– Piše: Aleksandra Govedarica –

Kad jednom odem, a poći ću

Riječi koje je najveća muzička legenda, Đorđe Balašević, napisao za svoju pjesmu ”Kad odem” danas odzvanjaju Balkanom. Taj dan se desio. Cijenjeni kantautor nas je napustio danas u svojoj 67.godini., nakon teške borbe sa korona virusom.

Vedar duh i osjećajnost su ispunjavale svaki dio njegovog života, pa je i do samog kraja ostao takav.

”Ja nisam luzer, o naprotiv, meni je osmeh lajt-motiv”.

Balašević je bio član grupa Žetva i Rani mraz, a zatim započeo solističku karijeru, koja je ostavila najveći pečat u njegovom stvaranju. Najsnažnije ljubavne emocije je ispisivao stihovima i pretvarao ih u svoju muziku. Balašević je sinonim za ljubav, spokoj, zahvalnost i čistu emociju svih generacija.

Ljubav je teret, pregolem
baš ni to, što te tol’ko volem
ne volem

Još u osnovnoj školi otkrio je svoju strast, pisanje. Znao je sve svoje misli i osjećanja da prenese na papir i stvori umjetnost. Pisao je o svom životu, jednostavnom životu običnog čovjeka na sasvim poseban način kroz stihove. Opisao je ljubav prema svojoj ženi u ”Provincijalki”, ali i ”Olivera” pjesmi čime je mnoge ostavio bez daha. Osim toga, pisao je o ćerkama Jovani i Jeleni kroz stihove (”Jovana i Jelena”). Čuvena ulica ”Jovana Cvijića” (”Neki novi klinci”) u kojoj je odrastao dobila je svoj umjetnički pečat, ali i njegov Novi Sad.

Jednostavno je veselo pisao o ljudskom postojanju.

Reči bi sve pokvarile
samo se ćutke pokraj mene stisla
sami, svoji, izbeglice iz besmisla

Nije bio isključivi romantik, već se i prema ozbiljnim, aktuelnim temama odnosio kritički, baš kako je za njega svojstveno kroz stihove u pjesmama ”Krivi smo mi ” i ”Devedesete”.

Putuj Evropo nemoj više čekati na nas
ne pitaj mnogo dospećeš i ti na rđav glas.

Danas je tužan dan za sve nas koji smo voljeli Balaševića kao muzičku ikonu, ali i čovjeka vesele naravi koji je uspio da svojim stihovima dodirne i izliječi srca mnogih ljudi. Danas je čitav Balkan tužan.

Počivaj u miru Đole! Hvala ti.