Književni program XXXV festivala “Grad teatar” nastavljen je sinoć (6.avgusta), a gošća večeri je bila prof. dr Jasmina Ahmetagić.

U ovoj godini, u okviru književnog programa, Grad teatar obilježava i dva značajna datuma za istoriju književnosti. Kako su 1821. godine rođeni Fjodor Mihailovič Dostojevski i Šarl Bodler, čije su književna interesovanja i u temama i u formama odredile puteve potonje književnosti, na Trgu pjesnika će biti obilježeni ovi datumi tematskim predavanjima u domenu savremenih tumačenja. S tim u vezi, prve večeri ovog mini ciklusa, prof. dr Jasmina Ahmetagić je govorila o umijeću pripovijedanja i razumijevanju svijeta i čovjeka u djelima Fjodora Mihajloviča Dostojevskog.

Predavanje Jasmine Ahmetagić se temeljilo na pripovijetki “Krotka”, djelu kojem je Dostojevski nadjenuo podnaslov “fantastična priča”. Upravo je tumačenjem ove pripovjetke, Ahmetagić, koja se u svom radu o Dostojevskom bavila i onim djelima koja ne pripadaju centralnom opusu, ukazala i na neke od poetičkih i tematsko – motivskih osnova svih ostalih djela Dostojevskog, jednog od najboljih poznavaoca ljudske duše.

“Priča “Krotka” je napisana prije 145 godina. On je tada govorio o nečemu o čemu danas govore sve novine, on je govorio o problemu zlostavljanja bližnjeg. U ovoj priči jedna jako mlada djevojka na ivici egzistencije, izuzetno siromašna, udaje se za bogatog zalagaoničara i sa njim živi u braku do trenutka kad skače kroz prozor sa ikonom u naručju. To je cijela priča. Sve drugo između je njihov svakodnevni život. Postoji neka tajna veza između načina na koji je živjela junakinja u braku i njenog samoubistva. Zašto je Dostojevski ovdje bio majstor? Zato što je ovdje dozvolio da nam priču pripovjeda njen muž i to nakon što je žena skočila kroz prozor u času dok je njeno tijelo još uvijek tu u drugoj prostoriji, njen leš je na stolu i on je u šoku jer nije očekivao takav rasplet. I pripovjeda nam kako je taj život izgledao i kaže: “Hoću sebi da sudim, hoću sve da saberem u jednu tačku da vidim zbog čega se ovo dogodilo”. Tako on kaže, ali u isti mah dok se dešava to samosuđenje, samookrivljavanje, dešava se i druga vrsta toka koju mi kao čitaoci osjećamo, a to je samoopravdavanje. On kaže da je uprkos svemu ona bila veliki tiranin njegove duše, da žene generalno nisu originalne i da samubistvo uopšte nije originalan čin. Dok sagledava svoju ulogu u svemu tome, on u isti mah napada žrtvu”, kazala je Ahmetagić.

Suština tumačenja Ahmetagić bila je usmjerena kao tome da pokaže na koji način Dostojevski gradi lik zlostavljača, koji je, po pravilu, kako je to moderna viktimologija utvrdila skoro pa vijek nakon Dostojevskog, prvenstveno žrtva, a onda zlostavljač. Upravo tim činom želi da unizi sve vrline bića koje ima u fokusu, pokušavajući time da nadoknadi onu stranu svog karaktera koja nedostaje.

U razgovoru s publikom, Ahmetagić je naglasila da je Dostojevski jako važan jer postavlja najvažnija pitanja o ljudskom životu.

“Njegova priča “Krotka” mi je pružila priliku da ilustrujem ono što smatram najznačajnijim dijelom njegove poetike. Za mene je Dostojevski majstor u ljudskim odnosima, u antropologiji. Ako to spojimo sa pitanjem Boga mi dolazimo do suštinskih životnih pitanja. Kada se Kirilov ubije samo da bi postao Bog. Mi se sa Dostojevskim nerekidno nalazimo u onim pitanjima koja su važna i koja svaki čovjek u procesu svog odrastanja mora sebi postaviti. Zato je Dostojevski ljestvica koja se ne može preskočiti i, konačno, treba mu se i vraćati. Njegova poetika je za mene opisiva u nekoliko termina. Ključne riječi su antropologija i Hrist. Da li je Bog nužan za sreću u životu? To je ključno pitanje koje je svako sebi postavio dok je bio tinejdžer. Zato je Dostojevski važan. Ta pitanja su kod njega postavljena na jedan način koji je iskren, autentičan, doživljen na bitan način. On je uspio da epohalno važna pitanja situira u svojoj prozi. Uvijek sam mislila da je Tolstoj boljeg pera i stila, ali Dostojevski je neko ko me prima kao tinejdžera. Možda zato što su ta dva pitanja koja su meni bliska, kako voljeti Boga i kako voljeti bližnjeg svog – ja mislim da je to ljudski život i zato smatram da je Dostojevski strašno važan.”, istakla je Ahmetagić.