi Bulajić, povuklo ogromne posljedice.

Prazne sale, tribine bez publike, zaključana vrata kulturnih ustanova mjesecima unazad navode na pitanje kakve će posljedice ostaviti po kulturni život u gradu pod Trebjesom?