– Piše: Tamara Gavrić –

Da li ste saglasni sa konstatacijom da je decembar mjesec velikih odluka i planova, euforije, mjesec uzbuđenja, poklona pa i velikih očekivanja za godinu koja slijedi? A onda mjesec januar predstavlja novi početak svega, novi list života, nova šansa.

Novogodišnju noć uvijek prate epiteti najluđa, jedinstvena, ekskluzivna, nezaboravna, i ako znamo da je se svaki doček u principu svodi na isto, pa kako smo stariji euforija je sve manja (naravno ne kod svih).

Iz tog raloga se ljudi iz godine u godinu trude da uvode neke nove stvari koje će da prijaju čovjeku i izazovu u njemu osjećaj sreće jer se nešto u njihovom životu mijenja. Nama ljudima je u krvi, nije bitno ko smo i šta smo, da ono što je novo donosi sreću, zdravlje, uspjeh, pa rituali i služe za to da privuku što više pozitivnih stvari u život svakog pojedinca.

U svim zemljama svijeta postoje specifični rituali za doček Nove godine, i “oslobađanje” od svega lošeg što je stara sa sobom nosila, zato želim da pišem malo više o tome.

Kinezi smatraju da stara godina sinonim za prljavštinu, pa da bi je se odrekli i nje i zlih duhova oni bambusovim prućem čiste ćoškove svoje kuće, ali prije samog dočeka. Zašto? Smatraju da bambusovo lišće čisti i tjera sve što se nalazi u kući u trenutku čišćenja, pa se nakon dočeka Nove godine ne čisti, jer bi svjesno sreću iz tvog doma istjerali. Sat vremena prije dočeka, otvaraju se svi prozori i vrata, da bi sreća nesmetano ušla u njohov dom. Interesantno zar ne?

Što se tiče Japanaca, njihov ritual se vezuje za hranu. Oni spremaju knedlice od lepljivog pirinča i jedu ga prvog dana nove godine, smatrajući da će im one donijeti dugovječnost i sreću. Mađutim, taj ritual i nije baš najbolji izbor u slučaju kada ljudi nemaju granicu u jelu, jer se dešava da te iste knedle sreće stvaraju zdrastveni problem, tako što se zalijepe za dušnik čovjeka.

Španija takođe ima svoj ritual koji se zasniva na slatko grožđe. Kako i zašto?

Španci smatraju da prilikom svakog zvuka zvona koje najavljuje Novu godinu, a njih je dvanaest, treba da se pojede po jedno zrno slatkog grožđa. Nikako ne smije ruci da nakon poslednjeg zvuka zvona ostane bilo koje zrno, jer se smatra nesrećom. Ti zvuci zvona se i televizijski prenose , da bi mogli ljudi da prate i kod svoje kuće, a dopiru sa sata – kule koji se nalazi u Madridu, a naziv joj je “Kapija Sunca”.

Što se tiče Rusa, njihovo ritual se zasniva na poslednjih dvanaest sekundi stare godine, koje provode u tišini zamišljajući želju koja bi trebala da se ispuni. Takođe, u zavisnosti od toga da li prva osoba koja uđe u njihovu kuću bude muško ili žensko, određuje se da li će godina biti srećna ili nesrećna. Možete li sami da zaključite na koga se odnosi sreća a na koga nesreća? To ću ostaviti da sami shvatite.

Kod nas ne postoje neki posebni rituali za sam doček, osim onog osnovnog koji se odnosi na kićenje jelke, gledanje novogodišnjih filmova i svih djelova filma “Sam u kući”, razmjenjivanje poklona, samog osmijeha i sreće. Negdje sam čak došla do saznanja, da kod nas postoji vjerovanje da ćemo tokom čitave godine biti u istom fizičkom i psihičkom stanju u kakvom smo je dočekali.

Ali ipak, ako ste i dalje dijete u duši i vjerujete u Deda Mraza želim da Vam kažem nešto više o tome. Deda Mraz živi u selu koje pripada Laponiji. To selo, zahvaljujući svojoj poziciji na polarnoj granici, ima vrlo neobične klimatske uslove i atmosferu koja je gotovo nestvarna. Tamo sunce zimi ne izlazi barem jedan dan, a ljeti barem jedan dan ne zalazi. Polarna noć tamo traje gotovo mjesec dana, od sredine decembra do početka januara, dok ljeti sunce ne zalazi od sredine juna do početka jula. Samo selo Deda Mraza je tek fenomen za sebe. Sagrađeno je u laponskom etno stilu po projektu finskog udruženja arhitekata “Arrak Group” sa drvenim kućicama – brvnarama. Selo je posebno dekorisano hiljadama svjetlucavih lampica, zvončićima koji dodatno pojačavaju praznični ugođaj.

Ono što je interesantno jeste da se u selu nalazi i čuvena kancelarija Deda Mraza u kojoj uvijek možete da potražite pravog Deda Mraza. U selu se, takođe, nalazi i pošta u koju stižu hiljade pisama djece i ljudi iz cijelog sveta. Deda Mraz u svojoj kancelariji odgovara na ova pisma i prima posjetioce koji mogu da mu sjednu u krilo i šapnu svoje novogodišnje želje. Oni koji uspiju da mu saopšte želju uživo, vjeruje se da će im se sigurno ispuniti, ali i ako pored toliko pisama baš Vama odgovori, imate čemu da se nadate zar ne?

Šta Vi mislite o tome, i da li vjerujete u Deda Mraza?

Koji su to rituali koje Vi praktikujete u novogodišnjim praznicima?

Za sam kraj bih svima Vama poželjela da godinu koja dolazi provedete prije svega u zdravlju, da čitate naše tekstove i više vremena provedete u pozorištu uživajući u kulturi i književnosti.