Izvor: glascg

Crnogorski pjesnik Sreten Vujović našao se u knjizi svjetske poezije, koja obuhvata 33 strana pjesnika.

Ovo je bez ikakve sumnje veliko priznanje za potpredsjednika Crnogorskoga PEN centra i akademika DANU kao i za državu Crnu Goru.

Vujović je u ovoj antologiji  zastupljen sa dvijema pjesmama: Ne od ovoga svijeta i Svjetlost Azerbejdžana, pjesma nastala na Festivalu evroazijskih zemalja u Bakuu, posvećena Azerbejdžanu, prije dvije godine.

Pored Sretena Vujovića u knjizi “Trideset tri” nalaze se još:

TugrulTanyol, Sylvie Marie, M. Paolo Ruffilli, Rui C oias, RaquelLanseros, K. Prasai, Valeri Kupko, Bronislava Volkova, Clara Sanches, Hamid Larbi, A. Kosim, Richard Berengarten, XuChunfa, Wang Mengren, TianYu, Zhang Zhi, Leo Butnaru, Sungrye Han, HannieRouweler, Marije Langelaar, Eden Trinidad, MauricioArango, Sreten Vujović, KrzysztofSzatrawski, CecepSyamsul Hari, Reza U. Staljin, Stefan Vi šekruna, FahredinShehu, SantoshPokharel, MordechaiMoneyman, E. Espina, Rati Saxena.

Pjesme svih autora na ruski jezik preveo je Eldar Akhadov. On se zahvalio svim autorima na ukazanom povjerenju.

Zemlje koje su zastupljene: Bangladesh, Belgija, Bosna i Hercegovina, Kina, Kolumbija, Kostarika, Češka, Francuska, Indija, Indonezija, Izrael, Italija, Kosovo, Moldavija i Rumunjska, Crna Gora, Nepal, Nizozemska, Filipini, Poljska, Portugal, Slovačka, Južna Koreja , Španjolska, Tadžikistan, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Urugvaj.

Sreten Vujović je rođen 5. avgusta 1957. godine na Cetinju. Završio je studije književnosti na Nastavničkom fakultetu u Nikšiću. Dugi niz godina radi kao prosvjetni radnik u osnovnim i srednjim školama u zemlji i inostranstvu. Bio je dopisni saradnik za maternji jezik i književnost United World College of the Atlantic iz Welsa.

Bavi se prevodilaštvom (njemački, italijanski i makedonski jezik).

Poezija i prozni radovi su mu prevođeni na desetak jezika. Zastupljen je u nekoliko zbirnih knjiga poezije i antologija u zemlji i inostranstvu.

Dobitnik je i najvećeg priznanja svog rodnog Cetinja, Trinaestonovembarske nagrade za 2001. godinu, nagrade za naučnoistraživački rad književnosti Muslimana Crne Gore, kao i pedesetak domaćih i inostranih priznanja, zahvalnica i diploma.

Objavio je 15 knjiga poezije i proze od kojih su mnoge doživjele ponovljena izdanja.
Sa grupom mladih crnogorskih pisaca početkom osamdesetih godina 20. vijeka osniva Književnu omladinu Cetinja, i član je redakcije zabranjenog lista Mi, a zatim se nalazi među osnivačima Književne opštine Cetinja, koja je sredinom osamdesetih godina obilježila kulturni život Crne Gore i bivše Jugoslavije.

Zbog djelatnosti na očuvanju crnogorskog kulturnog i nacionalnog identiteta, kao i antiratnog angažovanja od 1990. dva puta ostaje bez posla, biva proganjan, hapšen i zatvaran. Nakon regionalne konferencije Međunarodnog P.E.N Centra na Ohridu biva pušten iz spuškog zatvora da se brani sa slobode, no zbog neosnovanog raspisivanja potjernice ilegalno napušta zemlju.

U odsustvu se osuđuje na dvije godine robije pod optužbom “povrede ugleda Republike Crne Gore”.
Povratak iz egzila je uslijedio nakon brojnih reakcija organizacija za zaštitu ljudskih prava, inostranih prosvjetnih, kulturnih i književničkih institucija od kojih izdvajamo Deklaraciju Skupštine Svjetskog P.E.N.-a 1995. godine u Pertu (Australija), biva amnestiran, i stiče pravo povratka u domovinu.

Član je i jedan od osnivača Nezavisnog društva crnogrskih pisaca i Crnogorskog P.E.N. Centra čiji je ujedno prvi generalni sekretar, a aktuelno podpredśednik. Član je Hrvatskog P.E.N. Centra, i jedan od inicijatora osnivanja Matice crnogorske.

Kao predstavnik Crnogorskog P.E.N. Centra potpisnik je Odluke o osnivanju Dukljanske akademije nauka i umjetnosti čiji član postaje 2016. godine.