– Piše: Aleksandra Govedarica –

Ispraćajući 2020. godinu, shvatamo značaj ove godine kao lekcije zahvalnosti koju prethodno nijesmo primjećivali. Pojam zdravlja je zaista zauzeo najbitnije mjesto u životima svih ljudi, pa je i pravo blago postalo očuvati isto. Ova godina nas je sve mnogo naučila. Naučila da cijenimo sve što smo imali do sada, ali i da shvatimo prolaznost naizgled sitnica.

U čast čekanja Nove 2021. godine, ali i ispraćaja stare 2020., razgovarali smo sa crnogorskim umjetnicima o njihovim utiscima o ovoj godini i očekivanjima od sledeće.

1. Ova godina je bila veliki izazov za profesije umjetnika. Da li se možete osvrnuti na istu sa aspekta poslovnog plana?

-Radim kao saradnik na FDU Cetinje na predmetima Gluma i Pokret .Za vrijeme prvog lokdauna smo radili online, a sa proglašavanjem Montenegro korona free zone, studenti prve godine, profesor Branimir Popovic i ja smo izašli sa ispitnom predstavom “Krivica” Nebojse Romčevića. Prije mjesec dana smo dobili mejl da smo izabrani kao učesnici međunarodnog festivala Kestenburg u Banjoj Luci. 

Za isto to vrijeme snimala sam radio drame koje je režirao Zoran Rakočević u sklopu projekta “Zemlja naša strašna”. Drame su dostupne na jutjub kanalu. 

Milo Bešović, dramaturg, ali i animator lutke Kralja Krcuna je u RTCG-u snimao “Ozbiljne izmišljotine”, emisiju za djecu, koja svojom lucidnošču podsjeća na neke kultne emisije. U njoj sam igrala veoma bitnu ulogu, lik njegovog savjetnika – Anđelije.

2. Šta Vas je najviše motivisalo tokom pandemije?

-Kao neko ko radi sa mladim ljudima, studentima, imam potrebu da svojim radom dam primjer kako bi trebalo. Može biti da moji krajnji rezultati nijesu fantastični, ali se trudim i na greškama učim. Da se nijesam sama potrudila, do sad bih mogla da vam kažem da sam imala samo jedno igranje u ovom periodu, i to predstave “Don Kihot” u Baru, no ipak sam sa kolegom Đorđijem Tatićem nastupala u predivnom kampu “OK korali” i koristila priliku da igramo u alternativnim prostorima, kako bismo na neki način došli do publike.

Početak karantina je značio ljudima gledanje propuštenih filmova, virtuelnih izložbi, snimljenih pozorišnih predstava. Javile su se kolege sa raznim video sadržajima i sve je to počelo da dobija obrise besmisla. Kulminacija svega je smrt jednog od naših najtalentovanijih mladih kolega Igora Vuka Torbice. Šta se desilo sa mnom kao umjetnikom kad se jedan od nas predao? Ne znam.

3. Da li ste pronašli malo vremena za sebe i svoje hobije, koji su dugo čekali po strani?

-Moj posao je i moj hobi i tako sebe mogu da izrazim na mnogo načina. Ima i stvari koje me čekaju, ali polako idem ka njima.

4. Kakva su Vaša očekivanja od sledeće godine?

-Predstave “Mali Tesla” u režiji Petra Pejakovića, “Ifigenija” u režiji Zorana Rakočevića i dva autorska projekta “Pismo” i “Dejstvo gama zraka na sablasne nevene” kolektivne režije, četiri su projekta koje Korifej teatar kojem pripadam trenutno iznosi. Makar “Mali Tesla” ako izađe prije Nove godine, biće stvar. I svakako je dobra da smo se lijepo uvezali kao koproducenti: Korifej teatar, Dramski studio “Prazan prostor”, KIC “Zeta” Golubovci, Centar za kulturu Kolašin i Centar za kulturu Bijelo Polje.  

Radim i predstavu “Metamorfoze” po istoimenoj Kafkinoj noveli, sa Stevanom Vukovićem, studentom četvrte godine Glume i profesorom Feridom Karajicom. 

Sa kolegama Marijom Đurić i Đorđijem snimila sam našu već dugo igranu predstavu “Žena koja je skuvala svog muža” na krovu Marijine zgrade, i tu predstavu, koji su nam pomogli da snimimo Filip Rašoviž i Radoje Burzan, emitovali smo online u saradnji sa Fondacijom Budi Human.

Ovo je moj repertoar, na naslovima može da mi pozavidi bilo koje pozorište. A kad smo kod pozorišta, nipošto im ne želim konkurse za posao koji traju od petka do ponedjeljka, zapošljavanja bez provjere stručnosti, zapošljavanja preko veza, jer to mladog umjetnika tjera iz ove zemlje. Kad nekome ne mogu da kažem da se rad isplati, postajem depresivna, tužna, ogorčena, očajna.

5. Šta biste poručili čitaocima našeg portala u Novoj godini?

-Idite ka tome što želite da postanete. Ispraznite fioke, donirajte robu, udomite mačku, iako više volite pse, napravite mini vrt na terasi i neka terasa bude terasa, a ne ostava. Posudite nekom šifru za Netfliks, pišite dnevik, jer i kad se ništa ne dešava, nešto se dešava. Čitajte knjige. Tako, sve životne situacije će vam biti poznate, jer ste se sa njima već susreli u knjigama. Informišite se o Feng šuiu i Či gongu, radite jogu, plešite. Plačite, jer možda nikad više ništa neće biti kao prije, ali ovo sad je jedino sto imamo. Pronađite knjigu “Tajni život biljaka”, pogledajte dokumentrac “Život gljiva”, jer jednom kad osvijestimo da biljke imaju svoj način komuniciranja, a gljive svoj netvork, bićemo manje egocentrična *ovna.