#Poezija kroz književne epohe

– Piše: Tamara Gavrić –

Dobrodošli u prvi od ukupno pet tekstova iz serijala koji je posvećen književnosti. Na samom početku bih govorila o humanizmu i renesansi i jednom od predstavnika istog, Petrarki.

Humanizam i renesansa označava prelazak iz srednjeg vijeka u novi vijek. Sam naziv ove epohe na neki način predstavlja dvojni naziv koji treba da ima jedinstven pojam i istovjetnu sadržinu, a ona ustvari nije ni jedinstvena i jednoznačna.

Šta označava renesansa, a šta humanizam?

Renesansa predstavlja književnu i duhovnu klimu u periodu od 14. do 16. vijeka, a humanizam je ustvari kulturni pokret u krilu same renesanse, koji upućuje na čovjeka i na utemeljenost ka antičkim uzorima koji se pomno izučavaju. Kolijevka renesanse je Italija, pa u tom periodu se dešavaju značajne promjene u samom društvu, gradovi su jačali, razvijali su se knjaževine, javljali se novi staleži, isticale se bogate porodice i tako dalje. Ono što je interesanstno jeste da renesansni duh i humanistički ideali pored Italije, zahvataju i ostale evropske zemlje kao što su Španija, Njemačka, Francuska…

Ko je sebe nazivao humanistom?

Intelektualna elita se uspjela odvojiti u renesansnom društvu, pa su sebe počeli nazivati humanistima. Njima je cilj bio da otkriju kulturno bogatstvo antike, da proučavaju klasične jezike i književnost. Njihov glavni osvrt je bio osvrt na samog čovjeka, isticanje ljepote ljudskog tijela, ali i duševnu ljepotu. Iz tog razloga i postoje iz tog vremena skulpture čovjeka ali i intimna ljubavna lirika.

Koje su karakteristike idealnog čovjeka po mišljenju humanista?

Čovjek mora biti aktivan, vrijedan, da traga i otkriva, da je okrenut životu i da uživa u ljepotama i slastima istog. Idealan čovjek za humaniste mora biti umom plemenit i neograničen po sposobnostima. Jedan od predstavnika humanizma i renesanse u književnosti je Frančesko Petrarka.

Šta ustvari znači petrarkizam?

Petrarkizam je podražavanje najčešće samo spoljašnjih elemenata Petrarkinog Kanconijera, vrlo često i nekih karakterističnih situacija i doživljaja ljubavi, (ljubav koja nema obilježja božanskog, već je fatalno i trajno prisutna u ovozemaljskom životu, razapeta između idealnog i stvarnog).

Frančesko Petrarka – ,,Kanconijer”

Kanconijer predstavlja jednu od najpoznatijih i najuticajnijih zbirki pjesama svjetske književnosti. Zbirka je poznata i pod nazivima Rime ili Rasute rime. Inspiracija za ovu zbirku pjesama je Petrarkina platonska ljubav prema Lauri, a sadržina prati ljubavnu istoriju. Zbirka je je sastavljena od dva dijela. Prvi dio vezan je za period tokom Laurinog života, dok je drugi dio posvećen period nakon njene smrti.Ono što je bitno jeste da ova zbirka ne nudi čitaocima klasičnu jednostavnu ljubavnu ispovijest, već imamo prikaz razuma, ljubavi, strasti i savjesti. Neki ovo djelo smatraju lirskim romanom, dok drugi primjećuju skup fragmenata pjesnikovih osjećanja od čega nije želio da napravi jednu pjesmu. Svaka pjesma je samostalna i shvatljiva za sebe, djelimično su različite ali osnova ipak ostaje ista.

Kanconijer počinje obraćanjem čitaocima kojima iznosi istoriju svoje ljubavi od trenutka kada je prvi put ugledao Lauru i kad ga je Amor pogodio ljubavnom strijelom. Odnos prema Amoru kod Petrarke je ambivalentan. Svjestan je da mu ljubav donosi radost, ali nekad i bol, i tada ga mrzi. Razna osećanja i situacije smjenjuju se u Kanconijeru jedna za drugom, a nekad su pojedina osjećanja ograničena samo na jedan sonet.

Kako pjesnik opisuje Lauru, a kako ljubav?

U Petrarkinom djelu o Lauri ima malo podataka, osim što je ona lijepa za pogled, plave kose, skromnog, dostojanstvenog stava. Laura i Petrarka imali su malo ili nimalo ličnog kontakta. Prema njegovom opisu ona ga je odbila jer je već bila udata. Svoja osjećanja je usmjerio u ljubavne pjesme i napisao je prozu koja je pokazala prezir prema muškarcima koji traže žene. Nakon Laurine smrti 1348. godine, pjesnik ističe da je njegova tuga podjednako teška kao i njegova patnja za njenim ljubavlju tokom života. On ističe da njeno prisustvo u njemu budi neopisivu radost ali da neuzvraćena ljubav njena u njemu budi potpuno suptrotno, nenadmašenu tugu.

Pjesnik Lauru opisuje kao nešto božansko, kao ideal ženske ljepote, oličenje najboljih vrlina i čednosti, a ljubav kao stalnu čežnju, ističe da je zaljubljen čovjek ustvari rob ženine ljepote. Ali mora se istaći da i ako se Laura opisuje kao ideal ženske ljepote i čednosti, kao anđeo, da ona nijednog trenutka ne predstavlja lik koji nije zemaljski jer je ona upravo suprotno, u potpunosti zemaljski lik. Laura u pjesniku budi zemaljsku ljubav i strast i on iz jedne pjesme u drugu prikazuje promjene u svom raspoloženju i osjećanjima.

Prvi dio zbirke pjesama donosi najčešće lijepe emocije, ljubav, život i radost, toliko nam drugi dio donosi osjećaj melanholije, prolaznosti života, razočarenje u život i njegovo trajanje.

Što se više ide prema kraju Kanconijera, to se više sjećanja na Lauru prepliću sa priznavanjem Boga, da bi se Kanconijer završio molitvom Bogorodici da ga Bog primi u vječni mir.Iz tog razloga, Kanconijer se završava rječju mir što je simbolički znak, jer pjesnik tokom drugog dijela u pjesmama traži mir Ii spokoj, ali je taj mir baš kao i ljubav jedne žene nedostižan.

Da li smatrate da je pravac humanizam i renesansa uspio da prikaže čovjeka baš onakavog kakav on jeste? Da li djela koja pripadaju ovom pravcu u Vama izazivaju neko posebno osjećanje? Da li Vam je blizak način na koji je prikazana ljubav muškarca prema ženi koja tu ljubav ne uzvraća?