#Osam veličanstvenih žena

Piše: Sarabela Drljan

Serijal „Osam veličanstvenih žena“ ne bi se mogao zamisliti bez priče o Hipatiji iz Aleksandrije. Ako je jedna žena utrla put i svojim nepravednim i mučeničkim stradanjem doprinjela da žene svijeta znaju da imaju pravo na vlastiti izbor, na obrazovanje i iskazivanje slobodne misli onda je to njena zasluga.

Možda ste ranije (nekada tokom života) čuli izraz: Ime znači sudbinu. Kod Hipatije je upravo takav slučaj. Možda moja lična sklonost i pritajeno divljenje jednoj sasvim obično – neobičnoj ženi daje mi za pravo da u potpunosti budem subjektivna.

Elem, kako rekoh, njeno ime je Hipatija. Na grčkom jeziku njeno ime znači „najveća, superiorna“. S obzirom da je njen otac bio filozof i matematičar Teon, ime sigurno nije slučajnost. Hipatija je imala sreću da odrasta uz oca koji je na nju prenosio svoje znanje. Iako je Grčka bila demokratska zemlja, žene nisu imale u potpunosti svoja prava (mada, nota bene, Sparta, iako bi iz jednog ugla djelovalo da je zemlja u kojoj su žene bile marginalizovane zbog njihovog načina života i vojevanja, to apsolutno nije tačno, čak šta više, Spartanke su se učile borbi, kućnim poslovima, mogle su uvijek izraziti vlastito mišljenje, i zbog svog nesalomivog duha ostale su poznate do današnjih dana kao žene ratnika koje su mogle u svakom trenutku odbraniti svoj grad).

Naravno, ako već spominjem seksizam i mačizam u doba demokratskog procvata ovjenčanom filozofijom, matematikom, astronomijom, moram spomenuti da su se ipak rijetke žene usudile da se izdignu iznad socijalnog isključenja žena, a to su: Temistoklea koja je naučila Pitagoru etici, geometriji i brojevima, iz tog poštovanja prema njoj je u svojoj školi primao žene; Teano koja je bila sljedbenica Pitagorejske škole i Pitagorina žena, prva je žena matematičarka koja je poznata  po formulisanju teoreme zlatnog presjeka “φ”. Sa svojom djecom nakon muževljeve smirti otišla je na ostrvo Samos gdje je prenosila Pitagorino učenje; Mija ćerka Pitagore i Teano koja je nastavila podučavanje svog oca; Aspasija najedukovanija žena svog doba u čijem je društvu i sam Sokrat volio da boravi kako bi razgovarao i dijelio mišljenja; Hiparhija kinik, prva žena feministkinja i u potpunosti slobodna žena; Areta, napisala je četrdeset knjiga i edukovala 110 filozofa, svog sina Aristiposa je naučila filozofiji zbog čega je on prozvan mitrodidaktos (podučavan od strane majke) što je u to vrijeme bilo prilično rijetko, et cetera.

Dakle, u takvom društvu je odrastala i Hipatija koja je rođena

Bila je jedna od najvažnijih žena aleksandrijskih filozofa. Svi intelektualci njenog vremena su je poštovali i divili joj se.

Kako sam već spomenula, bila je ćerka matematičara i astronoma Teona. Njen otac je podržavao njenu želju za učenjem i njenu beskrajnu radoznalost. Studirala je u poznatim atinskim školama i vratila se da predaje matematiku, astronomiju i filozofiju u Aleksandriji.

Hipatija je privukla brojne učenike iz cijelog mediteranskog područja koji su željeli da ih podučavaju najbolji matematičari svog vremena. Takođe, ona je pripadala neoplatonskoj školi, i oko 400. godine, je postala glava platonističke škole. (neoplatonska filozofija je strogi oblik principijelnog monizma koji nastoji razumjeti sve na osnovu jednog jedinog razloga koji su smatrali božanskim i koji se bez razlike naziva „Prvi“, „Jedan“ ili „Dobri“).

Hipatija je bila sjajan javni govornik i naučnik. Radila je na algebarskim jednačinama i konusnim presjecima. Izumjela je astrolab za brodsku navigaciju (koji je konstruisala za svog učenika, Sinesija, sredstvo za predviđanja pozicija Mjeseca, Sunca i planeta, trijangulacije i mjerenja vremena) i uređaje za mjerenje gustine tečnosti.

Sa svojim ocem je iznjedrila verziju Euklidovih “Elemenata” – jedinu koja je opstala sve do XIX vijeka – komentarisala je Ptolomejeve astronomske radove, čak joj se u potpunosti pripisuje i cio jedan tom verzije Ptolomejovog “Almagesta”, rasprave o geocentričnom uređenju svemira.

Bila je elokventna i harizmatična. Propovijedalo se da je, ogrnuta u svoju filozofsku togu, šetajući ulicama Aleksandrije naglas interpretirala djela grčkih velikana filozofije, a gomila bi se okupljala oko nje, slušajući pomno i upijajući svaku riječ njenog ubjedljivog glasa.

Sama je upravljala svojim kočijama – velika anomalija u sistemu ondašnjeg ženskog položaja. Istoričari i kulturolozi joj pripisuju i jednu vrstu teskobne skromnosti kao karakteristiku njenog bića.

Bila je izuzetno lijepa.

Jedna od legendi kaže da joj je jedan od njenih učenika, bespomoćno zaljubljen u nju, otvoreno iskazao djela i misli svoje naklonjenosti. Na to, Hipatija se, opredijeljena za celibat, mašila svoje odežde umrljane njenom menstrualnom krvlju i pokazala mu je kao znak njenog “nečistog porijekla”. “Ovo je ono što voliš, a to nije predivno.”, rekla mu je. Mladić je, otrežnjen ovim postupkom, odustao od daljih svojih namjera.

Na nesreću, politički i vjerski sukobi prouzrokovali su njenu nasilnu smrt, jer su njeni sugrađani vjerovali da je uticala na guvernera Aleksandrije da negira saradnju sa hrišćanskim biskupom. Za mnoge je okrutna smrt Hipatije simbolični kraj klasičnog svijeta.

Ubijena je u 45. godini. Pomahnitala rulja je Hipatiju ubila na mjestu. Ne misleći na dostojanstvo mrtvih, otišli su toliko daleko u svom divljaštvu da su joj odrali kožu, isekli je na djelove koje su zatim spalili, ali ne prije nego što su njene ostatke razasuli po ulicama Aleksandrije.

Njena smrt je kako sam rekla, simboličan kraj klasičnog svijeta, nakon toga prevlast preuzima crkva i nameće svoj pogled na svijet koji je „ jedini ispravan“, a svi koji su imali drugačije mišlljenje bili su uklanjani i omalovažavani. Na žalost, do današnjih dana žene koje su odabrale da budu slobodne i posvećene nauci smatraju se za ludim, nepodobnim, neispunjenim i ostalim pogrešnim obilježjima od strane vječitih vladara koji su zagospodarili ženama. Po neka je uspjela da se otrgne, ali je plaćala visoku cijenu.  

Možete pogledati film „Agora“ koji je sniman po njenom životu.