Predstava “Upotreba čovjeka”, po romanu Aleksandra Tišme, a u režiji Borisa Liješevića, koprodukcija JU “Grad teatra” Budva, Novog tvrđava teatra, Novosadskog pozorišta/Újvidéki Színház i East West centra iz Sarajeva, u neđelju, 13. septembra 2020. godine, u 20 časova će premijerno biti prikazana na sceni između crkava u Starom gradu.

Budvanska premijera predstave “Upotreba čovjeka” realizovana je u saradnji sa Turističkom organizacijom Budve.

Predstava “Upotreba čovjeka” traje dva sata, tokom kojih, kako je navedeno u pratećem materijalu, govori o svijetu kojim je zavladala vjerska, rasna, politička i svaka druga netrpeljivost. Ludilo se širi, a ljudi se nadaju da ono neće stići do miroljubivog Novog Sada i da Evropa i svijet neće dozvoliti širenje nacizma te ne preduzimaju ništa, iako im sve govori da treba bježati i spasavati se. Sigurni su da razum uvjek na kraju nadvlada. Glavna junakinja Vera Kroner, djevojka iz bogate trgovačke jevrejske porodice, biva deportovana u Aušvic 1943, sa svojom i ostalim jevrejskim porodicama. Vera jedina preživljava, jer logorsko vrijeme provodi u “kući radosti”, bordelu u kojem im seksualne usluge koje pružaju SS vojnicima, produžavaju život i odlažu put u krematorijum. Pitanje kojim se bavi predstava jeste da li treba preživjeti kada se cijeli tvoj svijet raspadne i nestane? Nije li bolje, časnije i pametnije nestati zajedno sa njim? Da li se treba boriti za život ako poslije toga slijede traume i slike najgorih užasa, koje se vraćaju i ne daju mira. Ima li tada više smiraja, doma? (…) Šta je sve čovjek i šta je sve u njemu, bilo je glavno pitanje tokom rada na ovoj predstavi. Čovjeka mijenjaju okolnosti. Prilagođava se. Postaje ono što vrijeme od njega traži. Ovo je priča o potrazi za izgubljenim životom, koji se nikada nije ni desio.

“Čitajući roman, imali smo utisak da čitamo neke savremene hronike i da dobijamo poruke za naše vrijeme. Jedna od najznačajnih takvih je koketiranje sa opasnim idejama koje svoj korijen imaju u fašizmu, a završavaju se u gasnim komorama. Sve nas je podsjećalo na ratove koje pamtimo. Zato je predstava u Sarajevu snažno rezonovala. Kako su samo razumjevali te ljude koji se do zadnjeg časa nadaju da ludilo ne može biti jače od razuma, a kada shvate da nije – već je kasno. Već kucaju na vrata i vode nas. Rat je uvek jedan te isti, gdje god bio. Povodi su različiti, ali se uvek svede na isto”, riječi su reditelja Liješevića o predstavi.

Predstava je imala premijerna izvođenja na scenama koproducenata, u East West centru u Sarajevu, u Novosadskom pozorištu u Novom Sadu i na otvaranju  festivala “Novi tvrđava teatar” u Čortanovcima.

U predstavi igraju: Emina Elor, Draginja Voganjac, Jugoslav Krajnov, Dušan Vukašinović, Ognjen Nikola Radulović, Aljoša Đidić i Ognjen Petković. Dramatizaciju romana su uradili Boris Liješević i Fedor Šili, dramaturgiju Fedor Šili, muziku za predstavu je komponovao Stefan Ćirić, kostime je osmislila Marina Sremac, a scenografiju Željko Piškorić.

Predstava se realizuje u okviru zajedničkog regionalnog programa “Dijalog za budućnost”, koji u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji vode UNESCO, UNICEF i UNDP. 

Reprizna izvođenja predstave su planirana za 14. i 15. septembar.

Naglašavamo da će se tokom održavanja i izvođenja predstave striktno poštovati sve važeće  mjere sa ciljem suzbijanja širenja kovida-19.

XXXIV izdanje festivala “Grad teatar” će podržati i Ministarstvo kulture Crne Gore.