Izvor: KotorArt
Autor: Nataša Đačić

U godini kada je Hrvatska predsjedavala Evropskom unijom, najveća hrvatska luka, Rijeka, bila je Evropska prijestonica kulture. Kao centar evropske i hrvatske kulturne scene tokom 2020. godine, priredila je bogat kulturno-umjetnički program i izgradila novu kulturnu infrastrukturu grada, sve vrijeme promovišući vrijednosti koje oduvijek zagovara – otvorenost, toleranciju i solidarnost. 

Danas će na XX KotorArt Don Brankovim danima muzike u Crkvi Sv. Duha biti održana konferencija „Rijeka 2020“, na kojoj će menadžerka u kulturi, specijalizovana za međunarodne odnose, prikupljanje finansijskih sredstava i upravljanje projektima u kulturi, Irena Kregar Šegota, predstaviti projekat Rijeka 2020 Evropska prijestonica kulture. Na konferenciji će učestvovati i ambasador Republike Hrvatske u Crnoj Gori, Veselko Grubišić. 

Cijeli svijet je prethodne godine, zbog zastrašujuće pandemije izazvane virusom COVID 19, gotovo stao i želi da se 2020. nikada ne ponovi. Za Rijeku, koja je prošle godine bila Evoropska prijestonica kulture, 2020. godina je trebalo da bude jedna od najznačajnijih i najsvečanijih do sada. Kako Vi, kao direktorka Rijeka 2020 – Evropske prijestonice kulture, gledate na prošlu godinu? 

Prošla godina bila je pravi ringišpil emocija, od radosti i ushićenja s kojima smo dočekali početak godine, izvođenje prvih programa i, naravno, spektakularnog otvaranja, koga je pratilo 30.000 posjetilaca na riječkim ulicama, nakon čega je uslijedila nevjerica, šok, razočaranje i tuga. No, nismo se predali. Uspjeli smo pronaći motivaciju i snagu, i učiniti najbolje u nemogućim uslovima. Završili smo godinu i projekat sa ponosom, jer smatramo da smo ga uspješno priveli kraju.

Godina je bila prepuna izazova – bili ste suočeni sa smanjenim finansijskim sredstvima za planirane projekte i programe, nemogućnosti okupljanja publike, ali i samih učesnika, i otkazivanjem ili odgađanjem pojedinih programa. Na koji način ste se izborili sa ovim izazovima? 

Nakon izbijanja pandemije zaredale su se sve poteškoće koje ste naveli. Projekt je trenutno bio zaustavljen, a kratku pauzu iskoristili smo kako bismo izradili nove planove, prilagodili program, ali isto tako i upravljanje cjelokupnim projektom, strategije komunikacije i marketinga te odnos prema publici. Također, izazovi nisu bili jednokratni. Situacija se mijenjala na mjesečnoj, ponekad i nedeljnoj osnovi, i trebalo je puno umijeća prilagođavanja i fleksibilnog razmišljanja kako bismo našoj publici pružili maksimalno.

Program „Luke različitosti“ izdvojio je Rijeku od ostalih hrvatskih kandidata za EPK 2020, promovišući nezavisnost kulturnih institucija, a kulturu i umjetnost posljednjim utočištem slobodne misli, stvaranja i promišljanja. Rijeka se u cijelom regionu izdvojila kao grad otvorenosti, tolerancije i solidarnosti, u kome svi umjetnici uživaju punu slobodu stvaranja, u kome se izvršna polička vlast ne miješa u umjetnički dio kulturnih programa. Kako i na osnovu čega takva “klima” opstaje u Rijeci? 

Riječka klima koju opisujete plod je istorije našega grada, koja ga je stalno stavljala u granične situacije – doslovno i u prenesenom značenju, u situacije miješanja, konflikata i suživota. To je rezultat je i geografske pozicije Rijeke koja je rasla nerazdvojivo od svoje luke, koja jest luka dolazaka i odlazaka, davanja i primanja. I konačno riječkog mentaliteta, istovremeno otvorenog, zainteresovanog, ali i samozatajnog i diskretnog. U jednom trenutku povijesti u ovom su gradu izlazile novine na četiri jezika, koja su se mogla čuti i na ulicama grad. U Rijeci se otvorio prvi disko klub na ovim prostorima i osnovao prvi pank bend. Rijeka je istovremeno kozmopolitska provincija i industrijski, radnički grad. Snažnog identiteta, a opet u vječitoj potrazi za artikulacijom svog identiteta i vizije razvoja.  Kada je u pitanju projekt EPK, stabilna politička vlast lijeve orijentacije zaslužna je i za kulturnu politiku Grada, koja je kulturu prepoznala kao važan dio razvojne strategije grada, pa tako i za provedbu EPK projekta i njegovo pozitivno nasljeđe.

Osim jake podrške gradske uprave, na koji način je Ministarstvo kulture pratilo i podržavalo projekat Rijeka 2020 kao prijestonicu kulture?

Ministarstvo kulture dalo je već u razdoblju kandidature podršku svim hrvatskim gradovima kandidatima, kako putem obavezivanje na financijsku pomoć gradu nositelju titule, tako i tehničkom podrškom u pripremi kandidature. Rijeka je kao grad koji je ponio titulu EPK do kraja realizacije projekta imao finansijsku i logističku podršku Ministarstva kulture i Vlade Republike Hrvatske. U 2020. godini Hrvatska je predsjedavala Vijećem Europske unije, te je i taj moment iskorišten za promociju projekta u mjeri u kojoj je to u pandemiji bilo moguće.

Biti Evropska prijestonica kulture svakako je velika prilika za razvoj grada, ali i za predstavljanje Hrvatske u Evropi. Kako ste, poslije svega, zadovoljni postignutim rezultatima? 

Zadovoljna sam i srećna prije svega što projekat nije stao i što smo do samoga kraja, u uslovima pandemije, održavali programe. Održano je preko 500 programa, brojnih akcija i promocija. Izgrađena je ili je započeta gradnja za sve infrastrukturne projekte koji su bila zacrtani. Uključeni su brojni građani. Iza projekta ostaje značajno nasljeđe: nova infrastruktura, nove platforme za uključivanje građana, brojne trajne instalacije i urbane intervencije, novi univerzitetski program, novi program volontiranja u kulturi, brojni pojedinci koji su stekli izuzetno znanje i iskustvo. Rijeka je sigurno dobila novu međunarodnu vidljivost i prepoznatljivost, i zauvijek će u istoriji biti upisana kao prvi hrvatski grad koji je ponio naslov Europske prijestolnice kulture.