Dramski program XXXV festivala “Grad teatar” nastavljen je sinoć (18. avgusta), a na sceni između crkava izvedena je predstava “Upotreba čoveka”, po romanu Aleksandra Tišme, a u režiji Borisa Liješevića. Riječ je o prošlogodišnjoj koprodukciji JU „Grad teatar” Budva, Novog tvrđava teatra, Novosadskog pozorišta/Újvidéki Színház i East West centra iz Sarajeva.

Dramski pisac Almir Imširević o predstavi je, između ostalog, napisao: “Da su o stradanju ljudi u Drugom svjetskom ratu napisane samo tri knjige, a da su njihovi autori Danilo Kiš, Đorđe Lebović i Aleksandar Tišma, bilo bi dovoljno. Njihovi savršeni rukopisi, osjećaj svijeta, razumijevanje čovjeka, ljudskog zla sa jedne i bola sa druge strane, nude „priručnike za upotrebu svijeta“, ali naša nesreća se prepoznaje u prostoj činjenici. Mi svijet ne „čitamo“, ni abecedu nismo savladali, rečenice sričemo sa mukom i mnogo toga nam nije jasno. Zlonamjerni, ili da ne budemo pregrubi, nazovimo ih površnim, u predstavi Borisa Liješevića „Upotreba čovjeka“, rađenoj po knjizi Aleksandra Tišme, ne vide vezu sa vremenom u kojem živimo, te sa mukom tragaju za kontekstom, tom tako dragom riječju kojom sve priče pokrivamo kao vojničkim ćebetom. U pitanju je reditelj koji nas neprekidno podsjeća na teme od kojih sklanjamo pogled; ne pristaje na samozavaravanje i površno znanje. Boris Liješević nam u lice „baca“ literaturu, čini da se zastidimo vlastite „nepismenosti“ i površnog čitanja. On, u svakom svom projektu, glumački an – ambl i autorsku ekipu, pretvara u „čitače“, a saradnicima, baš kao i publici, daje mogućnost da postanu ljudi / knjige iz „Farenhajta 451“, one uznemirujuće priče Reda Bredberija o spašavanju svijeta – pamćenjem literature. „Upotreba čoveka“ je prirodan nastavak priče o „Čitaču“. Centralni likovi, u obje predstave, jesu žene; u jednoj je Hana, bivša čuvarka u nacistič-kom logoru, u drugoj Vera, logorašica. Odlično izvajani dramski likovi, vješto ispisan dijalog, čini vidljivijim žene, te reditelj uvjerljivo progovara o svevremenskom problemu bivanja „slabijim polom“, onog kojem dodatni identiteti, religijski ili ideološki, postaju tek okovi, zatvorski lanci, kostim neprikladne veličine i boje. Rukopis Borisa Liješevića je „ženski“, na najbolji mogući način. On ne imitira, ne podražava viđeno, ne ponavlja, on uvijek pokušava jedno te isto – razumjeti, dokučiti bol drugog. Drugog, ali bliskog.”

Na 5. festivalu “Šabačko proleće” u organizaciji Šabačkog pozorišta, u oktobru mjesecu, nagradu za najbolju žensku ulogu u predstavi žiri je dodijelio Emini Erol za ulogu Vere Kroner. Elor je istakla da joj je žao što ova predstava nije više igrana u posljednjih godinu dana, nakon prošlogodišnje premijere na Gradu teatru.

“Igrali smo je možda jedanaest puta, htjeli smo da odigramo u Novom Sadu premijeru koja se nije desila, nadam se da će se dogoditi. Drago mi je što smo imali lijepe pozive na festivale i što je festivalska publika pogledala predstavu. Pored nagrada, najbitnije je da publika živi ovu predstavu, da diše sa njom, da je voli i da ide sa nama. Toliko smo se udružile Vera i ja da mi ne pada toliko teško glumiti taj lik kao što se čini da je teška uloga. Volim ovu Veru, žao mi je i saosjećam sa njom.”, izjavila je Elor.

Posebno priznanje ansamblu i koproducentskim kućama je i to što je predstavi „Upotreba čoveka“ na istom festivalu dodijeljena i Nagrada publike. 

Predstava je u junu osvojila i četiri nagrade na 25. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu “Bez prevoda” održanom u Užicu. Boris Liješević je nagrađen za režiju „Upotrebe čoveka“, kao i predstave „Čitač“, uz obrazloženje da je u njima „uspješno povezao sredstva nekadašnjeg ekspresionizma sa modernim scenskim jezikom“. Članovi žirija dodijelili su priznanje za najbolju scenografiju Željku Piškoriću, a Marini Sremac za kostimografska rešenja, dok je nagrada za najboljeg mladog glumca, kao i nagrada Politike „Avdo Mujčinović“, dodijeljena Aljoši Đidiću koji je kazao da ga nagrade posebno motivišu.

“Motivišu me iz razloga što sam ih dobio za predstavu koju jako volim, koju jedva čekam da igram i koju bih volio da igram svakog dana, ako je moguće. Nagrade me motivišu i na dalji rad, na još veću posvećenost bavljenju sobom, piscem i pozorištem na ovaj način, pogotovo kako to reditelj Boris Liješević radi, u takav rad sam zaljubljen i uvijek sam mu predan. Rijetko kad se desi da se spoje dobar reditelj i dobra ekipa, autorski tim. Ja sam imao sreće da učestvujem u ovakvom procesu  gdje je ekipa predana radu, gdje Boris sa svojom čestitošću koju nosi i ljubavlju koju ima u sebi vrlo lijepo to vodi i prenese na nas da se uvijek spojimo oko ovog komada i ovog pisca.

Predstava „Upotreba čoveka” traje dva sata, tokom kojih se, kako je navedeno u pratećem materijalu, govori „o svijetu kojim je zavladala vjerska, rasna, politička i svaka druga netrpeljivost. Ludilo se širi, a ljudi se nadaju da ono neće stići do miroljubivog Novog Sada i da Evropa i svijet neće dozvoliti širenje nacizma te ne preduzimaju ništa, iako im sve govori da treba bježati i spasavati se. Sigurni su da razum uvek na kraju nadvlada. Glavna junakinja Vera Kroner, djevojka iz bogate trgovačke jevrejske porodice, biva deportovana u Aušvic 1943, sa svojom i ostalim jevrejskim porodicama. Vera jedina preživljava, jer logorsko vrijeme provodi u “kući radosti”, bordelu u kojem im seksualne usluge koje pružaju SS vojnicima, produžavaju život i odlažu put u krematorijum. Pitanje kojim se bavi predstava jeste da li treba preživjeti kada se cijeli tvoj svijet raspadne i nestane? Nije li bolje, časnije i pametnije nestati zajedno sa njim? Da li se treba boriti za život ako poslije toga slijede traume i slike najgorih užasa, koje se vraćaju i ne daju mira. Ima li tada više smiraja, doma? (…) Šta je sve čovjek i šta je sve u njemu, bilo je glavno pitanje tokom rada na ovoj predstavi. Čovjeka mijenjaju okolnosti. Prilagođava se. Postaje ono što vrijeme od njega traži. Ovo je priča o potrazi za izgubljenim životom, koji se nikada nije ni desio.”

Dramaturgiju je uradio Fedor Šili, muziku Stefan Ćirić, a u predstavi, pored Emine Elor i Aljoše Đidića igraju i Draginja Voganjac, Jugoslav Krajnov, Dušan Vukašinović, Ognjen Nikola Radulović i Ognjen Petković. 

Predstava je na programu i večeras, 19. avgusta, na sceni između crkava u 21 sat.