Produkcija: Kraljevsko pozorište Zetski dom

Tekst: Danilo Kiš

“Rani jadi”

Režija, scenografija i dizajn svijetla: Petar Pejaković

Dramaturg: Rajko Radulović

Saradnici: Pavle Prelević, glumac – rad sa djecom, Milo Vučinić, asistent dramaturga, Hana Rastoder i Blažo Marković, asistenti reditelja (studenti FDU Cetinje), Andrija Rašović, audio – vizuelni koncept

Igraju: Filip Ivanović, Tara Perović, Aleksa Petrović, Tamara Karan, Lazar Martinović, Tamara Jovićević, Krsto Pejović, Marija Pobor, Dimitrije Janković, Sofija Stevanović, Damjan Stanojević, Anđela Pavlović i Vukota Čelebić

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Riječ reditelja:

Predstava “Rani jadi” je zbirka istinitih priča djece sa Cetinja. Inspirisana je istoimenom knjigom Danila Kiša u kojoj u nizu priča pisac opisuje njegovi djetinstvo do selidbe u Crnu Goru. Danilo se 1944. godine sa svojom majkom Milicom Dragićević i sestrom Danicom doselio na Cetinje nakon što je njegov otac odveden u Aušvic. U “Ranim jadima” iz teškog djetinstva Kiš bježi u imaginaciju. U jednom razgovoru kaže da ostaje sebi dužan jednu knjigu iz svog cetinjskog razdoblja… i da se nada da će jednom tu knjigu i napraviti…

Priče iz predstave “Rani jadi” nije niko napisao. One su se desile u stvarnom životu djece i djeca ih sa scene ispovijedaju. Može se reći da je predstava u potpunosti dokumentirana. I taj njen karakter duguje bliskost Kišu.

Predstava je, kao i knjiga, posvećena “djeci i osjetljivima”, ali je najviše namijenjena odraslima. Posvećena je svemu onome što smo odrastajući zaboravili. “Rani jadi” su, prije svega, povratak osjećajnosti i saosjećanju. Povratak osjećanjima u pozorištu, ali i u životu. Djeca demonstriraju kako osjećajnost može da nas učini bogatijim i boljim ljudima.

Priče iz predstave su priče o gubitku, o strahovima, o bolu, o bolesti, o rastanku, o udesu… “Rani jadi” su predstava o jadima u djetinjstvu. Dakle, predstava o nečemu što djetinstvu suštinski ne pripada, čak i onda kada je, po višoj sili, dio djetinjstva. To je predstava o moći djetinjstva. O moći da se bude slab, da se bude mali i osjetljiv. Moći da se bude otvoren i brižan, iskren i čudan, hrabar i nježan. O moći da se od tegobe i udesa stvori ljepota.

“(U to vreme još nisam ni pomišljao da ću ikada pisati priče, ali sam pomislio: “Gospode, kako sam nemoćan pred ovim cvećem!”)”, priča Livada, “Rani jadi”, Danilo Kiš.

Petar Pejaković