Ima li pravde za Dantea 700 godina nakon njegove smrti?
Danteova “Božanstvena komedija” koja se smatra jednim od najvećih svjetskih književnih djela ugledala je svjetlost dana nakon nepravde koju italijanski pravni stručnjaci žele da isprave sedam vjekova kasnije.
Muškarac kojeg Italijani smatraju svojim najvećim pjesnikom izgnan je iz rodne Firence 1302. nakon što se našao na gubitničkoj strani spora između „bijele“ i „crne“ političke struje u gradu.
„Naš je cilj da procijenimo, u svjetlu novih dokaza koji se otkriju, jesu li te (tri) presude (protiv Dantea) podložne ponovnom suđenju ili, idealno, poništenju“, kaže advokat Alesandro Traversi za AFP.
Kako bi to postigao Traversi je pozvao kolege pravnike, sudije i tužitelje, te potomke kako Dantea tako i sudije koji ga je izgnao iz Firence, da otvore predmet na skupu 21. maja.
Grof Sperelo di Serego Aligijeri, astronom i potomak Dantea, učestvovaće uz potomka sudije Kantea de Gabrijelija koji je prognao pjesnika.
„Zanimljivo mi je preispitati to“, kazao je sudijin potomak Antoan de Gabrijeli. Ipak, dodao je da neće nastojati da obrani odluku svog pretka o Danteovoj krivici.
„Neću se boriti“, kazao je Francuz za Afp.
Čak i ako je malo vjerojatno da će se ponoviti suđenje, s obzirom na sva pravna i praktična pitanja, Traversi ističe vrijednost simboličke geste prema Danteu koji je u pravnom smislu za grad Firencu još uvijek osoba s kriminalnom pozadinom.
Osim što je bio pjesnik Dante je bio i političar koji je služio kao jedan od firentinskih devet izabranih vlastodržaca s redovnim dvomjesečnim mandatom na funkciji priora u 1300.
Ta ga je dužnost i dovela u nevolje jer je bio zagovornik samouprave Firence za razliku od „crnih“ koji su podržavali papu.
Kad je „crna“ frakcija preuzela vlast u Firenci 1301. uz pomoć Šarla Valoa, brata francuskog kralja Filipa IV i zagovornika pape Bonifacija VIII, Danteu i drugim „bijelim“ priorima suđeno je u odsutnosti.
Kante de Gabrijeli ih je 1302. proglasio krivim za korupciju i političko pokroviteljstvo i dao im tri dana za plaćanje ogromne kazne te ih prognao s javnih dužnosti.
Danteu i drugima oduzeta je i imovina, a dva mjeseca kasnije de Gabrijeli ih je osudio na lomaču ako se vrate u Firencu.
Godine 1315. nakon što je Dante odbio uslove amnestije, drugi sudac preinačio je kaznu u dekapitaciju kojom je obuhvatio i pjesnikove sinove.
Dante je preživio seleći se iz jednog grada u drugi.
Veruje se da je Dante svoje remekdjelo o imaginarnom putu kroz pakao, čistilište i raj završio neposredno prije smrti 1321.
Progon ima istaknuto mjesto u knjizi u kojoj je Dante pomalo i izravnao političke račune jer je u paklu našao mjesto za Bonifacija VIII i svoje druge neprijatelje.
Stručnjaci su odavno saglasni da je Dante žrtva pristrasnih sudija, ali jedan od najpoznatijih italijanskih istoričara za srednji vijek Alesandro Barbero nedavno je kazao kako su neke optužbe protiv Dantea mogle imati temelja.
Dante sigurno nije uzmao mito ali nije nemoguće da je svoju funkciju koristio kako bi pomagao političkim saveznicima, napisao je nedavno Barbero.
Traversi se nada da će to razasniti.
Margerita Kasano, sudija italijanskog vrhovnog suda, sačiniće završni izveštaj za skup u maju, a rasprave će biti objavljene u knjizi, kaže Traversi.