Izvor: Pobjeda
Autor: Alma Sadović

Pozorišna predstava „Mirovna misija“ nakon skoro godinu i po kašnjenja zbog epidemije korona virusa premijerno je izvedena pred publikom na sceni Centra za kulturu u Pljevljima, uz poštovanje svih epidemioloških mjera. 

Predstava je nastala kao zajednički projekat Opštine Pljevlja i mješovite grupe eminentnih glumaca iz CNP-a, Nikšićkog pozorišta i pozorišta Puls teatar iz Lazarevca od kojih su neki porijeklom iz Pljevalja. „Mirovna misija“ rađena je po tekstu Jovane Bojović, a u režiji Slobodana Marunovića. Simboličkog naziva, „Mirovna misija“ je crnohumorna priča o sukobu generacija, o sukobu očeva i sinova, o generaciji koja želi da mijenja svijet, a nailazi na otpor nasljeđa prošlosti koje nose naši očevi, đedovi i prađedovi. Pored smijeha, protkana je strašću, ljubavlju i patnjom.

VELIKI ZNAČAJ

Predstava ima veliki značaj za Pljevlja i Pljevljake, jer je to prva profesionalna predstava rađena u ovom gradu nakon što je prije 63 godine zatvoreno pljevaljsko Narodno pozorište.

– Napokon, nakon skoro godinu i po dana od prve probe večeras smo imali premijeru predstave „Mirovna misija“, predstave koja je rađena poslije skoro 63 godine u Pljevljima, nakon ukidanja profesionalnog pozorišta. Tada je u Crnoj Gori ukinuto još nekoliko pozorišta – u Kotoru, na Cetinju i u Nikšiću. Ja inače smatram da grad koji nema pozorište i nije pravi grad, nije pravi civis, jer pozorište kao sinteza svih umjetnosti veže ljude, stvaraoce iz svih sfera, veže ih na jednom svetom poslu, na nadgradnji ljudskog duha i radosti života – kazao je reditelj Slobodan Marunović.

Posebno je zadovljan reakcijom pljevaljske pozorišne publike koja je, kako je kazao, na odličan način prihvatila predstavu.

– Veoma sam zadovoljan i presrećan kako je pljevaljska publika, ta divna publika koju ja kao iskusan glumac poznajem, reagovala na predstavu, na ono što su im večeras ponudili glumci iz CNP-a, Nikšićkog pozorišta i Lazarovačkog pozorišta. Većina tih ljudi je nekako vezana za Pljevlja rodbinski, a i pisac je porijeklom iz ovih krajeva – kazao je Marunović.

On je izrazio nadu da će se u pljevaljskom Centru za kulturu nastaviti pozorišni život i da će ova institucija biti mjesto okupljanja umjetnika iz svih sfera.

– Ja se nadam da će se u ovom prekrasnom zdanju nastaviti pozorišni život, nastaviti druge aktivnosti kad je u pitanju kultura i da će pod ovim krovom naći svoje mjesto i pjesnici i slikari i svi oni koji se bave kulturom i svim onim što je imanentno čovjeku u stvaranju, u kreaciji, u radosti života. Pljevlja su večeras, a ja ovo smatrama istorijskim trenutkom, dobila svoje pozorište, svoju scenu, a publika je tu da uživa u onome što glumci nude, što pozorište nudi kao ogledalo našeg života i naše stvarnosti – kazao je Marunović.

Zadovoljstvo nakon predstave nije krio ni glumac Aleksandar Radulović, posebno nakon svih problema izazvanih pandemijom, prekida u radu na predstavi, odgađanja proba i premijere.

– Sve je bilo nekako fantastično, samim tim što se nakon 63 godine u Pljevljima događa profesionalna predstava. Ja nosim jako lijepe utiske iz Pljevalja i svaki put kad smo se vraćali da obnovimo proces i zbog svega ovog što se dešavalo sa pandemijom nekako sam se radovao da dođem u Pljevlja zato što smo ovdje zbilja naišli na istinske poštovaoce kreativnog stvaranja i ljudskih odnosa. Danas kada smo se previše otuđili i prije korone, a korona nam je samo poslužila da bude opravdanje za taj efekat otuđenja, u Pljevljima nisam imao osjećaj da se bilo što problematično dešava u ljudskim odnosima, naprotiv osjećao sam se kao u svojoj kući – rekao je Radulović.

GRAD ZASLUŽUJE

Radulović je izrazio nadu da je ovo početak dugog života ne samo ove predstave već i narednih predstava koje će se u ovom gradu događati.

– Jako sam srećan što postoji ovakva infrastruktura u Pljevljima i što imate jedno savršeno pozorište koje zbilja treba biti napunjeno ne samo teatarskim programom već i svake druge vrste. Mislim da to Pljevlja zaslužuju, da to Pljevljaci zaslužuju – kazao je Radulović.

Opština Pljevlja je logistički i finansijski podržala realizaciju predstave, sa ciljem da se njenom premijerom pokrenu aktivnosti pozorišnog i produkcijskog stvaralaštva u najsjevernojoj opštini u Crnoj Gori. 

Dragocjeno iskustvo u drugačijoj sredini 

Mlada studentkinja glume Maša Božović glumačkoj postavi predstave pridružila se kasnije.

– Najveći utisak na mene ostavila je upravo ekipa s kojom sam radila i koja me potpuno podržala u svemu ovome što sam radila. Dali su mi neki podstrek za dalje, za bavljenje uopšte ovim poslom jer su imali razumijevanja, jer su prilazili sa nekom tolerancijom i strpljenjem. Bilo je dragocjeno raditi ovdje pred nekom potpuno drugačijom publikom, u Centru u kojem sam prvi put i o temi koja je prilično zastupljena u našem društvu, koja se može činiti naizgled staromodnom, ali koja i dalje traje i koja se i dalje ne rješava dovoljno – kazala je Božović.