– Autor: Darko Šćepanović –

Velika je istina da su umjetnici jedne države njeno najvrijednije blago. Sa pravom se može kazati da je istinski posvećen/a umjetnik/ca esencija onog najljepšeg u nekom društvu. Na veliku radost, i crnogorsko kulturno nebo obiluje takvom esencijom. Ne od juče već odavno. Portal Pozornica.me je razgovarao sa Vanjom Jovićević, mladom i uspješnom crnogorskom glumicom. Vanja je svestrana i vrlo talentovana glumica mlađe generacije koja je zapažene uloge ostvarila i u pozorištu i na filmu, a nepodijeljenu posvećenost svom pozivu krunisala je značajnim nagradama. Naš portal joj želi još mnogo novih uspjeha i let ka još daljim i sjajnijim zvijezdama.

Pozorišta širom svijeta su bila primorana da, usljed pandemije korona virusa, obustave svoj rad. Recite nam kako ste Vi provodili vrijeme dok su „daske koje život znače“ čekale svoju pubilku?

– Uz sve poteškoće koja nam je donijela ova era pandemije, zaista sam se trudila da maksimalno budem fokusirana na pozitivne stvari i da budem srećna što su ljudi koje volim i koji me vole tu, živi i zdravi. Po prirodi sam jako radoznala, volim da učim nove stvari tako da nevezano za ovu situaciju moj život nije previše drugačiji nego ranije. Ispunjava me kada sam produktivna, ne dozvoljavam sebi da budem u zoni komfora, uvijek idem dalje, jer učenje nikad ne prestaje i radom na sebi sam naučila da budem još vise zahvalna.

Otkud potiče Vaše interesovanje za glumu?

– Uvijek kažem da je muzika moja prva ljubav i jednostavno jedna umjetnost me je dovela drugoj. Shvatila sam da osjećam nevjerovatnu potrebu i želju da gluma postane dio mog života i da bez toga nikada neću biti potpuna. Kako sam odrastala tako je i rasla moja ljubav prema glumi, nisam mogla provoditi svoje vrijeme, a da to nije bilo vezano za pjevanje, sviranje, čitanje, pisanje, plesanje i jos mnogo drugih aktivnosti koje su vezane za umjetnost generalno. Najviše se osjećam živom kada radim svoj posao.

Da li postoji neki Vaš talenat koji, zbog glumačke karijere, nije došao do izražaja?

– Ne. Gluma je takva da svaki talenat više je ogroman plus. Neke uloge zahtijevaju određene vještine koje zbog moje svestranosti u velikom broju posjedujem. Baš zahvaljujući glumi svi moji talenti  dolaze još više do izražaja i to je zapravo najbolji način na koji sam upoznala sebe.

Vi ste glumica koja je već na samom početku svoje karijere ostavila nevjerovatan utisak na publiku CNP-a kroz ulogu Zorke Petrović u predstavi „Šćeri moja“. Kako to objašnjavate i kako je rad na pomenutoj predstavi uticao na Vas?

– Iako se zbog pandemije predstava „Šćeri moja“ nije dugo igrala, nevjerovatno je koliko ljudi zaista i dalje nose jake utiske i koliko to neizmjerno utiče na mene. Nikada ne mogu da se dovoljno zahvalim ljudima na divnim riječima koje mi upute. Prije svega, to je jedan sjajan dramski tekst koji je došao u prave ruke sa pravom podjelom. To je moja prva uloga, koja je pri tom jako zahtjevna, slojevita i kompleksna. Rad na predstavi se ne završava premijerom, naprotiv. Igranje ove predstave je za mene zaista jedan ogroman glumački aktivitet koji mi je pomogao da sazrim i rastem kao glumica.

Šta je zajedničko, a šta razlikuje Zorku i Vanju?

– Sigurno je da ima dosta toga i zajedničkog i različitog, ali Zorka kao uloga koju igram mi u potpunosti pripada, i mojoj krvi i snazi i temperamentu.

Čuveni njemački kompozitor Ludvig van Betoven je zapisao: „Odličan umjetnik je najvrijednije blago nacije“. S obzirom na to da ste Vi jedna od najuspješnijih crnogorskih umjetnica, recite nam koliko država Crna Gora cijeni svoje „blago“?

– Mislim da je kultura generalno zapostavljena i da se ne pridaje značaja izuzetno talentovanim ljudima koji su iz svijeta umjetnosti uopšte. Opet, postoje ljudi koji se zaista bore, uvažavaju i angažuju umjetnike i samo zbog njih ne mogu biti nezahvalna. Što se tiše pozorišta, itekako sam dobila puno prilika, ali sam svaku i opravdala. Istina je da situacija može biti daleko bolja, ali sve je zapravo do nas samih, koliko mi cijenimo sebe, to je mnogo veći problem.

Šta to glumu čini drugačijom u odnosu na druge umjetničke profesije?

– Svaka umjetnost je posebna i drugačija za sebe. Mislim da ne postoji odgovor po čemu se razlikuje od drugih umjetničkih profesija ili ga makar ja ne znam. Svako kroz umjetnost koju je izabrao stvara, kreira, mašta, osjeća i pretvara viziju u istinu.

Kako Vi definišete uspješnog/u glumca/icu?

– Po mom mišljenju jedan uspješan/a glumac/ica je neko ko, uz svoj raskošan talenat i prilike koje mu se pružaju, prije svega poštuje svoju profesiju, neumorno i neprestano radi na sebi, ko pruža dobar primjer i neko ko je nepresušan izvor inspiracije drugima.

Sa Vanjom smo razgovarali i o njenom djetinjstvu, razmišljanjima, utiscima…

Vanja, kada na trenutak vratite vrijeme, čega se najviše śećate iz djetinjstva?

– Uvijek sam samoj sebi pred očima, živahna i jako mršava djevojčica sa dugom kosom i ranama i modricama po cijelom tijelu. Bila sam jako radoznalo dijete koje je imalo hiljadu pitanja i potpitanja. Čuvam čak i jedan kofer uspomena u kojem su stvari koje me vežu za taj period. Imala sam divno djetinjstvo, proživljeno baš kako treba.

Šta mislite o današnjoj čitalačkoj kulturi mladih? A koju ulogu imaju knjige u Vašem životu?

– Istina je da su se razvojem novih medija i pojavom društvenih mreža promijenile mnoge stvari i da je sama revolucija interneta doprijenila tome da mladima bude rasuta pažnja na sve strane. Sigurno je da postoji veliki procenat mladih koji nemaju želju ni za knjigom, ni za obrazovanjem, ali svako ima svoj put i ne treba vršiti pritisak niti osuđivati. Isto tako mislim da postoji i veliki procenat njih kojima sve to nije ugrozilo želja za čitanjem, pa samim tim i širenjem čitalačke kulture među mladima. Mene lično ćete prije vidjeti u knjižari, nego na nekom provodu, obožavam da čitam, da kupujem kao i da poklanjam knjige. Želja mi je da jednog dana imam ogromnu biblioteku za koju ću sa ponosom reći da je cijela pročitana.

Kakav je Vaš doživljaj putovanja?

– Putovanja su moja najveća strast. Dugo nisam putovala zbog situacije koja nas je zadesila, ali sam zbog toga bolje upoznala svoju zemlju koja je izuzetno autentična po svojoj prirodnoj ljepoti. Ispuni me kada otkrijem novo mjesto, bilo da je to u državi gdje živim ili kilometrima daleko. Za mene putovanje nije izležavati se i uživati na nekom šanku u bazenu, vec istraživati, vidjeti i upoznati nove neobične kulture, ljude kao i mjesta koja su istorijski značajna ili prirodno neopisiva i nestvarna. Naša planeta je puna čuda koja treba i vidjeti i osjetiti i na taj način se obogatiti i iskustvom i znanjem.

Može li umjetnost zaista promijeniti svijet?

– Ako se vratimo vjekovima unazad vidimo da postoje umjetnici iz raznih sfera koji su ostavili snažan pečat i koji su samim tim zapisani u istoriju umjetnosti. Zahvaljujući njima, umjetnost je evoluirala, pa samim tim i svijet. U svakom slučaju umjetnost uvijek oplemjenjuje.

Za kraj – šta poručujete čitaocima/teljkama portala Pozornica.me?

– Čuvajte i brinite o ljudima koji vas vole i koje volite.